Narod potpuno nespreman za istinu
Vidim ova nasrtanja na Pupovca, radi izrečenog u emisji "Otvoreno" pred koji dan, pa jučerašnji intervju A. Nobila "Blicu" i drvlje i kamenje koje su osuli po njemu "domoljubi" svih boja, a prisjećam se i konsternacija i paljbi po ICTY nakon izrečene presude "Vukovarskoj trojci".
Te reakcije samo pokazuju u kojoj je mjeri hrvatski narod impregniran "proglašenim istinama", a ustvari podvalama i floskulama koje mu je podvalio Franjo Tuđman isključivo u cilju prikaza svoje povijesne veličine i učvršćivanja osobne vlasti.
"Agresija JNA na Hrvatsku" - kako može legalna oružana sila izvršiti agresiju na onoga čija je oružana sila?
"Okupirani dijelovi hrvatskog teritorija" - kako mogu državljani jedne države okupirati dio njenog teritorija? Pobunom ga učiniti nedostupnim centralnim vlastima, to da, ali okupirati, to ne.
"Stvaranje države" - proces osamostaljenja RH od savezne države je samo uskraćivanje suglasnosti saveznoj državi na izvorrni suverenitet, koji je Hrvatska kao država, prilikom udruživanja s drugim državama, prenijela na saveznu državu. Time je RH uskratila pravo saveznoj državi da zastupa njene interese u tijelima, organima i organizacijamna međunarodne zajednice, odlučujući da će to u budućnosti raditi sama. Sve pretpostavke za to je imala jer je uz spomenuti izvorni suverenitet i svojim Ustavom bila definirana kao država.
Pa koga je to onda vraga Tuđman stvarao?
"Domovinski rat" - tako pretenciozno nazvati dogovoreni lokalni ratić niskog intenziteta, značilo je samo potvrditi Franju Tuđmana kao "hrvatskog Georgea Washingtona"
"Branitelji" - uzvišeni naziv za ono što se u normalnim zemljama zove bivši borci ili ratni veterani.
"Tukli smo treću komunističku i četvrtu vojnu silu svijeta" - to je bila JNA, raspadajuća se vojska umiruće države, koja je usput rečeno nakon međunarodnog priznanja, temeljem "Sarajevskog sporazuma" Hrvatsku napustila.
"Hrvatska kao regionalna vojna sila" - euforična samoobmana nakon "povratka, radi pobune privremeno nedostupnih područja, u pravni poredak RH". Potpuno bez osnova.
"Gospodarsko čudo" - izraz za posvemašnju devastaciju hrvatskog gospodarstva u procesu pretvorbe vlasništva (potpuno nepotrebnog podržavljenja) i privatizacije, koja je predstavljala u nekim segmentima najordinarniju pljačku.
To su samo neki samozavaravajući pojmovi koji su u narodu uvriježeni, jer zvuče puno bolje od onoga što su zaista bili, a usput maskiraju istinu, koja najčešće nije lijepa.
Zato ne samo dežurni "domoljubi", nego i mnogi obični ljudi, ne mogu prihvatiti istinu, a pogotovvo kad dolazi o omrznutog pripadnika "neprijateljskog" naroda ili opozicionara HDZ-ovoj politici, za koju "Zna se" da predstavlja mainstrem političke misli u Hrvata.
Reći će Pupovac neprijepornu istinu da je u "Vukovaru počinjen strašan zločin, ali da to nije genocid" i izazvati lavinu bijesnih izljeva mržnje, onih koji "znaju" da to jest genocid, to što ne znaju ni definiciju genocida, što mari.
Nobilo će ići i korak dalje pa ustvrditi kako je i hrvatska tužba podnijeta za genocid protiv Srbije pred ICJ, koji se proglasio nadležnim, što je opet kod "domoljuba" izazvalo silno oduševljenje, kao da smo u najmanju ruku spor već dobili, bez osnove, kao što će, bar prema onome što se zna, bez osnove biti i srbijanska protutužba, s time da "operacija "Oluja" ima više elemenata genocida nego zločin u Vukovaru".
Tom svojom izjavom beogradskom "Blicu" Nobilo je izazvao pravu erupciju bijesa kod "domoljuba", tako da me ne bi čudilo da na kraju zatraži i policijsku zaštitu.
Ne pomaže tu što se Nobilo ogradio rekavši da on izglede jedne i druge strane daje isključivo na osnovu pravne analize i pravnih definicija, a nipošto se ne upušta u davanje političkih ocjena.
Zašto sam spominjao presude "Vukovarskoj trojci"?
Pa zato jer one isto zorno pokazuju da hrvatski narod nije spreman na istinu, a to je da, radi razaranje Vukovara, nikom neće biti suđeno zato što su vojničke neznalice organizirale obranu grada u gradu i time ga pretvorile u legitimni vojni cilj, sudi se samo za počinjene zločine nakon pada grada.
A kako sud ne sudi prema umjetničkom dojmu, nego na temlju podastrijetih dokaza, Radić je oslobođen, a ni Šljivančanina nije mogao osuditi radi toga što ga je "kamera htjela", već radi nečinjenja. Pa i Mrkšić je osuđen samo zato što je pristao da se zarobljenike preda srpskim teritorijalcima, jer je znao ili morao znati što će im se dogoditi, nije Mrkšić zapovijedio da se zarobljenike pobije, niti su to učinili vojnici JNA.
Pravim krivcima za zločine počinjene na Ovčari sudio je i sudi specijalni sud u Beogradu, a mene zanima je li protiv tih stvarnih počinitelja RH uopće podigla optužnice.
Jednostavnije je bilo optužiti oficire JNA, bili krivi ili ne, a potom proklinjati "nepravedni" sud u den Haagu jer ne sudi onako kako bi to "domoljubi" htjeli.
Osobno mislim da je zadnji čas da se hrvatski narod pripremi da konačno postane prijemčiv za istinu, tako da se demontiraju floskule, podvale i zablude i da se stvari konačno nazovu pravim imenom.
Jednako tako mislim da se s tužbom protiv Srbije nije trebalo ići, već u interesu budućnosti krenuti putem sporazumijevanja, a ne neprekidnih svađa, koje ni nama ni Srbima neće donijeti ništa dobro.
