Oba, obadva su uzletjela …
Da, da, događa se „umornim društvima“ da se na javnoj i političkoj sceni pojave ljudi spremni ustalasati ustajalu i već smrdljivu žabokrečinu, a koliko su za to sposobni i koliko će biti uspješni vrijeme će pokazati.
Ali eto, SAD-u se dogodio Donald Trump, Hrvatskoj se dogodio Ivan Pernar, jedan na vrhu vlasti najmoćnije svjetske sile, drugi tek član parlamenta balkanske vukojebine.
Obojica su progovorili na način neuobičajen u političkoj praksi svojih zemalja, naime svaki na svoj način su progovorili o tome da je „car gol“.
Od obojice se strahuje, samo od jednog u čitavom svijetu, a od drugog tek u njegovoj zemlji.
Obojice se pribojavaju, s time da u SAD od Trumpove vladavine strahuju građani, bojeći se da Trump ne naruši njihov ustaljeni način života, dok u Hrvatskoj od Pernara strahuju oni koje pogađaju istinite tvrdnje koje im Pernar nemilosrdno baca u lice.
Ali niti u SAD se obični građani, a jednako tako ni ženske organizacije, LGBT zajednica ili Muslimani, američki državljani … ne trebaju bojati jer su dojam o tome da je Trump netolerantni fašist stvorili utjecajni mediji, koji su sve vrijeme predizborne kampanje „držali štangu“ Hillary Clinton.
Dakle, po meni od Trumpovih prijetnji „uvođenja reda“ prvenstveno treba strahovati „ustajala baruština“ političkog vrha SAD, čitave legije privilegiranih, koji to ostaju čitavog života.
Hoće li graditi zid na granici s Meksikom i uvesti reda u području imigracijske politike, pa i izgoniti ilegalne useljenike, a pogotovo Muslimane koji su došli iz arapskih zemalja koje podržavaju jihad, ostaje da se vidi.
Na svjetskom planu ja osobno ne vidim ništa loše u tome ako namjerava smanjiti napetosti i normalizirati odnose s Rusijom, zašto bi to bila prijetnja bilo kome, odustane od „demokratizacije“, a ustvari otvaranja kriznih žarišta i pokretanja ratova, drugih zemalja.
Hoće li poduzimati išta na planu ukidanja NATO-a čije postojanje je besmisleno od vremena raspada SSSR-a i završetka ere „hladnog rata“ također ostaje da se vidi.
U SAD se diviniziralo JFK-a kao naj-predsjednika, sotoniziralo Nixona, iako je Kennedy, između ostalih nepodopština, proglasio sankcije Kubi, pojačavao napetosti u odnosim sa SSSR-om i NR Kinom, bio spreman pokrenuti nuklearni rat, započeo rat u Vijetnamu … a Nixon okončao besmisleni Vijetnamski rat, i u okviru detanta započeo normalizirati odnose s Kinom.
A Barack Obama, dobitnik Nobela za mir, najavio ukidanje „pakla“ zvanog Guantanamo, ali u osam godina nije stigao, a pokrenuo je više ratova od bilo kojeg američkog predsjednika, zaoštravao odnose s Rusijom … sumnjam da na tom planu Trump može biti gori i opasniji po mir u svijetu.
Na domaćem planu Ivan Pernar udara po vrhovima vlasti, ali i hrvatske politike uopće nazivajući stvari i pojave pravim imenom, ne libeći se prozvati i nedodirljive poput „našeg ponosa“ prema Ivi Josipoviću ili „hrvatske svetinje“ prema Zoranu Milanoviću.
Dugo nismo čuli tako razgovjetno upućene optužbe na račun HDZ-a za pretvorbeno-privatizacijsku pljačku i osiromašenje zemlje, te za neosnovano ino zaduživanje u koje se krenulo još za Tuđmanovog života, a onda sumanuto nastavile srljati sve posttuđmanovske vlasti.
Jasnije nego ikad itko razgolićuje Pernar i monetarnu politiku HNB i fiskalnu politiku vlasti, spregu vlasti i bankarskog sektora, neodlučnost i nedjelotvornost vlasti u slučaju INA itd. itd.
Na javnu scenu donio je Pernar još jedan novitet, premda nije prvi koji je napustio neku TV emisiju, sustavno ne dopuštanje samouvjerenim novinarskim veličinama ali i trećerazrednim novinarčićima da ga omalovažavaju i mrcvare po vlastitoj volji.
Složit ćemo se mi i o tome da je Pernar svojeg groša vrijedan, upitnog ideološkog opredjeljenja, ako ikakvog, sklon anarhiji, ponekad lupeta i iznosi neprovjerene i dvojbene tvrdnje, ali izaziva pažnju, nekako me podsjeća na D. Paragu iz mladih dana, pa možda i njemu uspije da se poput Parage obrati i Američkom Kongresu.
I još nešto je zajedničko spomenutom dvojcu, naime i Donaldu Trumpu i Ivanu Pernaru se prijeti radi izgovorenih riječi ili iskazanih namjera, a protiv Trumpa se i demonstrira diljem SAD-a, uz zanimljivu napomenu da demonstriraju uglavnom oni na koje se Trumpove namjere niti „prijetnje“ ne odnose.
