| 
Ošamućen sam i dalje, 
A u srcu skupljam tugu, 
Kako ne bih kad sam 
Izgubio najmiliju drugu. 
 
Feniksićem ili Fenom 
Zvala me odmila 
Onda kad je dobro 
Raspoložena bila. 
 
Fenuardom zvala me je 
Po pjesničkom bardu, 
Komunistu i junaku, 
Paulu Eluardu. 
 
Ugristi me ona znala 
Krvnički za srce 
Kad se sjetim i sad 
Još osjetim trnce. 
 
I danas se sjećam 
Teškoga udarca 
Učas me pretvorila u 
Nenormalnog starca. 
 |