Ja ne da ne očekujem ništa, ja samo ne očekujem ništa dobro

Eto, mandatar za sastav nove hrvatske vlade, Andrej Plenković, koji je to postao voljom Zorana Milanovića, koji je svojom retorikom u predizbornoj kampanji HDZ-u donio izbornu pobjedu, sastavio je novu vladu koju je Hrvatski sabor svojom većinskom odlukom potvrdio.

Sastavom nove vlade, njenim članovim i njihovim biografijama se neću baviti, premda među njima ima i takvih egzemplara od kojih da je svijećom tražio teško da bi mogao naći gore. No to njemu na dušu, s time će se on morati nositi.

Kako smo imali prilike čuti jedan opskurni tip je imenovan ministrom zato što je „domoljub i europejac“.

Ništa iz onoga što je Andrej Plenković prezentirao u sabornici kao program svoje vlade, posebno njegove „uporišne točke“, ne upućuje na to da bi se Hrvatska za mandata njegove vlade mogla odlijepiti od dna, poći uzlaznom putanjom i izaći iz statusa „muljevitog dna Evrope“.

To naprosto nije moguće, jer pozivajući se na Franju Tuđmana i njegove proglašene istine Plenković zapravo najavljuje dogradnju Tuđmanovog nacional-socijalističkog čardaka od države s temeljima u živom blatu nacional-šovinizma. S Tuđmanom na umu Hrvatska će u percepciji svijeta ostati ono u što ju je Tuđman pretvorio - „muljevito dno Evrope.“

Najavio je Plenković i da će njegova vlada biti vlada svih hrvatskih građana, što znači da će njegova vlada biti vlada HDZ-a, a ne Vlada Republike Hrvatske. Bit će to vlada svih građana Hrvatske, jednako kao što je i predsjednica Republike predsjednica svih građana Hrvatske.

Nitko mu valjda nije rekao da je on saborskom odlukom izabran za predsjednika vlade Republike Hrvatske, a ne ni ovog ni onog, a bogami niti svih.

Lupetanjem o nacionalnom jedinstvu najavljujući „suočavanje s prošlošću“, Plenković zapravo najavljuje daljnje produbljivanje ideoloških podjela u hrvatskom narodu. Jer o nacionalnom jedinstvu uporno mlataraju upravo oni, koji su, od Tuđmanovog dolaska na vlast, sve vrijeme, prvenstveno kroz provedbu Luburićeve ideje „pomirbe sinova ustaša i partizana“, koja je rezultirala neviđenom revizijom povijesti i svojevrsnom osvetom ratnih gubitnika iz 2. Svjetskog rata nad ratnim pobjednicima, izazivali i produbljivali ideološke podjele u hrvatskom nacionalnom korpusu.

Prestanku ideoloških podjela u društvu sasvim sigurno neće pomoći „prenašanje kostiju“ u 2. Svjetskom ratu poginulih ili u poratnim procesima „pročišćenja“, provedenih unutar ili izvan pravnog sustava, stradalih pripadnika kvislinških snaga s područja Jugoslavije, prigodno proglašenih Hrvatima i „nevinim žrtvama„ „povampirenih jugokomunističkih zločinaca“.

Niti riječi o tome tko su bili i kakva su sve zlodjela počinili ti „Hrvati“ prije nego što su postali „nevine žrtve“.

A upravo daljnje aktivnosti na tom planu najavljuje Andrej Plenković: "To znači da će Vlada, između ostalog, uložiti napor za uspostavu najprimjerenijeg institucionalnog i pravnog modela za istraživanje skrivenih masovnih grobnica, stvoriti zakonsku pretpostavku koja će istraživačima učiniti dostupnom cjelokupnu arhivsku građu, a žrtve će napokon dobiti pravo na grob i spomen i postati dio pomirenog kolektivnog nacionalnog pamćenja".

