Gdje se kriju oni pošteni iz braniteljskih redova?
Ne, ja se sasvim sigurno ne pitam, niti me zanima, jel' g. Zoran Milanović na sastanku s predstavnicima onih iz čijih redova SDP nikad nije niti će ikad dobiti ijedan glas na izborima, izgovorio sve ono i na onakav način i onako intonirano kao što prenose mediji, neću se pitati niti to tko je razgovor snimao javno ili tajno, svejedno, niti tko ga je posredovao medijima, ja postavljam pitanje zašto se je Zoran Milanović uopće s tim ljudima sastajao tokom predizborne kampanje?
Ja bih na njegovom mjestu odbio i samu pomisao na ikakav razgovor s tim ljudima, a braniteljskoj populaciji bih poručio da će tako biti i ubuduće, ukoliko oni u svojim redovima ne mogu naći nikoga vjerodostojnijeg da ih zastupa. Dakle, da me se ne bi pogrešno shvatilo, naglasak je na „tim ljudima“, što ne znači da s braniteljima ne treba razgovarati, jer treba i to puno.
Svako toliko se netko javi pa progovori o „velikom broju poštenih u braniteljskoj populaciji“, koji kao nisu među onima koji podržavaju „pijetetlije“, dignitetlije“, „šatoraše“, „stožerlije“, onima koji huču i vrijeđaju pripadnike „nenarodne vlasti“, a takva je svaka osim HDZ-ove, u svakoj pa i najsvečanijoj prilici, onima koji razdvajaju i kolonu sjećanja u Vukovaru, tisućama onih koji marširaju derući se „ZDS“ predvođeni notornim Velimirom Bujancem, Markom Juričem, Ivanom Tepešom …, onima koji na dan proslave godišnjice „Oluje“ u crno odjeveni marširaju, pjevaju ustaške budnice i poskočnice, deru se „Za dom! – Spremni!“, a nazočni iz redova „poštenih branitelja“, pa čak i u uniformama časnika HV-a im ili plješću ili dižu palac … onima koji su svuda gdje se promovira ustaštvo i širi govor mržnje …
Gdje to postoje ti "pošteni branitelji", ako ih nikad i nigdje ne vidimo i ne čujemo?
Jel' netko od njih osudio pučističku "Splitsku rivu", "pijetetlijska", "dignitetlijska", "šatoraška" i "stožerlijska" divljanja, kroz zadnjih dvadesetak godina, jel' netko od njih osudio i distancirao se od brojnih zločina koje su počinili ne tako malobrojni iz njihovih redova i ne samo u "Oluji", jel' tko iz njihovih redova tražio da se počinitelje pronađe i izvede pred lice pravde?
Jel' netko od njih tražio ikad da se istraži pretvorbeni i privatizacijski kriminal i Hrvatska konačno počne razvijati kao normalna civilizirana sekularna država i država vladavine prava? Riječ je naravno o istupima u javnosti, koji mogu imati nekakvu težinu, ne uz gemišt u birtiji ili na nekakvim obiteljskim i sličnim okupljanjima razno-raznim povodima?
Jel' se tko od njih ikad makar ogradio od zločina i političkih ubojstava, poput onih Josipa Reihl Kira ili Ante Paradžika, počinjenih prije oružanih sukoba u Hrvatskoj poput „herojskih“ činova Branimira Glavaša u Osijeku ili Tomislava Merčepa u Vukovaru, da istovrsne sisačke „pothvate“ Đure Brodarca i ne spominjem …?
Jel' tko od njih osudio ili se bar distancirao od devastacije i uništavanja spomenika antifašističkoj borbi u 2. Svjetskom ratu čijom pobjedom je Hrvatska prevedena na stranu sila pobjednica nad fašizmom, čemu jedino zahvaljuje svoju opstojnost?
Jel' tko od njih osudio otvorenu promociju ustaštva koja dolazi od čelništava gotovo svih braniteljskih udruga?
