Pozdrav u OS RH i još ponešto
Nije trebalo dugo čekati, tek dvadesetak dana otkako su „Čavoglave“, a s njima i ustaštvo, povodom proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i dana hrvatskih branitelja, na velika vrata ušle u Knin, da se na putu ustašizacije hrvatskog društva posegne i za peticijom koju će potpisati svi „napredni domoljubi“ svi oni iz javnog, kulturnog i političkog života uz puno onih iz redova katoličkog klera koji „hrvatski misle“, kojom će tražiti od jednako misleće predsjednice RH da se ustaški pozdrav „Za dom!“ – „Spremni!“ uvede kao službeni pozdrav u OS RH.
Pitam se po tko zna koji put jel' došlo vrijeme da se konačno prizna da su ustaše kroz DR pobjedom završili 2. Svjetski rat u Hrvatskoj?
Naravno sa svim posljedicama toga čina!
I time postigli da ustaštvo, ta hrvatska inačica fašizma, u potpunosti potisne u pozadinu slobodarsku antifašističku Hrvatsku?
Ili su ipak ostavili otškrinuta vrata za nove nastavke!?
Hrvatskom narodu i svim njenim građanima nametnute su proglašene istine za koje mnogi znaju da su ordinarne laži.
Hrvatska politička elita, neovisno bila to pozicija ili opozicija, nije se libila niti se ne libi neprekidno zaglupljivati narod, ne samo kroz donošenja akata u kojima gotovo da nema istine, kao što je npr. saborska Deklaracija o DR, nego što je još puno tragičnije kroz odgojni i obrazovni ciklus odgajati djecu i mladež u duhu mržnje i netolerancije prema drugim i drugačijima, i sve kroz tobožnje pozivanje na hrvatsku antifašističku tradiciju odgajati mlade u duhu fašizma, odnosno njegove hrvatske inačice, ustaštva.
Već na osnivačkim skupovima ogranaka HDZ-a, a potom na predizbornim skupovima uoči prvih višestranačkih izbora nerijetko se klicalo ustaštvu i tzv. NDH i potcikivalo se „Srbe na vrbe“, zazivalo „Drinu“ i „guste magle“ te primjenu recepta „na ljutu ranu ljuta trava“ kad su naši sugrađani Srbi bili u pitanju.
Što je tada SKH – SDP poduzimao u cilju zaustavljanja fašističkog ludila?
Ništa!
Osim izjave kako je HDZ „stranka opasnih namjera“.
A odgovor vlasti na djelovanje Tuđmana i njegovih trabanata trebao je biti energičan, pa i zabrana rada HDZ-a i njegovo raspuštanje.
Poslije preuzimanja vlasti ustaška retorika se kod vladajućih pojačavala što je rezultiralo rušenjem spomenika NOR-u, proglašavanjem antifašizma zločinačkim i ponižavanjem preživjelih boraca NOR-a. Sve ovo osim ipak smanjenog intenziteta rušenja spomenika radi se i danas.
U tom smislu je od ustaške države preuzet i naziv nacionalne valute, pripadnici kvislinških formacija, prigodno prozvani „hrvatskom domovinskom vojskom“, izjednačeni su u pravima s antifašističkim borcima, odore časnika HV neodoljivo podsjećaju na one ustaške itd. Itd.
Dovoljno je pogledati ratne zastave pojedinih formacija HV, nerijetko crne boje s insignijama smještenim u stilizirano slovo „U“, a takvi su i amblemi najvećeg broja „udruga proizašlih iz DR“.
U udžbenicima povijesti ne anatemizira se fašizam, kao najveće zlo koje je ikad zadesilo ljudski rod, niti se u negativnom kontekstu govori o tzv. NDH i ustaškom režimu kao najmonstruoznijem ikad, niti se ističe antifašizam kao civilizacijska tekovina i svjetonazorni princip slobodnog pojedinca u slobodnom društvu.
Tako da je danas hrvatsko društvo prožeto ustaštvom, što nagoni „domoljube“, da plaše narod „crvenom opasnošću“ koja mu navodno prijeti od onih koji su u najmanju ruku jednako „crveni“ kao i oni sami.
Kao posljedica svega navedenog se na nogometnim utakmicama koje igra hrvatska reprezentacija kao potpora i poticaj hrvatskim reprezentativcima u navijačkoj strasti iz tisuća grla ori „Za dom“ – „Spremni!“ i nimalo benignije „U boj! U boj! Za narod svoj!“, nerijetko popraćeno sa „Ubij, ubij Srbina!“
No ne bodri se tako samo nogometna reprezentacija, isto se može čuti i na drugim sportskim priredbama.
Zašto je tome tako?
