Kasno je! Je li i prekasno?
Što se to dogodilo da RH u nepunih 18 godina prođe put od najotvorenije i najsigurnije zemlje u svijetu, za kakvu je slovila bivša SFRJ, dođe u situaciju kad je gotovo svakodnevno potresaju mafijaški obračuni i teroristiki napadi.
Likvidacija Ive Pukanića samo je još jedna od posljedica nečinjenja i puštanja da država tone u kriminal, što se događalo sve vrijeme, faktički od trenutka kad je Tuđman prigrabio svu vlast u svoje ruke.
Što se to dogodilo represivnom aparatu, prvenstveno policiji da više nije u stanju efikasno izvršavati svoje zadatke i osiguravati mir i sigurnost na ulicama hrvatskih gradova?
MUP RH prvi ozbiljni udarac trpi '90. / '91. kad se riješava dobrog dijela iskusnih i kvalitenih kadrova otpuštanjem Srba, koji jesu bili nadzastupljeni u odnosu na udio u stanovništvu, iz represivnog aparata i dovođenjem "rodijaka" koji istinaibog nisu pojma imali o policijskom poslu, ali su zato "znali ljude koji su znali ljude".
Ti novouposleni su često ulazili u policijske redove bez zdravstenih pregleda i bez sigurnosnih provjera.
Ali nisu bili u pitanju samo Srbi, već i oni Hrvati i drugi za koje se vjerovalo da nisu lojalni, ne hrvatskoj državi, nego Franji Tuđmanu osobno, ti su bili umirovljeni.
Drugi udarac bilo je namjerno opstruiranje istraga najordinarnijih terorističkih akata, "dizanja u zrak" kuća i gospodarskih objekata u vlasništvu hrvatskih Srba, kad policija često uopće nije ni izlazila na uviđaj.
Najzorniji primjer i ilustracija toga je Vukovar iz vremena prije oružanog sukoba, kad njime "žare i pale" Tomislav Merčep i Blago Zadro, što je lijepo opisao Marin Vidić Bili u svojem pismu Tuđamanu u ljeto 1991.
Pljačka, palež i razaranje imovine izbjeglih Srba kao i ubojstva onih Srba koji nisu izbjegli, koja su se događala poslije "Oluje", na područjima vraćenim u ustavno-pravni poredak RH, također u najvećem broju slučajeva nisu policijski obrađena, očito radi izostanka političke volje ili opstruiranja iz samih vrhova MUP-a i državne vlasti.
Pa onda takve anomalije, neizlasci na očevide i slično, nakon nekog vremena postanu način rada.
Program "Droga za oružje" mogao se također provoditi samo uz uvjet da policija zažnmiri na jedno oko, a ponekad i na oba.
Koketiranje samog Tuđmana s ljudima s "ruba zakona", ali i onima dobrano preko ruba, pa i druženje s nekima od njih, bilo je također signal za "kad može predsjednik, mogu i ja".
Protekom vremena te sprege ljudi iz politike, ali i iz policijskih redova, s kriminalnim miljeom, postajale su sve brojnije i čvršće, pa je i policija u svojem radu postajala sve neefikasnija, sve više slučajeva je ostajalo nerasvjetljeno.
S druge strane Tuđman se pobrinuo i da doslovno uništi hrvatsko pravosuđe izgonom sa sudačkih dužnosti vrsnih sudaca i na njihova mjesta dovede neznalice i nesposobnjakoviće.
Posljedica toga je da je tamo gdje je policija smogla snage i uspjela odraditi svoj posao, pravosuđe gotovo po pravilu zakazivalo, tako da su u sudskim procesima, radi proceduralnih grešaka, gubljenja dokaznog materijala i sličnog, oslobođeni mnogi koji su trebali dobiti višegodišnje zatvorske kazne.
U usporedbi s ovim što u pravosuđu imamo danas, pravosuđe SRH bilo je na daleko višoj razini.
Poslije Tuđmanove smrti koalicijska Račanova vlada imala je priliku da energičnim mjerama stvari koliko-toliko dovede u normalu, ali prilika je neosuđivanjem "zločinačke organizacije" nepovratno propuštena.
Ivo Sanader sa svoje strane, nakon pobjede na izborima 2003., svojim imenovanjima ministara MUP-a od tog resora pravi sprdačinu, ne zna se tko je izazivao više podsmijeha u javnosti, potpuno nezainteresirani Mlinarić, minusinteligentni Kirin ili potpuno nesposobni i nekompetentni Rončević.
Izgonom Vesne Škare Ožbolt s mjesta ministrice pravosuđa i dovođenjem potpuno nekompetentne Ane Lovrin, Sanader unazađuje pravosuđe koje je Ožboltica uspjela pokrenuti s mrtve točke.
A onda dolazi do ubojstva I. Hodak, kojim se vidi da je vrag odnio šalu, pa Sanader mora smijeniti sebi izuzetno lojalne, ali potpuno nekompetentne ministre, premda bi možda bolje bilo da je sam podnio ostavku, jer je koliko jučer, unatoč svim opravdanim kritikama, grčevito branio upravo ministra MUP-a.
Ubojstvo Pukanića će vjerojatno natjerati prvenstveno Sanadera da, ovaj puta bez fige u džepu, jer je dosad mnoge akcije pokretao upravo s figom u džepu, pa su i rezultati bili takvi, digne i nebo i zemlju u rješavanju premlaćivanja i ubojstava i obračunu s organiziranim kriminalom, jer će mu se u protivnom dogoditi da izgubi vlast, a teško da u RH postoji vlastohlepniji čovjek od njega.
Zato vjerujem da ovaj puta Sanader misli ozbiljno, jer je upravo njegova koža u pitanju..
Doduše malo je kasno, ali pitanje je jel' i prekasno?