Bilo kako bilo i za Trumpa i za Pernara vrijedi ona narodna, da bi ih, da ih nema, trebalo izmisliti.
Ali eto, SAD-u se dogodio Donald Trump, Hrvatskoj se dogodio Ivan Pernar, jedan na vrhu vlasti najmoćnije svjetske sile, drugi tek član parlamenta balkanske vukojebine.
Obojica su progovorili na način neuobičajen u političkoj praksi svojih zemalja, naime svaki na svoj način su progovorili o tome da je „car gol“.
Od obojice se strahuje, samo od jednog u čitavom svijetu, a od drugog tek u njegovoj zemlji.
Obojice se pribojavaju, s time da u SAD od Trumpove vladavine strahuju građani, bojeći se da Trump ne naruši njihov ustaljeni način života, dok u Hrvatskoj od Pernara strahuju oni koje pogađaju istinite tvrdnje koje im Pernar nemilosrdno baca u lice.
Ali niti u SAD se obični građani, a jednako tako ni ženske organizacije, LGBT zajednica ili Muslimani, američki državljani … ne trebaju bojati jer su dojam o tome da je Trump netolerantni fašist stvorili utjecajni mediji, koji su sve vrijeme predizborne kampanje „držali štangu“ Hillary Clinton.
Dakle, po meni od Trumpovih prijetnji „uvođenja reda“ prvenstveno treba strahovati „ustajala baruština“ političkog vrha SAD, čitave legije privilegiranih, koji to ostaju čitavog života.
Hoće li graditi zid na granici s Meksikom i uvesti reda u području imigracijske politike, pa i izgoniti ilegalne useljenike, a pogotovo Muslimane koji su došli iz arapskih zemalja koje podržavaju jihad, ostaje da se vidi.
Na svjetskom planu ja osobno ne vidim ništa loše u tome ako namjerava smanjiti napetosti i normalizirati odnose s Rusijom, zašto bi to bila prijetnja bilo kome, odustane od „demokratizacije“, a ustvari otvaranja kriznih žarišta i pokretanja ratova, drugih zemalja.
Hoće li poduzimati išta na planu ukidanja NATO-a čije postojanje je besmisleno od vremena raspada SSSR-a i završetka ere „hladnog rata“ također ostaje da se vidi.
U SAD se diviniziralo JFK-a kao naj-predsjednika, sotoniziralo Nixona, iako je Kennedy, između ostalih nepodopština, proglasio sankcije Kubi, pojačavao napetosti u odnosim sa SSSR-om i NR Kinom, bio spreman pokrenuti nuklearni rat, započeo rat u Vijetnamu … a Nixon okončao besmisleni Vijetnamski rat, i u okviru detanta započeo normalizirati odnose s Kinom.
A Barack Obama, dobitnik Nobela za mir, najavio ukidanje „pakla“ zvanog Guantanamo, ali u osam godina nije stigao, a pokrenuo je više ratova od bilo kojeg američkog predsjednika, zaoštravao odnose s Rusijom … sumnjam da na tom planu Trump može biti gori i opasniji po mir u svijetu.
Na domaćem planu Ivan Pernar udara po vrhovima vlasti, ali i hrvatske politike uopće nazivajući stvari i pojave pravim imenom, ne libeći se prozvati i nedodirljive poput „našeg ponosa“ prema Ivi Josipoviću ili „hrvatske svetinje“ prema Zoranu Milanoviću.
Dugo nismo čuli tako razgovjetno upućene optužbe na račun HDZ-a za pretvorbeno-privatizacijsku pljačku i osiromašenje zemlje, te za neosnovano ino zaduživanje u koje se krenulo još za Tuđmanovog života, a onda sumanuto nastavile srljati sve posttuđmanovske vlasti.
Jasnije nego ikad itko razgolićuje Pernar i monetarnu politiku HNB i fiskalnu politiku vlasti, spregu vlasti i bankarskog sektora, neodlučnost i nedjelotvornost vlasti u slučaju INA itd. itd.
Na javnu scenu donio je Pernar još jedan novitet, premda nije prvi koji je napustio neku TV emisiju, sustavno ne dopuštanje samouvjerenim novinarskim veličinama ali i trećerazrednim novinarčićima da ga omalovažavaju i mrcvare po vlastitoj volji.
Složit ćemo se mi i o tome da je Pernar svojeg groša vrijedan, upitnog ideološkog opredjeljenja, ako ikakvog, sklon anarhiji, ponekad lupeta i iznosi neprovjerene i dvojbene tvrdnje, ali izaziva pažnju, nekako me podsjeća na D. Paragu iz mladih dana, pa možda i njemu uspije da se poput Parage obrati i Američkom Kongresu.
I još nešto je zajedničko spomenutom dvojcu, naime i Donaldu Trumpu i Ivanu Pernaru se prijeti radi izgovorenih riječi ili iskazanih namjera, a protiv Trumpa se i demonstrira diljem SAD-a, uz zanimljivu napomenu da demonstriraju uglavnom oni na koje se Trumpove namjere niti „prijetnje“ ne odnose.
Bilo kako bilo i za Trumpa i za Pernara vrijedi ona narodna, da bi ih, da ih nema, trebalo izmisliti.
