Obmana

Ne znam jel' još živim,
Je li uopće postojim,
Il se netko poigrava
Sa životom  mojim?

Brojah sretne dane,
Dane ljubavi pune,
Al' i to bijaše jedna
Od obmana Fortune.

Nikakve ljubavi bilo nije,
To bje tek moja mašta,
Meni, čovjeku u bunilu,
Priviđalo se svašta.

Privid bjehu i poljupci
I šetnje pored Save.
Sve je to tek produkt
Moje lude glave.

Ni mansardnog stana
Također bilo nije.
Na sam njegov spomen
Svak' se slatko nasmije.

Kada ničega bilo nije,
Koji vrag me onda goni
Da s nepostojećim
Nanosim si takve boli?

Očito da mene danas
Premnogi demoni stežu
Za košulju sam s rukavima,
Što se iza leđa vežu.