Lažna dilema postala prava
Riječ je, dosjetit ćete se, o ZERP-u.
U blogu od 12. prosinca 2007. opširno sam pisao o ZERP-u i o onome što je trebalo i kako je trebalo i što nije trebalo i kako nije trebalo i zašto je što trebalo i zašto nešto nije trebalo.
"Gori đaci goreg učitelja", utjelovljeni u hrvatskom premijeru Sanaderu, mislili su, a prema svemu što nam se događa i dalje misle da mogu potpisivati ugovore i sporazume, a onda se praviti nevješt i potpisanog se ne pridržavati. Oni su derali svoju kozu i nakon nedvosmislenog upozorenja iz EU da se takvo ponašanje neće tolerirati.
Dakle, ako smo obećali i potpisali, a jesmo, da se ZERP neće primjenjivati na članice EU, onda se potpisanoga trebalo pridržavati ili bar razjasniti sve nejasnoće sa jedinim zainteresiranim članicama EU, Italijom i Slovenijom.
Ali ne, zanemarujući kako potpisano, tako i sva upozorenja i ukazivanja na moguće posljedice nepridržavanja potpisanoga, bahato se proglašava puna primjena ZERP-a, što dovodi do žestoke, a za političke nepismenjake iz vrha hrvatske vlasti, neočekivane reakcije EU.
Sad ta vlast najednom prihvaća da se i sa Slovenijom i s Italijom treba razgovarati, treba usuglasiti stavove, treba pristati i na neke kompromise, ali sada slijedi odgovor u vidu, možda i prividne, ali ipak nezainteresiranosti naših susjeda, a pogotovo nepristajanja na nekakvu žurbu, jer njima se objektivno nikuda ne žuri, žuri se nama.
Hrvatskom narodu i svim građanima Hrvatske se pak podmeće kukavičje jaje u vidu lažne dileme ZERP ili EU, kao evo ti narode pa odluči što ti je proritet, što ti je važnije, nacionalni ponos (ne bu nas niko ...) ili ulazak u članstvo EU, valjda bez ponosa.
Zašto sam napisao "lažna dilema"? Pa zato jer pametno vođenom politikom, bez vrdanja i nadmudrivanja, bez potpisivanja sporazuma s figom u džepu, pitanje ZERP-a ne bi bilo postavljano kao nekakav problem. Samo je trebalo proglasiti ZERP uz napomenu da se njegove odredbe do daljnjega (do ulaska RH u punopravno članstvo EU) neće primjenjivati na članice EU, valjda je svakom jasno, ne na Španjolsku i Portugal, premda i na njih, već na Sloveniju i Italiju. Ako smo to bili kadri potpisati, zašto se toga nismo kadri pridržavati?
Pa ako je trebalo jednoj od najvećih patetičnih budala na hrvatskopj poltičkoj sceni, J. Friščiću, to crtati, onda mu je trebalo nacrtati.
A danas mu treba postaviti pitanje, što je za njega hrvatski prioritet, što nacionalni interes, formalni zakon, za čiju provedbu uopće nemamo potrebnog instrumentarija ili ulazak u punopravno članstvo EU?
S jedne strane hrvatsko nepoštivanje potpisanopg i inzistiranje na primjeni ZERP-a uz protivljenje EU, a s druge strane nastavak pregovora i ulazak u EU u dogledno vrijeme se tako iz lažne dileme pretvorio u pravu dilemu, što nam je "dilema-majstor" danas urbi et orbi priznao.
E pa, majstore, imaš kancelarske ovlasti, a mijenjao bi i Ustav jer ti je i tih ovlasti premalo, skuhao si kašu, pa imaj toliko dostojanstva pa je i pokusaj.
Ili podnesi ostavku, jer u propast vodiš i hrvatski narod i državu.