Pa zato što su mladi ljudi u RH sustavno odgajani u duhu ustaštva, posebno isticanjem ustaša kao „boraca za Hrvatsku“ i anatemiziranjem antifašizma kao zločina per se i antifašističkih boraca, kao onih koji su se „borili za Jugoslaviju, a protiv hrvatske države“, iako su upravo antifašistički borci u svibnju 1943. uspostavili Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda, preveli je na stranu antifašističke koalicije, učinivši je tako pobjednicom nad fašizmom i time joj osigurali opstojnost. Ali tu povijest i te fakte naša djeca i mladež u školi ne uče.
Može li si itko zamisliti što bi se dogodilo i kakve bi reakcije svijeta bile da njemački navijači bodre svoje sportaše, svoju nogometnu reprezentaciju, uzvicima „Sieg!“ – „Heil“?
A „Za dom!“ – „Spremni!“ nije ništa drugo nego ustaška inačica tog nacističkog pozdrava.
Sama predsjednica RH koja je kao posjetiteljica pratila jednu utakmicu na kojoj se iz tisuća grla „domoljubno“ skandiralo, ali ona niti je što vidjela niti čula, niti je ikako na to reagirala, a pogotovo ne osuđujuće
A onda je eto u posjetu Izraelu slušamo kako veliča antifašizam i ističući ga kao svoje osobno uvjerenje, ali i kao opredjeljenje čitave njene porodice.
Opasno je zavaravati se pričama kako i Evropa i svijet “klize udesno”, jer ako i ima takvih naznaka, sve je to još uvijek svjetlosne godine udaljeno od odbacivanja antifašizma, koji je kao civilizacijski doseg ugrađen u temelje svake demokratski uređene zemlje.
Dan pobjede nad fašizmom 09. 05. 1945. izabran je kao Dan Evrope i slavi se u svim članicama EU.
Hrvatska je nažalost druga priča, jer se hrvatska mladost već vise od 20 godina odgaja na ustaškim mitovima i u kojoj je izuzetno glasna KC doslovno premrežena ustaštvom.
“Velikomučenik” Stepinac, taj mračni asket, ostavio joj je ustaštvo u nasljeđe.
Zbog slavljenja ustaštva i najmonstruoznijeg režima ikad “popit” ćemo još puno “gorkih pilula”, uha će nam biti plava od “zaušnica” koje ćemo primati od EU ali i drugih iz svijeta, gdje će se o nama govoriti s prijezirom, ali bojim se da se opametiti nikad nećemo.
Ne može se narod samo tako odreči svojih “svetinja”, “domoljuba” i “boraca za Hrvatsku”.
Jel’ tako?
Tako je
Za očekivati je da će se situacija na tom planu i dalje pogoršavati, ako EU ne drmne čvrsto šakom po stolu. Tek tada bi se mogle dogoditi nekakve promjene nabolje i to nevoljko i uz škrgut zuba.
Pitam se po tko zna koji put jel' došlo vrijeme da se konačno prizna da su ustaše kroz DR pobjedom završili 2. Svjetski rat u Hrvatskoj?
Naravno sa svim posljedicama toga čina!
I time postigli da ustaštvo, ta hrvatska inačica fašizma, u potpunosti potisne u pozadinu slobodarsku antifašističku Hrvatsku?
Ili su ipak ostavili otškrinuta vrata za nove nastavke!?
Hrvatskom narodu i svim njenim građanima nametnute su proglašene istine za koje mnogi znaju da su ordinarne laži.
Hrvatska politička elita, neovisno bila to pozicija ili opozicija, nije se libila niti se ne libi neprekidno zaglupljivati narod, ne samo kroz donošenja akata u kojima gotovo da nema istine, kao što je npr. saborska Deklaracija o DR, nego što je još puno tragičnije kroz odgojni i obrazovni ciklus odgajati djecu i mladež u duhu mržnje i netolerancije prema drugim i drugačijima, i sve kroz tobožnje pozivanje na hrvatsku antifašističku tradiciju odgajati mlade u duhu fašizma, odnosno njegove hrvatske inačice, ustaštva.
Već na osnivačkim skupovima ogranaka HDZ-a, a potom na predizbornim skupovima uoči prvih višestranačkih izbora nerijetko se klicalo ustaštvu i tzv. NDH i potcikivalo se „Srbe na vrbe“, zazivalo „Drinu“ i „guste magle“ te primjenu recepta „na ljutu ranu ljuta trava“ kad su naši sugrađani Srbi bili u pitanju.
Što je tada SKH – SDP poduzimao u cilju zaustavljanja fašističkog ludila?
Ništa!
Osim izjave kako je HDZ „stranka opasnih namjera“.
A odgovor vlasti na djelovanje Tuđmana i njegovih trabanata trebao je biti energičan, pa i zabrana rada HDZ-a i njegovo raspuštanje.
