Rušenje mita?
Dočekasmo dan koji izgleda kao da sve priče i glorifikacije slobodnog tržišta padaju u vodu, pokazuju se kao još jedna od opsjena i šarenih laža.
A jesmo se naslušali tih priča o tržišnom gospodarstvu, autoregulaciji tržišta zasnovanoj na zakonima ponude i potražnje, ismijan je "državni intervencionizam", pogotovo bivšeg režima, samoupravljanje proglašeno nečim što je fuj i bekino ...
A danas imamo u svim zemljama G-8 mega državni intervencionizam, kad su vlade prinuđene da mega injekcijama kapitala spašavaju privatne banke i burze od sveopćeg kraha, a sve u strahu od gospodarske krize i sloma sličnog onom iz 1929. godine.
Iz današnje perspektive gledano, ni onda se nisu, jednako kao ni danas, uvažavali upozoravajući trendovi koji su ukazivali na mogućnost sloma, razlika je jedino u tome što su države danas odlučile spašavati banke, gospodarstva i burze, bojeći se najgoreg, a to je da stotine milijuna obespravljenih ostanu bez svojih ušteđevina, imetka i posla, s time da ti danas ne bi mirovali, nego bi se vjerojatno odlučili za revolucionarnu promjenu vlasti i to je jedini spiritus movens koji je nagnao vlade najrazvijenijih zemalja da protivno svojoj vladajućuj filozofiji o privatnom vlasništvu ipak krenu u spašavanje tog privatnog vlasništva a time i socijalnog mira.
Najdalje je otišao Island koji je odlučio ne upumpavati svježa sredstva u privatni sektor i time ga spašavati, već jednostavno nacionalizirati posrnule banke, koje na taj način nastavljaju s normalnim poslovanjem, ali sada s državom kao vlasnikom.
Mislim da je to put i recept i za druge, pa su i sami Ameri trebali ne upumpavati novac u privatni sektor, nego jednostavno nacionalizirati ono što se samo održati ne može i čemu prijeti propast, a nakon oporavka onda to ponuditi na tržištu i privatizirati, ako već ima potrebe za tim.
Ja mislim da su i priče o državi kao "lošem gospodaru" iste praktične vrijednosti kao i one o svemoćnom, tržištu.
A na ovim našim prostorima nije se loše prisjetiti "olovnih" vremena samoupravljanja, kad smo bili zaštićeni od svemoćnih tržišnih zakonitosti i autoregulacije koju je tržište nudilo, jednako kao i vremena u kojima je za štedne uloge jamčila država. Neograničeno!
A što sad rade američke vlasti, njemačke isto, kad država preuzima jamstva za štedne uloge građana, doduše uz limite, ali ipak?
Zanima me jel' slobodno tržište zapravo jedan mit koji se upravo srušio?