Jel' tko od njih na bilo kakav način djelovao smirujuće u situaciji duboke ideološke podijeljenosti hrvatskog društva tako da se zaustavi uznapredovali ustaški revival, da konačno hrvatsko društvo prihvati svoju prošlost onakvom kakva je ona bila bez ikakvog njenog popravljanja, prepravljanja i činjenja prošlosti neizvjesnom, naprosto zato što to nije moguće, prošlost se niti može popravljati niti pogoršavati. A bogami niti činiti neizvjesnom!
Jel' možda iz redova tih „poštenih branitelja“ tko makar reagirao na sve češći govor mržnje i promociju ustaštva iz redova klera Stepičeve crkve?
Kažete, jesu, nekolicina njih, samo nekolicina nas baš i ne upućuje na nekakav „veliki broj poštenih branitelja“.
Ja osobno vjerujem da ih im puno veći broj, ali ne razumijem zašto šute.
Svojedobno sam, primjerice, čuo priču da u Gospiću nema nikoga iz redova braniteljske populacije koji ne zna tko je ubio haaškog svjedoka Milana Levara. A jel' tko od njih osudio taj zločin i progovorio tražeći da se počinitelja privede pred lice pravde?
Ne, nije, jednako tako kao što nije osudio zločine Tihomira Oreškovića i Mirka Norca ili se bar distancirao od njih.
I na kraju ja primjerice nikoga od onih iz braniteljskih redova, koji su bili na predmetnom razgovoru s Milanovićem, ne bih želio upoznati, ni s kim od njih razgovarati o bilo čemu, ni s kim od njih popiti piće i ni s kim od njih biti prijatelj.
To su ljudi koji naprosto osim svojih prava i privilegija i netrpeljivosti do drugih i drugačijih, niti vide niti žele vidjeti išta drugo, tu nikakvog mjesta nema ni zalaganju za opće dobro, ni za hrvatski narod, ni za hrvatsku državu u ljubav prema kojima se neprestano kunu.
Ono što bih ipak zamjerio Milanoviću su po meni nepotrebne izjave izrečene na račun susjednih država Srbije i BiH i njihovih vlasti, zato što mi te vlasti niti možemo mijenjati, niti ih popravljati, a te zemlje će i dalje biti naši susjedi sa čijim vlastima ćemo morati razgovarati, pregovarati, a na mnogim poljima i surađivati. A to je puno lakše raditi u smirenoj atmosferi nego u uvjetima uzavrelih strasti.
Ja bih na njegovom mjestu odbio i samu pomisao na ikakav razgovor s tim ljudima, a braniteljskoj populaciji bih poručio da će tako biti i ubuduće, ukoliko oni u svojim redovima ne mogu naći nikoga vjerodostojnijeg da ih zastupa. Dakle, da me se ne bi pogrešno shvatilo, naglasak je na „tim ljudima“, što ne znači da s braniteljima ne treba razgovarati, jer treba i to puno.
Svako toliko se netko javi pa progovori o „velikom broju poštenih u braniteljskoj populaciji“, koji kao nisu među onima koji podržavaju „pijetetlije“, dignitetlije“, „šatoraše“, „stožerlije“, onima koji huču i vrijeđaju pripadnike „nenarodne vlasti“, a takva je svaka osim HDZ-ove, u svakoj pa i najsvečanijoj prilici, onima koji razdvajaju i kolonu sjećanja u Vukovaru, tisućama onih koji marširaju derući se „ZDS“ predvođeni notornim Velimirom Bujancem, Markom Juričem, Ivanom Tepešom …, onima koji na dan proslave godišnjice „Oluje“ u crno odjeveni marširaju, pjevaju ustaške budnice i poskočnice, deru se „Za dom! – Spremni!“, a nazočni iz redova „poštenih branitelja“, pa čak i u uniformama časnika HV-a im ili plješću ili dižu palac … onima koji su svuda gdje se promovira ustaštvo i širi govor mržnje …
Gdje to postoje ti "pošteni branitelji", ako ih nikad i nigdje ne vidimo i ne čujemo?
