Tko nas to ubija?
Mi koji pamtimo malo duže načitali smo se i naslušali u životu priča o "tamnici naroda", policijskoj državi, Kraljevini Jugoslaviji, u kojoj su se krvožedni žandari razračunavali s drugačijemislećima, protivnicima režima i ustavnog poretka, nerijetko posežući za oružjem.
Onda slijede ništa manje šokantne priče o svemoćnoj UDB-i o, otoku Goli, nasilju nad protivnicima režima i likvidacijama političkih protivnika.
Iza nas su i jedan i drugi "protuprirodni i protunarodni režim", zle Jugoslavije više nema, uživamo u demokraciji i zrak slobode udišemo punim plućima. Obje Jugoslavije su prošlost koju prepuštamo zaboravu, odnosno povjesničarima neka se oni njima bave.
Demokracija ili ono što nam pod demokarciju prodaju, ima nažalost i svoje naličje, a to je represivni aparat Republike Hrvatske.
Policiju bivše SRH sposobnu i stručnu, ali "prepunu Srba", Tuđman je zamijenio podobnom policijom, čiji kadrovi su najvećma regrutirani od pripadnika "trojki" i "eskadrona smrti" oformljenih krajem '90-e i početkom '91-e, što je činjenica koja se krije kao što zmija krije noge. Ona prekobrojnost Srba, školovanih policajaca, u policiji SRH, nadomještena je prekobrojnošću Hercegovaca, nasilnih i neškolovanih bilmeza s viškom hrvatstva, odnosno prije ustaštva.
Brojni, više nego podnošljivi slučajevi, prekoračenja ovlasti i pretjerane uporabe sile i u najbezazlenijim prilikama, dovodili su do smrti oinih koji su imali nesreću da nabasaju na policajce kojima je prije mjesto u zatvoru nego u policijskim redovima.
Najnoviji slučaj je umlaćivanje onog mladića u Bjelovaru, u situaciji kad ni ozbiljnog povoda za fižčkom prisilom bilo nije. Slučaja su se dohvatili mediji, pa ni policija ne može šutke prijeći preko svega, a najradije bi tako postupila. Na danje svijetlo tako dolazi informacija da je policajac koji je pribjegao brutalnoj sili dosad više puta prijavljivan za prekoračenje ovlasti i neprimjerenu primjenu sile i u slučajevima kad za to nije bilo nikakve potrebe. Trebam li naglasiti da se tom policajcu ništa ozbiljno dogodilo nije, čekalo se valčjda da nekoga ubije, pa da ga se onda suspendira!? Čitam tako da je odmah nakon što je priča dospjela u javnost i kad je postalo jasno da se neće moći zataškati, policvajac suspendiran, naloženo je pokretanje unutarnje istrage, a sam policajac je zatražio pomoć psihijatra. Predmijevam da će da struka proglasiti neubrojivim oi tako osloboditi odgovornosti. Premda on i jest neubrojiv, jer ubiti čovjeka na pravdi Boga i ne može netko tko je normalan. No međutim ne radi se tu samo o tom policajcu, već i o njegovim kolegama, koji su unatoč tome što su dobro vidjeli što se dogodilo, s mladićem u komi, nastavili jednako bešćutno postupati. Nadam se da će istraga utvrditi sve relevanne činjenice i stupnjevati odgovornost svakog od četvorice policajaca.
Bilo kako bilo, činjenice govore da je ono što je prodefiliralo kroz "trojke" i "eskadrone smrti" (formirani prvenstveno radi "rješavanja srpskog pitanja, ali i pitanja nepoćudnih Hrvata) i ono što je još uvijek u redovima hrvatske policije, usmrrtilo daleko više ljudi nego žandari Kraljevine Jugoslavije i Titovi udbaši zajedno.
Ta i takva policije je samo dio Tuđmanove ostavštine i treba je temeljito pročešljati i iz njenih redova isključiti sve one nasilju i kriminalu sklone, da bi se ona uopće mogla zvati policijom jedne demokratski uređene države.