Prvo opomena, a potom i kazna za političku nepismenost

Dnevnik Feniks - Pon, 12/09/2016 - 10:04

U svojoj suštini politika je zanimanje kao i svako drugo, tako da se uz sve odiume vezane uz pojam bavljenja politikom, kao drugim po redu od „najstarijih zanata“, da bi društvena zajednica funkcionirala, politikom se netko baviti mora, pretpostavlja se da bi to trebali raditi oni koji poznaju tajne tog „umijeća mogućeg“. Uz ove u svakom društvu postoje i oni koji se politikom baviti smiju, ali i oni koji se na tom području ponašaju kao „slonovi u staklani“ pa se politikom baviti uopće ne bi smjeli ili kako svojedobno reče jedan moj znanac „trebalo bi im zakonom zabraniti da se politikom bave“.

Pišem to zato što sam dana 14. lipnja uputio jednom visokopozicioniranom SDP-ovcu (članu Predsjedništva SDP) iz redova „mlađe garde“ e-mail poruku sljedećeg sadržaja:

„Poštovani gospodine …..,

obraćam Vam se kao čovjek lijevih političkih opredjeljenja i čovjek koji ponešto zna o politici, kao mladom čovjeku, pretpostavljam sklonom lijevoj političkoj misli, ali i čovjeku s kojim dijelim mišljenje o Franji Tuđmanu, ako sudim prema Vašim stavovima iz pisma koje ste 2006. uputili Ivici Račanu.

Povod za ovo moje obraćanje Vama su sve izvjesniji prijevremeni izbori i želja da skinemo HDZ s dnevnog reda za duže vrijeme.

To danas može jedino SDP, ali uz retoriku iz predizborne kampanje 2011., sasvim sigurno ne uz retoriku kojom ste se 2015. obraćali onom dijelu biračkog tijela od kojega ne možete dobiti jedan jedini glas.

Osobno sam se nadao da ćete Vi u SDP-u iz primjera Ive Josipovića, koji je predsjedničke izbore izgubio od objektivno ne-kandidata i to isključivo radi svoje „domoljubne“ retorike i zato što je „antifašiste odveo na Bleiburg“, naučiti ono što ne smijete raditi, jer Vaše biračko tijelo je antifašistička Hrvatska.Da je Ivo Josipović, o kojemu ja osobno nemam baš laskavo mišljenje, koristio antifašističku retoriku zahvaljujući kojoj je svojedobno naprosto „pomeo“ Milana Bandića, Kolinda Grabar Kitarović ne bi imala nikakvu šansu kao što je nije imao ni Milan Bandić, usprkos svim naporima hrvatske desnice, fašista i klerofašista. Zato što je antifašistička Hrvatska još uvijek bar dva puta brojnija od one profašističke.

Tužno je saznanje da je SDP danas, striktno politički gledano, uz predsjednika koji sam za sebe tvrdi da je liberalni konzervativac, zapravo stranka desnog centra, a trebali biste biti bar stranka lijevog centra, ako već ne već stranka političke ljevice.

Tko je g. Zorana Milanovića savjetovao da u predizbornoj kampanji počne koristiti u suštini HDZ-ovu retoriku, ne znam, ali znam da samo radi toga niste pobijedili na prošlim parlamentarnim izborima, uz još jedno kardinalnu pogrešku što u koaliciji Hrvatska raste nije bilo IDS-a. Naime „domoljubnom“ u suštini HDZ-ovom retorikom SDP nije dobio nijedan glas desnice, ali je izgubio mnoge glasove ljevice.

Ako biste pak u predizbornoj kampanji najavljivali borbu za Hrvatsku kao državu vladavine prava i sekularnu državu (najavom revizije „Vatikanskih ugovora“, uvođenje crkvenog poreza za potrebe financiranja vjerskih zajednica i isključivanje vjeronauka iz svjetovnih škola).

Naravno kao conditio sine qua non svake reforme je prvenstveno funkcionalni teritorijalni preustroj, a tek potom reforma državne uprave.

Pritom trebali biste isticati svoje antifašističko opredjeljenje, naglašavajući da je antifašizam ne samo civilizacijski doseg, nego i svjetonazorni princip slobodnog pojedinca u slobodnom društvu, čime biste prekinuli procese fašizacije, ali i daljnju izgradnju Hrvatske kao nacional-socijalističke države kakvom ju je zamislio Franjo Tuđman, mislim da biste kao dosadašnja koalicija Hrvatska raste, uz već spomenuti IDS u svojem sastavu, dobili izbore i osigurali solidnu saborsku većinu.

Gospodine ….., uvjeravam Vas da kad biste baš ustvrdili da ste ustaša i s ustaškom kapom na glavi otišli na „hodočašće“ na Bleiburško polje, nijedan braniteljski glas na izborima dobili ne bi. O tome se radi.

Naravno da bi sve što sam napisao trebalo stručno obraditi i precizirati, zadati si i neke rokove, potom dobiti izbore.

S poštovanjem,

Mijo Vinceković“

Na ovu moju e-mail poruku promptno sam dobio sljedeći odgovor:

„Poštovani,

zahvaljujem na Vašem mailu te mi dopustite da Vam govorim odgovorim s: agree to disagree.
S poštovanjem,

…. …..“

Što nakon polučenog „uspjeha“ na izborima reći, nego da bih ja i njega i „liberalnog konzervativca“ na mjestu predsjednika stranke govnjivom motkom najurio iz SDP-a.

Usprkos lošem rezultatu polučenom na izborima 2015., prvenstveno radi „domoljubne“ retorike, u odnosu na 2015., Zoran Milanović je gotovo hadezeovskom „domoljublju“ u ovoj predizbornoj kampanji dodao još i apsolutno kontraproduktivno „klemmovanje“, a onda i „kadroviranje“ po Srbiji i BiH, na što je biračko tijelo SDP-a odgovorilo neizlaskom na izbore ili davanjem glasova kvazi ljevičarskim opcijama. Među onima koji nisu izašli na birališta najbrojniji su glasači SDP-a, jer ono što im je Milanović nudio nije njihova opcija.

Dakle, radi političke nepismenosti Zorana Milanovića je na izborima 2015. biračko tijelo SDP-a opomenulo, uskrativši pobjedu koaliciji Hrvatska raste, a budući da je on tu opomenu ignorirao, na ovim izborima je Narodnu koaliciju surovo kaznilo teškim izbornim porazom.

I nije tragedija što smo vratili HDZ iz mrtvih i vlast im predali, veća tragedija će biti ako u SDP-u iz ovog izbornog poraza nitko ne izvuče nikakvu pouku.