Naftna kriza
U zadnje vrijeme se sve češće pitam približava li se zaista kraj "naftne ere" ili se radi o povremenim umjetno izazvanim nestašicama nafte, kako bi joj se povećavale cijene, a onda do neslućenih granica povećavali prihodi zemalja izvoznica nafte, a još više profiti naftnih kompanija?
Ako je točna pretpostavka da se svjetske zalihe nafte približavaju kraju, postavlja se pitanje, što svijet čeka s razvojem alternativnih izvora energije, odnosno dobivanja energije iz drugih, pa i neobnovljivih izvora.
Pod ovim neobnovljivim izvorima mislim prvenstvenop na zalihe ugljena i dobivanja goriva iz ugljena. Ovo u svjetlu činjenice da je najveći ratni stroj ikada pokrenut, onaj njemački iz WWII, bio pokretan velikim dijelom tekućim gorivom dobivenim iz ugljena. Pa ako je na ondašnjem stupnju razvoja tehnike i tehnologije to bilo moguće, danas bi to moralo biti i puno lakše.
Elektromobili ili automobili na vodik su navodno tu, oni su realnost, samo što se gubi iz vida da će sve one stotine milijuna tona nafte morati zamijeniti energetski ekvivalent električne energije ili vodika.
A za proizvodnju i jednog i drugog potrebno je gorivo, nebitno jel' kruto, tekuće ili nuklearno ili ogroman broj vjetroelektrana, solarnih elektrana ili onih koje koriste snagu mora.
Naime vodik, kažu, gorivo budućnosti, može se dobiti putem elektrolize vode ili njenom termičkom razgradnjom, samo što je, zbog vladavine prirodnih zakona, a zakoni termodinamike to jesu, potrebno utrošiti više energije nego što se kasnije iz vodika može dobiti. Razlika iz energetskog bilansa nalazi se u entropiji, kao dijelu energije koja se ne može pretvoriti u koristan rad.
Do razvoja fuzionih reaktora, pogotovo onih koji bi se mogli koristiti u komercijalne svrhe, a kojim bi utažili svjetsku energetsku glad, put je navodno još jako dug.
Dakle dobivanje tekućih goriva iz ugljena je najozbiljnija alternativa i mogućnost premošćivanja opskrbe tim energentima do kvalitenog rješenja dobivanja, transporta i skladištenja vodika i akumulatora znatno većih kapaciteta od postojećih.
Zanima me zašto nitko ne kreće u ozbiljnu proizvodnju tekućih goriva iz ugljena?
Ili je moć naftnih kompanija takva da tu proizvodnju upravo one onemogućavaju, jer se one kane u skoroj budućnosti prihvatiti tog businessa, zadržavajući energetski monopol, kao što ga faktički i danas imaju?
