Javni i privatni interes
Otkad je svijeta i vijeka se ljudi bave politikom, a već od organiziranja prvobitne zajednice, koja je prerasla u države, onima koji se bave politikom povjeravanii su poslovi upravljanja zajednicom odnosno državom.
Te ljude je u njihovom radu osim privatnog pogonio i javni interes, pa su oni koji su imali osjećaj za zajedništvo i ispunjavanje interesa većine ljudi, vodili društvo putem razvoja i progresa pokušavajući izgraditi društvene odnose u zajednici tako da rezultiraju uspostavom države blagostanja za sve.
Ti napori bili su to vidljivilji što se drušvo više razvijalo, pa su, osim ljudi od umjetnosti i znanosti, epohe sve više obilježavali i ljudi od politike. Neki od njih su svojim vizionarstvom, koristeći se pritom moći koju im je pružala politika, podigli svoje nacije na razinu zavidnog stupnja razvijenosti. To ne bi mogli da su u svojem radu bili gonjeni isključivo privatnim interesima.
Oni koji žele biti uspješni u obavljanju javnih poslova moraju imati izuzetno razvijen osjećaj za javni interes, a političku moć i utjecaj, stečenu neovisno da li o rođenju ili izborima, koristiti za ostvarivanje isključivo svojih privatnih interesa.
Postoje ljudi, izraziti iondividualci, koje smo upoznali kao one koje goni isključivo privatni interes, koji su u nekom periodu svojeg života odlučili baviti se politikom odnosno poslovima od javnog interesa. Pritom smo kod mnogih od njih svjedočili stanovitoj preobrazbi u smislu da su svoje privatne interese podredili javnim interesima i bili dobri upravljači.
Neki od njih su se gotovo u potpunosti odricali svojih privatnih interesa za sve vrijeme dok su se bavili javnim poslovima. Pod vodstvom takvih ljudi društva su se razvijala a sve ljudske djelatnosti su cvjetale.
Naravno bilo je onih kojima su javni i privatni interesi bili podjednaki, pa nisu bili percipirani kao oni iz prve kategorije, ali su mogli biti, a mnogi su to i bili, uspješni upravljači.
I na kraju dolazi grupacija onih kolji jednostavno nikad nisu imali nikakav osjećaj za javni interes, već su sve podređivali svojem privatnom interesu, oni su se i uključili u politiku pa i prihvaćali dužnosti upravljanja društvom, ali samo i jedino s ciljem da svoju moć i utjecaj koriste za ostvarivanje svojih privatnih interesa.
Sa žaljenjem moram konstatirati da apsolutno najveći broj hrvatskih politčara spada u tu kategoriju, gdje je i eventualno zalaganje za javni interes zapravo maskirani oblik borbe za privatni interes, koji se može ogledati u stjecanju popularnosti ili ugleda u lokalnoj sredini zato jer je na uštrb šire zajednice ostvareno nešto što nosi korist isključivo sredini iz koje potječe političar. Sjetimo se npr. onih Pančićevih pitanja cijene zadarske priključne ceste na autocestu, kad su troškovi izgradnje porasli više od dva puta od onih planom predviđenih. A štos je u tome da je ministar svojom intervencijom uspio da se tamo izgradi zapravo pun profil autoceste, a ne priključne ceste kako je planom predviđeno, pa je danas ministar, iako je prekršio zakon, vrlo slavljena osoba kako u Zadru, tako i na širem zadarskom području, a cijenu te njegove slave platili su hrvatski porezni obveznici.
Predsjednik vlade opet ima silnu potrebu da se ističe i dominira, što je njegov isključivo privatni interes, pa izabire ministre čije mozgovne kvalitete nerijetko graniče s debilitetom, sjetimo se samo "jubito" ministra.
A budući nam je predsjednik vlade i osoba kojoj je silno stalo do vlasti, on za ministre postavlja i ljude koji potječu iz dijaspore (čitaj: Hercegovine), jer taj potez između ostaloga donosi onih 6 ili više glasova HDZ-u. To što se imenovanje ordinarnog primitivčine i freaka na ministarsko mjesto u ministarstvu u kojemu se kroji budućnost Hrvatske, znači ministarstvo prosvjete, obrazovanja i sporta, usporava i onemogućuje razvoj Hrvatske, premijera gotovo da i nije briga, on ostvaruje svoj privatni interes dobivanje dovoljnog broja glasova za ostanak na vlasti.
Oni pak ministri koji su se sami, njihovi bračni drugovi ili djeca obogatili za vrijeme obavljanja javnih poslova, su najbolji pokazatelj koji je interes u njihovom slučaju prevladao.
O zagrebačkom Poglavarstvu i Holdingu mislim da i nema potrebe trošiti riječi, tu javni interes onih koji obavljaju javne poslove gotovo da uopće i ne postoji, pa nam samo ostaje nada da će se istražni organi prihvatiti posla, razotkriti sav kriminal, što bi, ako ničim drugim, moralo rezultirati "fijokiranjem" počinitelja, tako da bar ne mogu uživati u opljačkakanom i smijati nam se u lice.
Sve ovo o čemu sam pisao budno prate iz EU, pogotovo imenovanja potpuno nekompetentnih ljudi, rođaka, prijatelja i znanaca naših političara na ključna mjesta u administraciji, što je primjer par excellence ostvarivanja privatnih interesa, pa reagiraju bilo blokiranjem sredstava iz pretpristupnih fondova ili usporavanjem pregovora o ulasku u EU. Osim toga ovakva silna premreženost hrvatskog društva kriminalom i korupcijom je direktna posljedica prevladavanja privatnog interesa kod onih koji obavljaju javne poslove u RH, a zbog posvemašnje umješanosti vlasti u kriminalne radnje, borba protiv krinminala i korupcije ostaje samo na deklarativnoj razini.
