Pa to je strašno ...
Današnji "Jutarnji list" pod naslovom "Hrvat radi manje od 4 sata dnevno", s podnaslovom "Samo na plaćene pauze se gubi 5,5 milijardi" objavljuje rezultate "velikog istraživanja u 45 tvrtki" koje je navodno obavio g. Ivan Miloloža, predsjednik Uprave i većinski vlasnik Tvornice akumulatora "Munja".
Čovjek kaže da ga je na istraživanje nagnala činjenica da su, jednako kao njegovi akumulatori, i drugi hrvatski proizvodi često nekonkurentni na svjetskom tržištu.
Nadalje, doznajemo da predmetno istraživanje "nije znanstveno, već je provedeno za potrebe pripreme njegova doktorata", a svatko pismen zna, je li, da doktorska dizertacija nema karakter znanstvenog. Svašta!
Zgraža se čovjek, kapitalist i direktor nad navodnim činjenicama:
"U šest sati počinje radno vrijeme u proizvodnji, međutim radnici u šest nisu za svojim strojem i ne počinju s radom, nego su u to vrijeme na porti i tek ulaze u poduzeće. Dok popiju kavu i presvuku se, s radom počinju 40 minuta kasnije, dakle u 6.40. Uz dvije obavezne 15-minutne pauze u proizvodnji, koje se uvijek protegnu na desetak minuta prije i poslije, isti radnik sa stroja odlazi u 13.20 i sprema se kući iako mu je radno vrijeme do 14 sati."
I na to nema odgovora!?
Na to nemaju odgovora nepismenjaci i neznalice, jer se radnika evidentira onda kad je došao za stroj, a ne kad je prešao portu, jednako kad je napustio radno mjesto, a ne kad je službeni završetak radnog vremena smjene.
Nadalje rad na strojevima je normiran, norma je snimljena prema prosječnom radniku za 8-satno radno vrijeme, podbačaj norme nije dopušten i zapriječen je otkazom. Radnik može proizvesti manje samo u opravdanim slučajevima kao što su nedostatak materijala, njegova nepravodobna dostava na radno mjesto, kvar stroja ili alata ili nestanak energije.
Dakle, radnici se mogu ponašati na način kako je to g. Miloloža, čovjek, kapitalist i direktor budući doktor znanosti, opisao, jedino u slučaju kad im se takvo ponašanje tolerira.
No do "genijalnih" rezultata i još "genijalnijih" zaključaka, ne dolazi samo budući doktor znanosti nego i stanovita gđa Jasna Kulušić, direktorica radno-socijalnih poslova HUP-a , koja je genijalno izračunala da samo zbog plaćenih pauza radni tjedan u Hrvatskoj ne traje 40, nego 37,5 sati, kao da se tek danas doznalo da je svakodnevna 30-minutna pauza za gablec uračunata u radno vrijeme..
I sad stanimo tu malo, jer ovo "istraživanje" nije rađeno za potrebe bilo čijeg doktorata, već za potrebe pojačavanja pritiska koji radi HUP tražeći promjene Zakona o radu radi "kresanja" radničkih prava.
Gospodin Miloloža i slični bajni hrvatski poslodavci ne bi sa svojim proizvodima bilio konkurentni na svjetskom tržištu baš kad bi svi njjihovi zaposlenici pristali raditi bez ikakve naknade i to radi njihove lakomosti, pa iz vlastitih poduzeća izvlače više novca nego što ta poduzeća objektivno mogu podnijeti.
Bilo bi zanimljivo znati koliko to g. Miloloža, čovjek, kapitalist i direktor, budući doktor znanosti, plaća svoje zaposlene, koliku plaću npr. kod njega u "Munji" ima sposobni tehnolog, dipl. ing . strojarstva?
Nije g. Miloloža išao istraživati koliko radnika u Hrvatskoj radi, a ne prima plaću za svoj rad ili je prima neredovito ili u bonovima, koliko radnika radi prekovremeno, a da im to nije plaćeno i slično .... Ne zanima g. Miloložu ni to da ionako potplaćeni radici ne dobivaju plaću, s obrazloženjem da "se nema otkuda", ali se ima za kupovinu vila, skupih automobila ili jahti ....