Nestalo Vladi osiromašene i prezadužene zemlje pametnijeg posla, pa će prenašati kosture iz 70 godina starih grobišta.Osim ovih bogougodnih radnji Plenković najavljuje i provedbu lustracije, ali pod imenom suočavanje s prošlošću, koje je već započeto spomenutim prenašanjem kostiju kao uvodnog dijela. Bruna Esih je navodno pred završetkom izrade prijedloga Zakona o suočavanju s prošlošću.

Plenković je najavio i daljnje procese svojevrsne beatifikacije hrvatskih branitelja, tog već danas parazitskog soja, kojega se zapravo na svojevrsni način getoizira, pa i kroz prava i privilegije, umjesto da ih se socijalizira. Što će biti više divinizacije i „betoniranja“ braniteljskih prava i privilegija, to će odium prema toj populaciji u hrvatskom društvu rasti.

Najavljujući pojačanu brigu za Hrvate u BiH, Plenković zapravo najavljuje nastavak miješanja u unutarnje stvari susjedne države, jer je i dosad svako miješanje Zagreba vodilo destabilizaciji stanja u BiH. Što Zagreb bude više „brinuo“ o tamošnjim Hrvatima njihov će položaj postajati to teži. Tamošnji Hrvati svoje probleme moraju rješavati, tamo gdje se ti problemi jedino i mogu riješiti, dakle u Sarajevu, Banja Luci i Mostaru, nikako u Zagrebu.

I prilikom svojeg službenog posjeta BIH Andrej Plenković je pokazao da nastavlja Tuđmanovu „pokroviteljsku“ politiku i nudi BiH nastavak hrvatske politike ljigavog paternalizma. E, a to nitko ne voli, ja mislim niti većina hrvatskog naroda u BiH, sasvim sigurno ne oni Hrvati koji BiH smatraju svojom domovinom. A da takvih ima, uopće ne treba sumnjati.

Hrvatsku bolesnu politiku prema BiH možda najbolje oslikavaju ovodnevni histerični ispadi hrvatskih vlasti vezani uz uhićenje bivših pripadnika Oraške brigade HVO osumnjičenih za počinjenje ratnih zločina.

Izborom bivšeg pripadnika „Ustaške uzdanice“ za ministra vanjskih poslova jasno je određeno i ideološko opredjeljenje nove vlade, a to opredjeljenje ne nudi ništa dobro.

Tko je i što je Davor Ivo Stier najbolje je pokazao svojim sudjelovanjem u radu TradFesta, njegov govor tamo nije ga prokazao kao umjerenog demokršćanina, kako ga se deklarira.

Njega se možda i moglo istjerati iz ustaštva, ali se očito ustaštvo ne može istjerati iz njega.

U reformu javne uprave se već „žestoko“ krenulo, promijenjena su imena nekih ministarstva, ostvarena su i neka spajanja resora, pa i ona nespojiva kao energetike i zaštite okoliša.

Koje nas još novine čekaju, ostaje da se vidi.

Najavljena porezna reforma, kako ju je predložio resorni ministar, provodila bi se po biblijskom principu. „Tko ima, dat će mu se još pa će obilovati, a onome tko nema oduzet će se i ono što ima.“ (Evanđelje po Mateju 25:29-31), uz dodatak da bi povećanje PDV moglo znatno otežati rad u najpropulzivnijoj gospodarskoj grani – turizmu.

I još nešto, Andrej Plenković će u svojim nastojanjima ugađanja promotorima ustaštva i klerofašistima iz Stepinčeve crkve, na planu „premještanja kostiju“ i osude „zločinačkog jugokomunističkog totalitarizma“ u okviru procesa suočavanja s prošlošću, morati biti puno radikalniji od Tomislava Kramarka, radi kompenzacije svojeg „pogrešnog pedigrea“ i neznanja „gdje je bio 1991“.

Ne, ja ne očekujem ništa dobro ni od Andreja Plenkovića, ni od Vlade kojoj je na čelu.