Homogeniziranje nacije
Kad je "stranka opasnih namjera" stupila na hrvatsku poltičku scenu, odmah je krenula s homogeniziranjem nacije na projektu "protiv komunizma", a ustvari protiv Srba, koji su sotonizirani i anatemizirani, označeni krivcima za sve hrvatske nevolje.
Zašto je homogenizacija rađena na projektu "protiv", a ne na projektu "za"?
Pa iz jednostavnog razloga što bi se onda moralo reći da je to za rat i izgon Srba iz Hrvatske.
Neki izvori govore da je Tuđmanu potpora proustaškog hrvatskog iseljeništva uvjetovana time da po preuzimanju vlasti u Hrvatskoj izvrši lustraciju Srba, a ne komunista i da mu je to u Norvalu jasno rečeno.
Ono što je izleženo u Tuđmanovom inkubatoru, za vrijeme mandarta Vlade I. Račana, ponovno je krenulo u homogenizaciju nacije na planu "protiv", taj puta protiv suda u den Haagu. I opet nisu mogli homogenizirati naciju na planu za, jer bi to značilo da su za amnestiranje osumnjičenih za ratne zločine.
Danas smo svjedoci da se nacija homogenizira opet na programu "protiv", ovaj puta protiv Slovenije i Slovenaca, jer Slovenija tobože blokira hrvatski pristup u EU. I opet se nacija ne može homogenizirati na projektu "za", jer bi to značilo postizanje sporazuma sa Slovenijom i rješavanje spornih pitanja s tom susjednom zemljom.
A to Sanader ne želi, bili bi mu izbijeni predizborni aduti, jer nepostizanjem sporazuma sa Slovenijom on tobože brani "sveto hrvatsko tlo", koje nam gadni Slovenci hoće oduzeti.
Nitko u Hrvatskoj, uključujući i novinare, koji bi morali biti obavješteniji od prosječnog građanina, koji bi morali propitivati što je što, ne želi se upuštati u merituum stvari, već su gotovo svi upregnuti u nacional-šovinistička kola, sotoniziraju i anatemiziraju Sloveniju i prema predlošku od prije osamnaestak godina, šire mržnju prema Slovencima.
Tako su nam danas za sve nedaće u društvu krivi Slovenci, jednako kao što su nam jučer bili krivi Srbi.
Nitko neće iznijeti istinite tvrdnje da je problem u nesposobnosti hrvatske Vlade, koja je dosad više puta dokazana, od prkošenja i inaćenja oko Gotovine ili nedostavljanja tražene dokumentacije Tužiteljstvu ICTY, što je bar za dvije godine odgodilo početak pregovora s EU. Nakon što su pregovori počeli hrvatska strana kasni s pripremama materijala za pojedina poglavlja, preko neprovođenja nužnih reformi, od kojih je najbolnija reforma pravosuđa, pa do restrukturiranja hrvatske brodogradnje.
Nesposobnost hrvatskih vlasti je možda ponajbolje ilustriralo nepovlačenje novca iz pretpristupnih fondova EU za konkretne projekte u Hrvatskoj, radi toga jer u Hrvatskoj vlasti nema ljudi koji su kadri osmisliti projekte i garantirati transparentno trošenje odobrenih sredstava.
Tako je slovenska "rdeča luč", vrijeme će pokazati, zapravo najbolji izgovor Sanaderovoj Vladi za nečinjenje i kašnjenje s reformama i time nemogućnosti zaključenja pregovora do kraja 2009. godine.
Da nije slovenskog NE, izgovore bi Sanader morao tražiti negdje drugdje, a pitanje je što bi bilo i na sljedećim izborima, a ovako hrvatska Vlada radi sve što je u njenoj moći, ali zli Slovenci iz čiste zavisti (na čemu?) i mržnje prema Hrvatskoj i Hrvatima nam ne dopuštaju brži ulazak u EU.
A ovako znamo da su nam Slovenci krivi za sve, iz ureda državnog tajnika šaljeu se e-maili kojima se poziva na bojkot slovenske robe, eno nam se ni nogometna reprezentacija neće više pripremati u Čatežu, "patriotizam" ljudi iz HNS i S. Bilića to ne dopušta.
Posjećaju li vas te parole i ta događanja na neka ne tako davna vremena?
Hrvatski narod još nije svijestan kuda ga vodi Ivo Sanader i koju će cijenu na kraju morati platiti za to genijalno vođenje države.