"I antifašisti su činili zločine!"
Izjavio je to za tršćanski "Il Piccolo" Franco Frattini, talijanski ministar vanjskih poslova povodom subotnjeg "vapaja" hrvatskog predsjednika za pomirenjem Italije, Slovenije i Hrvatske i dodao da su "fašizam i nacizam bezuvjetno zlo, ali je da su i antifašisti činili zločine".
Moram priznati da mi je teško dokučiva potreba hrvatskog predsjednika da pokreće takve "inicijative" znajući kakva će biti reakcija, prvenstrveno talijanske strane, pogotovo nakon izjava talijanskog predsjednika, ali i još nekih talijanskih dužnosnika, posebno nakon izbone pobjede S. Berlusconija.
Točno je da je Mesić naglasio da odobrava čin koji bi "odao počast nedužnim žrtvama na svim stranama, pod uvjetom da se na istu razinu ne stave fašizam i oni koji su se protiv njega borili".
Frattini pak Mesiću odgovara: "Fašizam i nacizam su bezuvjetno zlo, no očigledno je da, kada se radi o ubijanju - a pri tom mislim na tragediju fojbi - žrtve nisu politički obojane. Titove komunističke snage počinile su mnoga strašna djela, a ne smijemo zaboraviti ni esule. Moramo govoriti o ljudskom i političkom pomirenju, no ne smijemo zaboraviti na njihovo pravo na odštetu. Zatražit ćemo ekonomska i financijska sredstva. No, moralno je pitanje najvažnije."
Gospodina Frattinija trebalo bi podsjetiti da su fojbe posljedica a ne uzrok, i to polsljedica kažnjavanja fašističkih zločinaca izvan pravnog sustava, a pritom su, nažalost, stradali i neki nevini.
Gospodina Frattinija bi trebalo podsjetiti i na činjenivu da nisu Hrvati (i Slovenci), jednako kao ni "Titove komunističke snage" okupirali talijanske teritorije i da nisu s tih teritorija istjerivali domicilno talijansko stanovništvo, već da su talijanski fašisti okupirali hrvatske (i slovenske) teritorije, talijanizirali imena ljudi i mjesta u kojima su živjeli te ih u velikom broju istjerivali s njihovih vjekovnih ognjišta. "Titove komunističke" snage su samo učnile kraj fašizmu i takvom ponašanju.
Nisu "Titove komunističke snage" okupirale nesporno talijanske teritorije, s njih protjerivale Talijane i izgrađivale socijalizam.
Podsjetiti treba g. Frattinija da je RH pravna sljednica SFRJ i da ne pristaje i nikad neće pristati ni na kakvu reviziju Rimskog ugovora (prekid rata) i Osimskih sporazuma, kojima su sveobuhvatno riješena sva pitanja i odnosi između bivše SFRJ i R Italije i kojima je utvrđeno da između R Italije i SFRJ, a time R Italije i RH kao pravne sljednice SFRJ, nema neriješenih pitanja.
Tako je između ostalog utvrđeno da će Republika Italija obeštetiti svoje državljane, čiji imetak je ostao u SFRJ, a SFRJ će se zauzvrat odreći ratne odštete uz uplatu 115 mil USD, jer je procijenjeno da je za toliko bila veća vrijednost izgubljene imovine iznad vrijednosti procijenjene ratne štete.
SFRJ nije uplatila tu sumu jer je Italija od samog početka izbjegavala jugoslavenskoj strani dati broj računa na koja ta sredstav treba uplatiti.. Kako je SFRJ u međuvremeno prestala postojati i obaveze prema Osimskim sporazumima podijeljene su na zemlje sljednice, pa je tako Hrvatskoj pripala obaveza od 37 mil USD, koju ona nije mogla ispuniti, iz istog razloga iz kojeg ni SFRJ nije mogla izvršiti preuzete obaveze.
Dakle talijanska država nije do danas obeštetila svoje državljane, već od RH odštetu pokušava naplatiti po drugi put.
Možda bi g. Frattiniju trebalo predložiti da se ratnu odštetu koju je Republika Italija trebala platiti SFRJ, odnosno onaj dio koji pripada RH, revalorizira, pripišu joj se redovne i revalorizirane kamate od 1945., a onda kad Italija podmiri te obaveze, obeštetiti Talijane plaćajući im tržišnu vrijednost imovine.
Hrvatska strana mora se boriti i izboriti da talijanska država poštuje potpisane sporazume i ispuni obaveze prema vlastitim državljanima, a da se prestane ponašati kao da nikakve obaveze nije preuzela i pokušava ponovo naplatiti jednom već plaćeno.
Dakle, jasno naglasiti da je obeštećenje esula obaveza talijanske države, jednako kao što je obaveza hrvatske države da uplati talijanskoj strani utvrđenu sumu, koju do danas nije mogla uplatiti i opet radi opstrukcije talijanskih vlasti.