Zato HUP-u treba reći dosta i ne dopustiti da se u Zakonu o radu mijenja jedan jedini zarez.
Čovjek kaže da ga je na istraživanje nagnala činjenica da su, jednako kao njegovi akumulatori, i drugi hrvatski proizvodi često nekonkurentni na svjetskom tržištu.
Nadalje, doznajemo da predmetno istraživanje "nije znanstveno, već je provedeno za potrebe pripreme njegova doktorata", a svatko pismen zna, je li, da doktorska dizertacija nema karakter znanstvenog. Svašta!
Zgraža se čovjek, kapitalist i direktor nad navodnim činjenicama:
"U šest sati počinje radno vrijeme u proizvodnji, međutim radnici u šest nisu za svojim strojem i ne počinju s radom, nego su u to vrijeme na porti i tek ulaze u poduzeće. Dok popiju kavu i presvuku se, s radom počinju 40 minuta kasnije, dakle u 6.40. Uz dvije obavezne 15-minutne pauze u proizvodnji, koje se uvijek protegnu na desetak minuta prije i poslije, isti radnik sa stroja odlazi u 13.20 i sprema se kući iako mu je radno vrijeme do 14 sati."
I na to nema odgovora!?
Na to nemaju odgovora nepismenjaci i neznalice, jer se radnika evidentira onda kad je došao za stroj, a ne kad je prešao portu, jednako kad je napustio radno mjesto, a ne kad je službeni završetak radnog vremena smjene.
Nadalje rad na strojevima je normiran, norma je snimljena prema prosječnom radniku za 8-satno radno vrijeme, podbačaj norme nije dopušten i zapriječen je otkazom. Radnik može proizvesti manje samo u opravdanim slučajevima kao što su nedostatak materijala, njegova nepravodobna dostava na radno mjesto, kvar stroja ili alata ili nestanak energije.
Dakle, radnici se mogu ponašati na način kako je to g. Miloloža, čovjek, kapitalist i direktor budući doktor znanosti, opisao, jedino u slučaju kad im se takvo ponašanje tolerira.
No do "genijalnih" rezultata i još "genijalnijih" zaključaka, ne dolazi samo budući doktor znanosti nego i stanovita gđa Jasna Kulušić, direktorica radno-socijalnih poslova HUP-a , koja je genijalno izračunala da samo zbog plaćenih pauza radni tjedan u Hrvatskoj ne traje 40, nego 37,5 sati, kao da se tek danas doznalo da je svakodnevna 30-minutna pauza za gablec uračunata u radno vrijeme..
I sad stanimo tu malo, jer ovo "istraživanje" nije rađeno za potrebe bilo čijeg doktorata, već za potrebe pojačavanja pritiska koji radi HUP tražeći promjene Zakona o radu radi "kresanja" radničkih prava.
Gospodin Miloloža i slični bajni hrvatski poslodavci ne bi sa svojim proizvodima bilio konkurentni na svjetskom tržištu baš kad bi svi njjihovi zaposlenici pristali raditi bez ikakve naknade i to radi njihove lakomosti, pa iz vlastitih poduzeća izvlače više novca nego što ta poduzeća objektivno mogu podnijeti.
Bilo bi zanimljivo znati koliko to g. Miloloža, čovjek, kapitalist i direktor, budući doktor znanosti, plaća svoje zaposlene, koliku plaću npr. kod njega u "Munji" ima sposobni tehnolog, dipl. ing . strojarstva?
Nije g. Miloloža išao istraživati koliko radnika u Hrvatskoj radi, a ne prima plaću za svoj rad ili je prima neredovito ili u bonovima, koliko radnika radi prekovremeno, a da im to nije plaćeno i slično .... Ne zanima g. Miloložu ni to da ionako potplaćeni radici ne dobivaju plaću, s obrazloženjem da "se nema otkuda", ali se ima za kupovinu vila, skupih automobila ili jahti ....
Zato HUP-u treba reći dosta i ne dopustiti da se u Zakonu o radu mijenja jedan jedini zarez.
