Gluvarenje

Zadimljeno, miris kave,

Sjedim tako u kafiću

Sve misleći na *******

Gledam ljude sklone piću.

Raspravljaju, pamet sole,

Svi bogati, zgodni, jaki ...

Tek kad se otrijezne vide

Da je govno od njih svaki.

„Što se tako nalih sinoč,

Koji mi je kurac bio?

Ja i ne bih, nisam takav,

Prijatelj je tako htio.“

Naručuje, barmen toči

Čaša uvijek tjera drugu.

Prilika se ne propušta,

Utopit će u čaši tugu.

Jednoga šef silno tlači,

Drugog žena šikanira ...

Ne može se nigdje skrasit,

Nigdje naći malo mira.

Ali za to kafić tu je,

Barmen šutke poslužuje,

Toči piće, čaše pere,

A razgovor i ne čuje.