Prošlo svršeno vrijeme
Rat u Gruziji pokazao je da su vremena nekažnjenog poigravanja i ponižavanja Rusije definitivno iza nas.
Papa Pio XII fanatični protivnik komunizma, primao je 1945. u audijenciju, uglavnom, američke generale, tražeći od njih da ga podupru u njegovoj ideji da predsjednik Truman naredi nuklearni udar po SSSR-u, što je Truman na svu sreću odbio, ali je to papino nastojanje pokrenulo proces kasnije prozvan "hladni rat", a papi pribavilo laskavu titulu "oca hladnog rata".
Ta papina aktivnost nije ostala izvan dohvata sovjetskih obavještajaca, što je prouzročilo momentalni prestanak demobilizacije CA i njen ostanak na crtama do kojih su njene jedinice doprle pri progonu Nijemaca.
Tako je CA ostala u svim zemljama Istočne Evrope koje su njene jedinice oslobodile, tako da je sa stanovišta tih zemalja jednog okupatora zamijenio drugi. U svim tim državama uveden je i socijalistički društveno-politički sustav po uzoru na onaj u SSSR-u.
Nasuprot NATO-u SSSR je sa svojim saveznicima, ustvari kvislinškim režimima u njima, oformio vojni savez poznat kao Varšavski ugovor.
Tako je došlo do blokovske podijele svijeta i do silne utrke u naoružavanju, radi pretpostavljenog globalnog sukoba blokova, do čega na sreću nije došlo, jer su i jedan i drugi blok raspolagali sa dovoljno oružja da unište život na zemlji.
Vodeće sile, SAD s jedne strane i SSSR s druge strane pokušavale su ostvarit nadmoć ali im to nije uspijevalo sve dok SSSR više nije mogao gospodarski podnositi utrku u naoružanju, što je na kraju dovelo do urušavanja socijalističkog sustava, osamostaljenja zemalja članica VU, njihov izlazak ispod sovjetskog utjecaja i na kraju do raspada SSSR-a.
Na taj način na svjetskom poprištu ostala je samo jedna istinska super-sila, SAD.
U Rusiji je zavladao strah i beznađe, društvo se počelo ubrzano raslojavati, CA se više nije moglo financirati, zavladao je strah da se neka terorističak organizacija ne dočepa nečega iz ogromnog nuklearnog arsenala, a prijetio je i rasap Ruske federacije.
Najdalje je otišla Čečenija koju je Rusija pokušala "disciplinirati" vojnom silom,. ali je to išlo vrlo traljavo, pitanje je koliko je to bila stvar vojnog genija Džohara Dudajeva, a koliko raspadajuće se ruske vojske.
Bolesnog i prošlošću opterećenog predsjednika B. Jeljcina godine 2000. nasljeđuje energični i znatno mlađi V. Putin, koji si je stavio u zadatak vratiti ruskom narodu samopouzdanje, a Rusiju vjerodostojnu i moćnu na svjetsku političku i gospodarsku scenu.
Uspio je slomiti otpor Čečena, a na unutarnjem planu znatno poboljšati stanje u gospodarstvu, slomiti prekomjernu moć oligarha, vratiti rudno blago i prirodna bogatstva pod okrilje države i ustrojiti modernu vojnu silu.
Na međunarodnom planu Rusija je igrala sve zapaženiju ulogu, ne libeći se više "pokazati zube" kad je to bilo potrebno.
Svoje ogromne rezerve nafte i plina, kojima Evropa oskudijeva, pa je Rusija opskrbljuje, ne libi se koristiti i kao sredstvo svojevrsnog pritiska, kad se ukaže potreba da se nekog od tvrdoglavijih Evropljana "privede pameti".
SAD su se opet ponašale kao da se u Rusiji od vremena Jeljcina ništa nije promijenilo, kao da nisu vidjele da je Rusija silno ojačala i da više ne dopušta da se važne stvari u svijetu događaju bez nje i mimo nje.
Pokazala je Rusija i svoju dosljednost na primjeru osamostaljenja Kosova, kad se u suštini pokazala principijelnom zalažući se za pimjenu principa ne mijenjanja granica silom, upozoravajući na štetne posljedice koji taj presedan može izazvati.
Spominjali su Rusi tada i problem Južne Ostije i Abhazije, ukazujući da te gruzijske oblasti imaju jednako pravo na osamostaljenje kao i Kosovo.
Nije ih se čulo ili ih se nije htjelo čuti?
I kao da navodi vodu na ruski mlin gruzijski predsjednik Saakašvili odlučuje vojno "urazumiti" Južnu Osetiju, očekujući valjda da će Rusi to mirno promatrati.
Vrijeme će pokazati što je Sakašvilija nagnalo da povuče taj, za Gruziju, samoubilački potez.
Nisu ga valjda na to potaknuli Ameri kao svojedobno Sadama Huseina da napadne Irak?
Možda se osokolio skorim pristupanjem NATO-u, precjenjujući svoje oružane snage naoružane najmodernijim oružjem i organizirane i uvježbane pod nadzorom NATO-vih eksperata.
No bilo što bilo, gruzijski predsjednik teško da je mogao povući gluplji potez.
Ruska vojska se pokrenula i jednostavno, pokazujući začudnu efikasnost , naprosto zbrisala gruzijsku OS, pokazujući svijetu da to više nije ona troma i neučinkovita CA u kojoj je malo toga funkcioniralo na pravi način, već moderna odlično vođena, dobro opremljena i uvježbana vojska.
Rusija je istodobno iskoristila priliku da svijetu pošalje jasnu poruku da ništa više neće biti kao što je bilo i da se više nitko neće nekažnjeno poigravati s njome.
Imajući sv eto u vidu i Poljskoj bi bilo jako pametno da dvaput promisli prrije nego joj Ameri instaliraju proturaketni štit.
Ruski načelnik generalštaba više ne prijeti praznom puškom.