Poslije preuzimanja vlasti ustaška retorika se kod vladajućih pojačavala što je rezultiralo rušenjem spomenika NOR-u, proglašavanjem antifašizma zločinačkim i ponižavanjem preživjelih boraca NOR-a. Sve ovo osim ipak smanjenog intenziteta rušenja spomenika radi se i danas.
U tom smislu je od ustaške države preuzet i naziv nacionalne valute, pripadnici kvislinških formacija, prigodno prozvani „hrvatskom domovinskom vojskom“, izjednačeni su u pravima s antifašističkim borcima, odore časnika HV neodoljivo podsjećaju na one ustaške itd. Itd.
Dovoljno je pogledati ratne zastave pojedinih formacija HV, nerijetko crne boje s insignijama smještenim u stilizirano slovo „U“, a takvi su i amblemi najvećeg broja „udruga proizašlih iz DR“.
U udžbenicima povijesti ne anatemizira se fašizam, kao najveće zlo koje je ikad zadesilo ljudski rod, niti se u negativnom kontekstu govori o tzv. NDH i ustaškom režimu kao najmonstruoznijem ikad, niti se ističe antifašizam kao civilizacijska tekovina i svjetonazorni princip slobodnog pojedinca u slobodnom društvu.
Tako da je danas hrvatsko društvo prožeto ustaštvom, što nagoni „domoljube“, da plaše narod „crvenom opasnošću“ koja mu navodno prijeti od onih koji su u najmanju ruku jednako „crveni“ kao i oni sami.
Kao posljedica svega navedenog se na nogometnim utakmicama koje igra hrvatska reprezentacija kao potpora i poticaj hrvatskim reprezentativcima u navijačkoj strasti iz tisuća grla ori „Za dom“ – „Spremni!“ i nimalo benignije „U boj! U boj! Za narod svoj!“, nerijetko popraćeno sa „Ubij, ubij Srbina!“
No ne bodri se tako samo nogometna reprezentacija, isto se može čuti i na drugim sportskim priredbama.
Zašto je tome tako?
Pa zato što su mladi ljudi u RH sustavno odgajani u duhu ustaštva, posebno isticanjem ustaša kao „boraca za Hrvatsku“ i anatemiziranjem antifašizma kao zločina per se i antifašističkih boraca, kao onih koji su se „borili za Jugoslaviju, a protiv hrvatske države“, iako su upravo antifašistički borci u svibnju 1943. uspostavili Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda, preveli je na stranu antifašističke koalicije, učinivši je tako pobjednicom nad fašizmom i time joj osigurali opstojnost. Ali tu povijest i te fakte naša djeca i mladež u školi ne uče.
Može li si itko zamisliti što bi se dogodilo i kakve bi reakcije svijeta bile da njemački navijači bodre svoje sportaše, svoju nogometnu reprezentaciju, uzvicima „Sieg!“ – „Heil“?
A „Za dom!“ – „Spremni!“ nije ništa drugo nego ustaška inačica tog nacističkog pozdrava.
Sama predsjednica RH koja je kao posjetiteljica pratila jednu utakmicu na kojoj se iz tisuća grla „domoljubno“ skandiralo, ali ona niti je što vidjela niti čula, niti je ikako na to reagirala, a pogotovo ne osuđujuće
A onda je eto u posjetu Izraelu slušamo kako veliča antifašizam i ističući ga kao svoje osobno uvjerenje, ali i kao opredjeljenje čitave njene porodice.
Opasno je zavaravati se pričama kako i Evropa i svijet “klize udesno”, jer ako i ima takvih naznaka, sve je to još uvijek svjetlosne godine udaljeno od odbacivanja antifašizma, koji je kao civilizacijski doseg ugrađen u temelje svake demokratski uređene zemlje.
Dan pobjede nad fašizmom 09. 05. 1945. izabran je kao Dan Evrope i slavi se u svim članicama EU.
Hrvatska je nažalost druga priča, jer se hrvatska mladost već vise od 20 godina odgaja na ustaškim mitovima i u kojoj je izuzetno glasna KC doslovno premrežena ustaštvom.
“Velikomučenik” Stepinac, taj mračni asket, ostavio joj je ustaštvo u nasljeđe.
Zbog slavljenja ustaštva i najmonstruoznijeg režima ikad “popit” ćemo još puno “gorkih pilula”, uha će nam biti plava od “zaušnica” koje ćemo primati od EU ali i drugih iz svijeta, gdje će se o nama govoriti s prijezirom, ali bojim se da se opametiti nikad nećemo.
Ne može se narod samo tako odreči svojih “svetinja”, “domoljuba” i “boraca za Hrvatsku”.
Jel’ tako?
Tako je
Za očekivati je da će se situacija na tom planu i dalje pogoršavati, ako EU ne drmne čvrsto šakom po stolu. Tek tada bi se mogle dogoditi nekakve promjene nabolje i to nevoljko i uz škrgut zuba.
