Tko tu koga reketari
Razgovarajući pred jedno 17 godina s direktorom jedne izuzetno uspješne njemačke tvrtke o brizi za zaposlene i sindikalnom organiziranju, čuo sam od njega ovakvu priču:
Budući da mu je tvrtka znala dobivati upite za određenim robama koje je, izvan planova proizvodnje, bilo moguće izvršiti samo u prekovremenom radu, što opet nije bilo moguće bez dogovora sa sindikatom, uprava je predložila radnicima da će im povećati startne osnovice plaća za 10 %, ako se iščlane iz sindikata.
Nekoliko dan nakon ove "nemoralne ponude" u firmu je došao državni inspektor rada, optuživši upravu za kršenje ustavnih prava zaposlenih (pravo na udruživanje) i odredbi zakona o radu, te da će svaki takav pokušaj ubuduće bit sankcioniran trajnim zatvaranjem firme i njenim prestankom.
Tako to rade u državi vladavine prava.
Ispričao sam tu zgodu samo kao ilustraciju zadnje Kerumove eskapade i napada na čelnicu Sindikata trgovine s optužbom za sindikalni reket (ma što to značilo) zato jer se sindikat, ne mogavši se izboriti da se njegovom članstvu i sindikalno neorganiziranim radnicima u trgovini plaća prekovremeni rad i rad nedjeljom i praznikom, priklonio zahtjevu da se trgovinama rad nedjeljom zabrani, što je pretočeno u zakon.
Doznajemo tako da u "Pevecu", "Magmi", "Kerumu", "Getrou" ... sindikalnog organiziranja radnika nema jer vlasnici tih trgovačkih lanaca prijetnjama otkazom i sličnim nasiljem drže radnike u strahu i podalje od toga da se organiziraju u zaštiti svojih prava.
Ne staje Kerum samo na optuživanju sindikalne čelnice već najavljuje brojne otkaze ugovora o radu, zapravo prije neproduljenje ugovora o radu, jer najveći broj radnika ima ugovore o radu na određeno vrijeme, tobože radi zakona kojim se zabranjuje rad nedjeljom.
A istina je da su nedjelje "pokrivali" raubovanjem postojećih radnika, a ne zapošljavanjem novih ili dodatnih.
Dakle, umjesto da spomenute trgovačke lance posjeti državna inspekcija i prisili trgovce da adekvatno nagrađuju zaposlene koji rade u prekovremenom radu i radu nedjeljom i praznicima i da ih ne spriječavaju u sindikalnom organiziranju, na način kako je to učinio njemački inspektor s početka priče, vlasti su, ne samo radi pritiska KC, radije pribjegle donošenju zakona o zabrani rada nedjeljom.
Tako se dalo "štofa" kerumima, pevecima, gucićima, fižulićinma i drugim, da se bahate, bezobrazno obračunavaju sa sindikatima i prijete otkazima, ma vraga prijete, otpuštaju ljude radi pada prometa, a ne zabrane rada nedjeljom, a preostalim zaposlenima i dalje ne dopuštaju sindikalno organiziranje u svojim tvrtkama, jer je eto zaposlenima kod njih tako dobro da im nikakvo sindikalno oragniziranje i ne treba, odnosno samo im je trošak jer nepotrebno plaćaju sindikalnu članarinu.
Samo jedan posjet državnog inspektora i samo jedan razgovor bili bi dovoljni, jer u Ustavu RH i postojećim zakonima ima sasvim dovoljno odredbi po kojima bi se mogla izreći zabrana rada radi njihovih teških kršenja.
Nije država baš tako bespomoćna, ali kerumi, peveci, fižulići, gucići ... imaju u vrhovima vlasti brojne svoje dužnike i zaštitnike, pa se stvara privid kako su vlasti nemoćne u sukobu s "privatnim kapitalom".
Budući da mu je tvrtka znala dobivati upite za određenim robama koje je, izvan planova proizvodnje, bilo moguće izvršiti samo u prekovremenom radu, što opet nije bilo moguće bez dogovora sa sindikatom, uprava je predložila radnicima da će im povećati startne osnovice plaća za 10 %, ako se iščlane iz sindikata.
Nekoliko dan nakon ove "nemoralne ponude" u firmu je došao državni inspektor rada, optuživši upravu za kršenje ustavnih prava zaposlenih (pravo na udruživanje) i odredbi zakona o radu, te da će svaki takav pokušaj ubuduće bit sankcioniran trajnim zatvaranjem firme i njenim prestankom.
Tako to rade u državi vladavine prava.
Ispričao sam tu zgodu samo kao ilustraciju zadnje Kerumove eskapade i napada na čelnicu Sindikata trgovine s optužbom za sindikalni reket (ma što to značilo) zato jer se sindikat, ne mogavši se izboriti da se njegovom članstvu i sindikalno neorganiziranim radnicima u trgovini plaća prekovremeni rad i rad nedjeljom i praznikom, priklonio zahtjevu da se trgovinama rad nedjeljom zabrani, što je pretočeno u zakon.
Doznajemo tako da u "Pevecu", "Magmi", "Kerumu", "Getrou" ... sindikalnog organiziranja radnika nema jer vlasnici tih trgovačkih lanaca prijetnjama otkazom i sličnim nasiljem drže radnike u strahu i podalje od toga da se organiziraju u zaštiti svojih prava.
Ne staje Kerum samo na optuživanju sindikalne čelnice već najavljuje brojne otkaze ugovora o radu, zapravo prije neproduljenje ugovora o radu, jer najveći broj radnika ima ugovore o radu na određeno vrijeme, tobože radi zakona kojim se zabranjuje rad nedjeljom.
A istina je da su nedjelje "pokrivali" raubovanjem postojećih radnika, a ne zapošljavanjem novih ili dodatnih.
Dakle, umjesto da spomenute trgovačke lance posjeti državna inspekcija i prisili trgovce da adekvatno nagrađuju zaposlene koji rade u prekovremenom radu i radu nedjeljom i praznicima i da ih ne spriječavaju u sindikalnom organiziranju, na način kako je to učinio njemački inspektor s početka priče, vlasti su, ne samo radi pritiska KC, radije pribjegle donošenju zakona o zabrani rada nedjeljom.
Tako se dalo "štofa" kerumima, pevecima, gucićima, fižulićinma i drugim, da se bahate, bezobrazno obračunavaju sa sindikatima i prijete otkazima, ma vraga prijete, otpuštaju ljude radi pada prometa, a ne zabrane rada nedjeljom, a preostalim zaposlenima i dalje ne dopuštaju sindikalno organiziranje u svojim tvrtkama, jer je eto zaposlenima kod njih tako dobro da im nikakvo sindikalno oragniziranje i ne treba, odnosno samo im je trošak jer nepotrebno plaćaju sindikalnu članarinu.
Samo jedan posjet državnog inspektora i samo jedan razgovor bili bi dovoljni, jer u Ustavu RH i postojećim zakonima ima sasvim dovoljno odredbi po kojima bi se mogla izreći zabrana rada radi njihovih teških kršenja.
Nije država baš tako bespomoćna, ali kerumi, peveci, fižulići, gucići ... imaju u vrhovima vlasti brojne svoje dužnike i zaštitnike, pa se stvara privid kako su vlasti nemoćne u sukobu s "privatnim kapitalom".
