Tko tebe kamenom, ti njega kruhom! Ili možda ipak prije ...
 |
| Engleski grad Coventry, 1940 |
... oko za oko, zub za zub?
Dresden, Hirošima, interniranje Japanaca u SAD za vrijeme rata ... sve su to događanja za koja odgovornost traže oni koji kod nas negiraju holokaust, negiraju zločine u logorima smrti, negiraju i samo postojanje logora smrti u Jasenovcu.
Kao da ni za što ne postoji kontekst vremena u kojem se što događalo, kao da uopće ne postoje okolnosti pod kojima se nešto događalo kao i nekakva uzročno-posljedična povezanost s nekim drugim događajima.
Jel masivno bombardiranje Dresdena čin retalijacije ili je nekakav presedan?
Tko je proglasio "totalni rat" i tko je to, prije nego itko, neselektivno iz zraka tukao gradove koji nisu predstavljali nikakve vojne ciljeve. Pa je tako već 1940. do temelja razoren engleski grad Coventry, veličine tadašnjeg Zagreba, pa je temeljem toga nastala i kovanica koventrirati koja znači izvesti urbicid. Da ne spominjemo sudbinu Varšave, mnogih drugih gradova, pa i Beograda ...
Kad se bombardiranje Dresdena stavi u kontekst vremena, onda je neprijepaorno da to tada nitko nije smatrao ratnim zločinom, nego činom retalijacije, kojim se Nijemcima htjelo pokazati kako je bilo onima kojima je nacistička soldateska to činila puno prije i da je došao čas da se prestane pružati podrška nacističkom režimu, a sam režim prisili na kapitulaciju.
To je ta uzročno-posljedična povezanost; znači Coventry 1940., Dresden 1945.
Razaranje Hirošime i Nagasakija treba također smjestiti u kontekst vremena i okolnosti koje su tada vladale.
Na temelju analize bitke za Okinavu koju je izradio Združeni generalštab američke vojske, zaključeno je, obzirom na nepopustljivost japanskih militarista i fanatizam Japanaca, koji su do zadnjega bili spremni braniti domovinsko otočje, da bi za konačnu prisilu japanske vlade da proglasi kapitulaciju trebalo ratovati još najmanjee godinu dana, uz američke gubitke od koje stotine tisuća vojnika i japanske koji bi se penjali i na koji milijun.
Japan je, osim toga, u slučaju američke invazije na domovinsko otočje, najavio strijeljanje svih 100.000 zarobljenih savezničkih vojnika.
Zato je predloženo je predsjedniku Trumanu da donese odluku da se protiv Japana upotrijebi atomsko oružje, jer bi to dovelo do trenutnog prestanka rata a stajalo bi puno manje žrtava.
Tako je 06. 08. 1945. atomska bomba bačena na Hirošimu, a 09. 08. na Nagasaki, što je nagnalo japanskog cara da prvi puta upotrijebi svoje "božanske" ovlasti i 15. 08. 1945. proglasi bezuvjetnu kapitulaciju Japana, koja je formalno potpisana 02. 09. 1945. na američkom bojnom brodu Missouri.
Zanimljio je da se ratnim zločinom smatra atomski udar po Hirošimi i Nagasakiju, a bombardiranje Tokija, u kojemu je poginulo daleko više ljudi nego u Hirošimi i Ngasakiju, takvim se ne smatra. Zašto?
Poznato je da su nakon napada Japana na Pearl Harbour američke vlasti donijele odluku da se američki državljani, porijeklom Japanci, interniraju i drže u internaciji za vrijeme trajanja rata.
Ovaj čin također treba smjestiti u kontekst vremena, opet ne radi opravdavanja, već radi objektivnog sagledavanja stvari i istine same.
Brojni Japanci ostali su vjerni i privrženi zemlji svojeg porijekla, Japanu, a ne novoj domovini, vlasti su strahovale od njihove subverzivne aktivnosti, pa su smatrale da ih moraju smjestiti negdje gdje će ih moći držati na oku.
Drugi razlog je moguća osveta drugih Amerikanaca nad nevinim Japancima za poraze na bojnom polju, za poginule američke vojnike ... jer želja za osvetom i zadovoljštinom je normalna i ljudska. Međutim, zadovoljavanje te želje, ili čak potrebe, preko društva i zakona, nije prihvatljivo, pa su internirani Japanci bili od tih djela zaštićeni.
Koliko znam, bez obzira na sve, Amerikanci nisu ponosni na čin internacije Japanaca.
Rat, nažalost nije moguće dobiti poštovanjem one biblijske tko tebe kamenom, ti njega kruhom, već one starozavjetne oko za oko zub za zub.
Dakle, kad se stvari smjeste u kontekst vremena i okolnosti koje su u tom vremenu vladale, počinjemo ih gledati na drugačiji način, dobivaju nekakve drugačije obrise, bliži smo istinitom prikazivanju, njihovom pravom opisu, uzročno-posljedičnoj povezanosti s nekim drugim događanjima, bez namjere da bilo što opravdavamo ili bilo koga od bilo čega amnestiramo.