A ubuduće hrvatski bi se dužnosnici trebali odricati pokretanja suludih inicijativa.
Moram priznati da mi je teško dokučiva potreba hrvatskog predsjednika da pokreće takve "inicijative" znajući kakva će biti reakcija, prvenstrveno talijanske strane, pogotovo nakon izjava talijanskog predsjednika, ali i još nekih talijanskih dužnosnika, posebno nakon izbone pobjede S. Berlusconija.
Točno je da je Mesić naglasio da odobrava čin koji bi "odao počast nedužnim žrtvama na svim stranama, pod uvjetom da se na istu razinu ne stave fašizam i oni koji su se protiv njega borili".
Frattini pak Mesiću odgovara: "Fašizam i nacizam su bezuvjetno zlo, no očigledno je da, kada se radi o ubijanju - a pri tom mislim na tragediju fojbi - žrtve nisu politički obojane. Titove komunističke snage počinile su mnoga strašna djela, a ne smijemo zaboraviti ni esule. Moramo govoriti o ljudskom i političkom pomirenju, no ne smijemo zaboraviti na njihovo pravo na odštetu. Zatražit ćemo ekonomska i financijska sredstva. No, moralno je pitanje najvažnije."
Gospodina Frattinija trebalo bi podsjetiti da su fojbe posljedica a ne uzrok, i to polsljedica kažnjavanja fašističkih zločinaca izvan pravnog sustava, a pritom su, nažalost, stradali i neki nevini.
Gospodina Frattinija bi trebalo podsjetiti i na činjenivu da nisu Hrvati (i Slovenci), jednako kao ni "Titove komunističke snage" okupirali talijanske teritorije i da nisu s tih teritorija istjerivali domicilno talijansko stanovništvo, već da su talijanski fašisti okupirali hrvatske (i slovenske) teritorije, talijanizirali imena ljudi i mjesta u kojima su živjeli te ih u velikom broju istjerivali s njihovih vjekovnih ognjišta. "Titove komunističke" snage su samo učnile kraj fašizmu i takvom ponašanju.
Nisu "Titove komunističke snage" okupirale nesporno talijanske teritorije, s njih protjerivale Talijane i izgrađivale socijalizam.
Podsjetiti treba g. Frattinija da je RH pravna sljednica SFRJ i da ne pristaje i nikad neće pristati ni na kakvu reviziju Rimskog ugovora (prekid rata) i Osimskih sporazuma, kojima su sveobuhvatno riješena sva pitanja i odnosi između bivše SFRJ i R Italije i kojima je utvrđeno da između R Italije i SFRJ, a time R Italije i RH kao pravne sljednice SFRJ, nema neriješenih pitanja.
Tako je između ostalog utvrđeno da će Republika Italija obeštetiti svoje državljane, čiji imetak je ostao u SFRJ, a SFRJ će se zauzvrat odreći ratne odštete uz uplatu 115 mil USD, jer je procijenjeno da je za toliko bila veća vrijednost izgubljene imovine iznad vrijednosti procijenjene ratne štete.
SFRJ nije uplatila tu sumu jer je Italija od samog početka izbjegavala jugoslavenskoj strani dati broj računa na koja ta sredstav treba uplatiti.. Kako je SFRJ u međuvremeno prestala postojati i obaveze prema Osimskim sporazumima podijeljene su na zemlje sljednice, pa je tako Hrvatskoj pripala obaveza od 37 mil USD, koju ona nije mogla ispuniti, iz istog razloga iz kojeg ni SFRJ nije mogla izvršiti preuzete obaveze.
Dakle talijanska država nije do danas obeštetila svoje državljane, već od RH odštetu pokušava naplatiti po drugi put.
Možda bi g. Frattiniju trebalo predložiti da se ratnu odštetu koju je Republika Italija trebala platiti SFRJ, odnosno onaj dio koji pripada RH, revalorizira, pripišu joj se redovne i revalorizirane kamate od 1945., a onda kad Italija podmiri te obaveze, obeštetiti Talijane plaćajući im tržišnu vrijednost imovine.
Hrvatska strana mora se boriti i izboriti da talijanska država poštuje potpisane sporazume i ispuni obaveze prema vlastitim državljanima, a da se prestane ponašati kao da nikakve obaveze nije preuzela i pokušava ponovo naplatiti jednom već plaćeno.
Dakle, jasno naglasiti da je obeštećenje esula obaveza talijanske države, jednako kao što je obaveza hrvatske države da uplati talijanskoj strani utvrđenu sumu, koju do danas nije mogla uplatiti i opet radi opstrukcije talijanskih vlasti.
A ubuduće hrvatski bi se dužnosnici trebali odricati pokretanja suludih inicijativa.
