Spriiječavnje posljedica, bez diranja u uzroke?
Vlada Ive Sanadera propištala je pod pritiskom EK, pa mora, o užasa, s riječi prijeći na djela, a kako jedna nesreća ne dolazi sama, uz obračun s korupcijom i organiziranim kriminalom, tjeraju nas, istinaibog druge strukture i na obračun s huliganskim, fašističkim i rasističkim ispadima navijača, pogotovo na susretima koje igra reprezentacija ili na međunarodnim susretima klubova.
Potpredsjednica vlade, Đurđa Adlešić, tako najavljuje, nakon proučavanja engleskih iskustava, obračun s fašističkim i rasističkim ispadima navijača.
Iz pročitanoga može se zaključiti da će država nasrnuti na posljedice, ostavljajući uzroke taykvog ponašanja navijača po strani, a njih bi prvo trebalo eliminirati.
Već spominjano Tuđmanovo okretanje na glavu sustava vrijednosti u društvu, prouzročilo je da zakazuju osnovni elementi u odgoju mladih; roditelji, predškolske ustanove i škole, prvenstveno zato što se djeci nude ordinarne ništarije kao uzori.
Kome npr.kao uzor može, poslužiti ijedan od tzv. "hrvatskih generala"?
Nadalje, Tuđman i njegova sljedba, a pripadnici današnje vladajuće strukture su upravo Tuđmanovi gojenci, omogućila je promicanje fašizma, odnosno njegove hrvatske inačice, ustaštva, a ustaštvo znači i ksenofobiju i rasizam.
S jedne strane, znači, u odgojnom i obrazovnom procesu u domu, vrtiću ili školi, svejedno, izostaje ispravno vrednovanje civilizacijskih dostignuća i antfašističkog svjetonazornog principa, a s druge strane se omogućava nesmetana promocija ustaštva u čemu prednjači onaj koji slavi "ljubav, vjeru i domovinu", potičući na ustaško pozdravljanje i veličajući ustaške "heroje".
Pokušaj spriječavanja navijačkog huliganskog ponašanja i fašističkog i rasističkog divljanja, mjerama represivnog aparata, bez utjecaja na uzroke, po mojem sudu ne može dovesti do kvalitetnog pomaka u promjeni ponašanja, ne samo navijačkih skupina, nego mladeži općenito.
Društvo bi u otklanjanju devijacija u ponašanju mladih moralo prvenstveno krenuti od uklanjanja uzroka devijantnom ponašanju, a to je utjecaj na odgojno obrazovnu sferu da se promijeni sustav vrijednosti u društvu, da se promovira antifašizam kao svjetonazorni princip slobodnog pojedinca u slobodnom društvu koje tolerira rasne, vjerske i druge različitosti, društvu bez ksenofobije i nacional-šovinizma.
A one koji slave "ljubav, vjeru i domovinu" ustaškim pozdravom i rukom podignutom na "rimski pozdrav", trebaju biti iz društva eliminirani od strane represivnog aparata koji će samo provoditi zakone koje je donio Hrvatski Sabor.
Naravno da i iz odgojno-obrazovnog procesa moraju biti uklonjeni svi oni koji fašizmom i ustaštvom truju mlade naraštaje.
Tek tada se može očekivati da bi represivne mjere u suzbijanju huliganskih ispada i fašističkog, ksenofobnog i rasističkog divljanja navijača, moglo polučiti pozitivne razultate, prvenstveno zato što bi prestala "regrutacija" novih ustaštvom impregniranih članova navijačkih skupina.
