Dan Mladosti
Gledam jučer TV-reportaže iz Kumrovca u kojem se povodom proslve Titovog 115. rođendana okupilo oko 10.000 ljudi.
Ono što upada u oči je da se u Kumrovcu na dan 25. svibnja ne sastaju više samo oni koji su mu bili suborci u NOR-u, samo oni koji se prisjećaju svoje mladosti, samo oni koje se može prozvati jugonostalgičarima, već svake godine u sve većem broju dolaze oni koji su rođeni poslije njegove smrti, pa i oni koji se Jugoslavije gotovo i ne sjećaju.
Bacim tako pogled na "Britannicu", poznati komunistički bilten, da vidim što i koliko tamo piše o Titu, a koliko recimo o Tuđmanu. Porazno za Tuđmana.
Tito je stvarno bio igračina, poznat i priznat u čitavom svijetu, kako za života, tako i danas, 27 godina poslije smrti.
Čovjek koji je zadužio svijet, kao pokretač najvećeg antifašističkog pokreta u porobljenoj Evropi, osnivač Pokreta nesvrstanih i autor doktrine Aktivne i miroljubive koegzistencije.
Njegov značaj u svijetu daleko je nadilazio značaj države kojoj je bio na čelu, njega se nije samo konzultiralo o svim važnijim svjetskim pitanjima, njega se je i pitalo za mišljenje o načinu rješavanja pojedinih pitanja iz međunarodnih odnosa i rješavanja konflikata.
Tako je Tito za čitav svijet osoba koja je u pozitivnom smislu obilježila 20. stoljeće, osim za ustaške i četničke protuhe, za njih je zločinac.
No bilo kako bilo, iz pozitivne atmosfere ovog jučerašnjeg okupljanja, može se jedino zaključiti da će ta okuplanja svake godine biti sve brojnija, pa i da će se održavati i onda kad više na životu ne bude nijednog Titovog suborca iz NOR-a.
Slavu najvećeg hrvatskog sina, koji je to postao svojim djelima, ne mogu potamniti ustaški nikogovići, ma koliko se trudili.
