Kome to i za što sudi njemački sud?
U članku "Državni gangsteri" s podnaslovom "Njemački sud: još 22 ubojstva u režiji Udbe" Željka Petrušića, objavljenom u današnjem (29. 03. 2009.) "Jutarnjem listu", povodom pravomoćne presude K. Pratesu za sudioništvo u ubojstvu S. Đurekovića, navodi se kako njemački sudovi imaju saznanja o još 22 poltički motivirana ubojstva koje je navodno izvršila SDS bivše SFRJ.
Ne ulazeći sada u to da je Prates osuđen bez ijednog materijanog dokaza, osim onoga da on nije ubio S. Đurekovića, ali vodeći računa o onome što je izjavljivao sudac, koji je Pratesa osudio, dolazimo do zaključka da se tu zapravo radilo o suđenju SDS-i bivše nam države.
Stjepan Đureković, niti izbliza tako značajna ili obavještena osoba, kakvom je sam sebe prikazivao, nije pokrenuo nikakv postupak radi krriminalnih radnji u INI, već je on sam za svoj džep prodavao naftu na "otvorenom moru" (embargo izvoznica nafte) i tako "akumulirao" značajna sredstva.
Kad je iza svojih leđa osjetio dah organa gonjenja, bježi u Njemačku i traži politčki azil, prikazujući se žrtvom političkog progona. O tome piše knjige optužujući režim u bivšoj državi da ga je proganjao radi njegovog hrvatstva i prokazivanju kriminalnih radnji V. Špiljka, sina istaknutog partijskog i državnog funkcionara Mike Špiljka.
U Njemačkoj se odmah povezuje s ustaškom emigracijom kojoj plaća "zaštitu", pa njegova "ušteđevina" kopni silnom brzinom, jer je društvo kojem se priklonio kronično gladno novca. Naravno za potrebe "oslobođenja Hrvatske od vedlikosrpskog ropstva".
Vezano za sva Đurekovićeva naklapanja i optužbe posebno na račun V. Špiljka održava se nekoliko skupova najužeg partijsko-političkog vrha SRH, a na zadnjem od tih sastanaka, kad je Miki Špljku rečeno da bi istraga o kriminalu u INI trebala obuhvatiti i njegovog sina, sam Špilajk je rekao: "Ako kriminala ima, neovisno o tome jel' moj sin umiješan ili nije, goni!". Pitam se jel' se tim stavom i tim rječima traži ubojstvo S. Đurekovića? Kako nam to autor članka želi sugerirati?
Vratimo se nazad njemačkom sudu i sucu koji je osudio Pratesa, ne čini li vam se da osjećate duh revanšizma, duh osvete Jugoslaviji, "za sva zla koje je učinila" sucu očito nikad prežaljenom Trećem Reichu? Ne postoji jedno jedino drugo obrazloženje za svu onu strast koju je taj sudac iskazao i tokom suđenja i u samoj presudi Pratesu. Skoro bih se usudio reći da bi na temelju onih "dokaza" protiv Pratesa, sud u svakoj demokratskojh državi izrekao oslobađajuću presudu. Ali ne i njemački sud! Ako jest istina, a sigurno jest, da je SDS bivše države likvidirala neke ustaške emigrante, pa i na području Njemačke, koja im je pružala utočište i gotovo da ih nije ograničavala u njihovom, protujugoslavenskom djelovanju, zašto se ti njemački sudovi istom strašću ne okome na one silne likvidacije koje je na području SRNj izvela CIA pa i KGB, a koje su daleko brojnije od onih koje je izvršila SDS bivše SFRJ?
I na kraju, koga se u čitavoj priči želi optužiti osim Hrvata istaknutih pripadnika SDS, Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Daleko moćnijeg i utjecajniojeg saveznog funkcionara, danas pokojnog Staneta Dolanca, se gotovo i ne spominje. Pa ispada da su J. Perković i Z. Mustač bili jedini "gospodari života i smrti" bar kad je bila u pitanju SDS bivše države i njen obračun s ustaškom emigracjiom.
Svi oni koji tako misle, pojma nemaju o tehnologiji rada u SDS-u, kao ni o tome tko je i nakon čijih sve odluka mogao dati nalog za eventualnu likvidaciju nekoga od ustaških terorista.