Jel' netko od njih osudio pučističku "Splitsku rivu", "pijetetlijska", "dignitetlijska", "šatoraška" i "stožerlijska" divljanja, kroz zadnjih dvadesetak godina, jel' netko od njih osudio i distancirao se od brojnih zločina koje su počinili ne tako malobrojni iz njihovih redova i ne samo u "Oluji", jel' tko iz njihovih redova tražio da se počinitelje pronađe i izvede pred lice pravde?
Jel' netko od njih tražio ikad da se istraži pretvorbeni i privatizacijski kriminal i Hrvatska konačno počne razvijati kao normalna civilizirana sekularna država i država vladavine prava? Riječ je naravno o istupima u javnosti, koji mogu imati nekakvu težinu, ne uz gemišt u birtiji ili na nekakvim obiteljskim i sličnim okupljanjima razno-raznim povodima?
Jel' se tko od njih ikad makar ogradio od zločina i političkih ubojstava, poput onih Josipa Reihl Kira ili Ante Paradžika, počinjenih prije oružanih sukoba u Hrvatskoj poput „herojskih“ činova Branimira Glavaša u Osijeku ili Tomislava Merčepa u Vukovaru, da istovrsne sisačke „pothvate“ Đure Brodarca i ne spominjem …?
Jel' tko od njih osudio ili se bar distancirao od devastacije i uništavanja spomenika antifašističkoj borbi u 2. Svjetskom ratu čijom pobjedom je Hrvatska prevedena na stranu sila pobjednica nad fašizmom, čemu jedino zahvaljuje svoju opstojnost?
Jel' tko od njih osudio otvorenu promociju ustaštva koja dolazi od čelništava gotovo svih braniteljskih udruga?
Jel' tko od njih na bilo kakav način djelovao smirujuće u situaciji duboke ideološke podijeljenosti hrvatskog društva tako da se zaustavi uznapredovali ustaški revival, da konačno hrvatsko društvo prihvati svoju prošlost onakvom kakva je ona bila bez ikakvog njenog popravljanja, prepravljanja i činjenja prošlosti neizvjesnom, naprosto zato što to nije moguće, prošlost se niti može popravljati niti pogoršavati. A bogami niti činiti neizvjesnom!
Jel' možda iz redova tih „poštenih branitelja“ tko makar reagirao na sve češći govor mržnje i promociju ustaštva iz redova klera Stepičeve crkve?
Kažete, jesu, nekolicina njih, samo nekolicina nas baš i ne upućuje na nekakav „veliki broj poštenih branitelja“.
Ja osobno vjerujem da ih im puno veći broj, ali ne razumijem zašto šute.
Svojedobno sam, primjerice, čuo priču da u Gospiću nema nikoga iz redova braniteljske populacije koji ne zna tko je ubio haaškog svjedoka Milana Levara. A jel' tko od njih osudio taj zločin i progovorio tražeći da se počinitelja privede pred lice pravde?
Ne, nije, jednako tako kao što nije osudio zločine Tihomira Oreškovića i Mirka Norca ili se bar distancirao od njih.
I na kraju ja primjerice nikoga od onih iz braniteljskih redova, koji su bili na predmetnom razgovoru s Milanovićem, ne bih želio upoznati, ni s kim od njih razgovarati o bilo čemu, ni s kim od njih popiti piće i ni s kim od njih biti prijatelj.
To su ljudi koji naprosto osim svojih prava i privilegija i netrpeljivosti do drugih i drugačijih, niti vide niti žele vidjeti išta drugo, tu nikakvog mjesta nema ni zalaganju za opće dobro, ni za hrvatski narod, ni za hrvatsku državu u ljubav prema kojima se neprestano kunu.
Ono što bih ipak zamjerio Milanoviću su po meni nepotrebne izjave izrečene na račun susjednih država Srbije i BiH i njihovih vlasti, zato što mi te vlasti niti možemo mijenjati, niti ih popravljati, a te zemlje će i dalje biti naši susjedi sa čijim vlastima ćemo morati razgovarati, pregovarati, a na mnogim poljima i surađivati. A to je puno lakše raditi u smirenoj atmosferi nego u uvjetima uzavrelih strasti.
