Pastusi

Možete li zamisliti ovakvu sliku, recimo na "Vinkovačkim jesenima":
U fijaker upregnuti "nevlastnick" i "juzr", prvi dorat sa pjegom na čelu, a drugi, potpuno bijel, lipicaner, pažljivo oblikovanih kopita i tupo potkovani, "nabrenane" grive i repova, čvrsto zabrađeni, pastusi su "njenog veličanstva" šefice "dube", nemirno poigravaju, onako sjajne pažljivo očešljane i zaglađene dlake, s mudima kao kugle od kladiva i nabrekle puzdre ...

Mimoidući pažljivo prilaze i razgledavaju živine, zaista samo rijetki ih se usude i dotaknuti ...

Kladim se da bi za svoju vlasnicu sigurno osvojili prvu nagradu.

Konjušar koji u Vinkovcima pazi na tupo potkovane dorata i lipicanera začuo je u noći, iz staje u kojoj su smješteni, neku lupu i njisku.

Ustao je, naglo otvorio vrata staje i upalio svjetlo, te ostao zapanjen pred prizorom kojeg je ugledao, dorat je naime "zapasao" lipicanera, a lipicaner se baš i nije trudio da ga izbjegne.

Strahota zablude; dorat izgleda k'o pastuh i je pastuh, al' pastuh-peder.