Zato sugeriram i domaćim komentatorima da preporuče njemačkim sudovima da se pozabave likvidacijama koje je na njihovom državnomk teritoriju izvršila CIA, osigurat će si posao za mnoga stoljeća. Čak ako bi KGB ostavili po strani.
A pitanje je jel' i BND baš tako nevina služba.
Nijedna nije!
Ne ulazeći sada u to da je Prates osuđen bez ijednog materijanog dokaza, osim onoga da on nije ubio S. Đurekovića, ali vodeći računa o onome što je izjavljivao sudac, koji je Pratesa osudio, dolazimo do zaključka da se tu zapravo radilo o suđenju SDS-i bivše nam države.
Stjepan Đureković, niti izbliza tako značajna ili obavještena osoba, kakvom je sam sebe prikazivao, nije pokrenuo nikakv postupak radi krriminalnih radnji u INI, već je on sam za svoj džep prodavao naftu na "otvorenom moru" (embargo izvoznica nafte) i tako "akumulirao" značajna sredstva.
Kad je iza svojih leđa osjetio dah organa gonjenja, bježi u Njemačku i traži politčki azil, prikazujući se žrtvom političkog progona. O tome piše knjige optužujući režim u bivšoj državi da ga je proganjao radi njegovog hrvatstva i prokazivanju kriminalnih radnji V. Špiljka, sina istaknutog partijskog i državnog funkcionara Mike Špiljka.
U Njemačkoj se odmah povezuje s ustaškom emigracijom kojoj plaća "zaštitu", pa njegova "ušteđevina" kopni silnom brzinom, jer je društvo kojem se priklonio kronično gladno novca. Naravno za potrebe "oslobođenja Hrvatske od vedlikosrpskog ropstva".
Vezano za sva Đurekovićeva naklapanja i optužbe posebno na račun V. Špiljka održava se nekoliko skupova najužeg partijsko-političkog vrha SRH, a na zadnjem od tih sastanaka, kad je Miki Špljku rečeno da bi istraga o kriminalu u INI trebala obuhvatiti i njegovog sina, sam Špilajk je rekao: "Ako kriminala ima, neovisno o tome jel' moj sin umiješan ili nije, goni!". Pitam se jel' se tim stavom i tim rječima traži ubojstvo S. Đurekovića? Kako nam to autor članka želi sugerirati?
Vratimo se nazad njemačkom sudu i sucu koji je osudio Pratesa, ne čini li vam se da osjećate duh revanšizma, duh osvete Jugoslaviji, "za sva zla koje je učinila" sucu očito nikad prežaljenom Trećem Reichu? Ne postoji jedno jedino drugo obrazloženje za svu onu strast koju je taj sudac iskazao i tokom suđenja i u samoj presudi Pratesu. Skoro bih se usudio reći da bi na temelju onih "dokaza" protiv Pratesa, sud u svakoj demokratskojh državi izrekao oslobađajuću presudu. Ali ne i njemački sud! Ako jest istina, a sigurno jest, da je SDS bivše države likvidirala neke ustaške emigrante, pa i na području Njemačke, koja im je pružala utočište i gotovo da ih nije ograničavala u njihovom, protujugoslavenskom djelovanju, zašto se ti njemački sudovi istom strašću ne okome na one silne likvidacije koje je na području SRNj izvela CIA pa i KGB, a koje su daleko brojnije od onih koje je izvršila SDS bivše SFRJ?
I na kraju, koga se u čitavoj priči želi optužiti osim Hrvata istaknutih pripadnika SDS, Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Daleko moćnijeg i utjecajniojeg saveznog funkcionara, danas pokojnog Staneta Dolanca, se gotovo i ne spominje. Pa ispada da su J. Perković i Z. Mustač bili jedini "gospodari života i smrti" bar kad je bila u pitanju SDS bivše države i njen obračun s ustaškom emigracjiom.
Svi oni koji tako misle, pojma nemaju o tehnologiji rada u SDS-u, kao ni o tome tko je i nakon čijih sve odluka mogao dati nalog za eventualnu likvidaciju nekoga od ustaških terorista.
Zato sugeriram i domaćim komentatorima da preporuče njemačkim sudovima da se pozabave likvidacijama koje je na njihovom državnomk teritoriju izvršila CIA, osigurat će si posao za mnoga stoljeća. Čak ako bi KGB ostavili po strani.
A pitanje je jel' i BND baš tako nevina služba.
Nijedna nije!
