Miki&kumovi; - tehnologija "javnih natječaja"?
U cilju transparentnog trošenja novca prilikom javnih nabava uveden je institut javnog natječaja s namjerom da se izbjegnu direktne pogodbe i prihvati ponuda na natječaju najpovoljnijeg ponuđača.
Javnim natječajima se pribjeglo, nakon što je postalo očito da su javne nabave u RH postale mjesto općeg lopovluka i pljačke, neovisno o kojoj se razini radilo, jel' to na razini države, županije, grada, općine ili javnog poduzeća i neovisno o tome kako se sklapaju poslovi.
Sudeći prema onome što se događa u Zagrebu, kroz poslove koji su nakon provedenog javnog natječaja povjereni najpovoljnijem ponuđaču, izgleda da se pljačka i više nego što je to bio slučaj pri direktnim pogodbama.
Četiri nedavna posla u Zagrebu to najbolje ilustriraju; ZET-ova kućica na tramvajskom okretištu na Črnomercu, obnova paviljona u Parku Vladimira Nazora, izgradnja javnog WC-a na okretištu tramvaja u Dubcu i tramvajsko stajalište na Mihaljevcu, plaćeni od EUR 4.152 pa sve do EUR 11.600 po kvadratnom metru, dakle po cijenama koje daleko nadilaze cijenu izgradnje najluksuznijih penthouse stanova.
Kako je to moguće u uvjetima dodjele poslova putem uredno provedenog javnog natječaja i uz "budni nadzor" gradskog Ureda za kontroling?
Ali eto, ne da je moguće nego čak kontrolni Ured ne pronalazi ništa sporno, jer proveden je javni natječaj i na njemu izabran najpovoljniji ponuđač, koji je posao i odradio u opsegu kako je troškovnikom predviđeno.
Zašto onda postavljati pitanja i osporavati posao koji je povjeren napovoljnijem ponuđaču i to nakon po zakonu provedenom javnom natječaju?
Prvo, zato što je sva četiri spomenuta posla putem javnog natječaja dobila tvrtka TIGRA, kojoj je vlasnik M. Penava, kum gradonačelnika grada Zagreba, Milana Bandića.
Drugo, zato što struka procjenjuje da su sva četiri posla plaćena nekoliko puta više od njihove tržišne vrijednosti, uzimajući u obzir građevinske normative, cijene materijala, cijene rada, projektiranja i nadzora.
Pitate se kako je to moguće u uvjetima javnog natječaja?
Tehnologija, koja bi mogla biti tehnologija pljačke, je je vrlo uhodana; građevinski lobi dogovara tko će se na koji natječaj javiti i koji posao dobiti, tako da na raspisani natječaj ponude šalju samo oni koji su tako "odabrani".
Te "odabrane" tvrtke u svojim ponudama nude izuzetno "napuhane" cijene, a ona tvrtka koja je određena da dobije posao nudi nešto do osjetno "povoljnije" cijene. Budući da drugih ponuđača nema, posao se povjerava tvrtki koja je dala "najpovoljniju" pobudu.
Po dobivenom poslu, sam posao često ne izvodi tvrtka koja je kao najbolji ponuđač posao dobila, a ako je pametna i neće ga raditi, jer pronalaskom podizvođača, koji će posao napraviti po tržišnim cijenama, ne radeći ništa, zarađuje najviše, što najbolje ilustrira spomenuta obnova paviljona.
I sad, kad novinari upitaju o takvim poslovima i kumstvu gradonačelnika, on im bahato i bezobrazno odgovara, da s tim nema nikakve veze, ali zna a je posao odrađen po zakonu, jer je proveden javni natječaj na koji se javilo više ponuđača, a posao povjeren najpovoljnijem, sam Ured za kontrolu je provjerio dokumentaciju i ustanovio da je javni natječaj sproveden po slovu zakona i posao povjeren najpovoljniojem ponuđaču.
I tako, sve je u redu, sve po zakonu, a ipak sve smrdi do neba i to radi samo jedne sitnice, stvarne tržišne vrijednosti izvršenih radova.
Nezavisni građevinski stručnjaci su ad hoc procijenili vrijednost izvedenih radova, a te njihove procjene pokazuju da se u sva četiri slučaja radi o cijenama radova koje su višestruko veće od tržišnih, što upućuje na moguću pljačku, a za pretpostaviti je da je to samo vrh ledene sante kad su u pitanju javne nabave u gradu Zagrebu.
Poslije svih tih saznanja pa i medijske buke postavlja se pitanje zašto USKOK već nije ušao u Zagrebački Holding i Poglavarstvo, jer "suradnici", bez kojih realizacija "kumovskih poslova" ne bi bila moguća, sjede i u jednom i u drugom?
Zašto se ne angažiraju nezavisni vještaci u svrhu provjere svih takvih poslova, pa da se vidi je li i koliko je "stradao" proračun grada Zagreba otkako mu je Milan Bandić gradonačelnik, s posebnim naglaskom na period "boravka" S. Ljubičića u gradskim strukturama.
Javnim natječajima se pribjeglo, nakon što je postalo očito da su javne nabave u RH postale mjesto općeg lopovluka i pljačke, neovisno o kojoj se razini radilo, jel' to na razini države, županije, grada, općine ili javnog poduzeća i neovisno o tome kako se sklapaju poslovi.
Sudeći prema onome što se događa u Zagrebu, kroz poslove koji su nakon provedenog javnog natječaja povjereni najpovoljnijem ponuđaču, izgleda da se pljačka i više nego što je to bio slučaj pri direktnim pogodbama.
Četiri nedavna posla u Zagrebu to najbolje ilustriraju; ZET-ova kućica na tramvajskom okretištu na Črnomercu, obnova paviljona u Parku Vladimira Nazora, izgradnja javnog WC-a na okretištu tramvaja u Dubcu i tramvajsko stajalište na Mihaljevcu, plaćeni od EUR 4.152 pa sve do EUR 11.600 po kvadratnom metru, dakle po cijenama koje daleko nadilaze cijenu izgradnje najluksuznijih penthouse stanova.
Kako je to moguće u uvjetima dodjele poslova putem uredno provedenog javnog natječaja i uz "budni nadzor" gradskog Ureda za kontroling?
Ali eto, ne da je moguće nego čak kontrolni Ured ne pronalazi ništa sporno, jer proveden je javni natječaj i na njemu izabran najpovoljniji ponuđač, koji je posao i odradio u opsegu kako je troškovnikom predviđeno.
Zašto onda postavljati pitanja i osporavati posao koji je povjeren napovoljnijem ponuđaču i to nakon po zakonu provedenom javnom natječaju?
Prvo, zato što je sva četiri spomenuta posla putem javnog natječaja dobila tvrtka TIGRA, kojoj je vlasnik M. Penava, kum gradonačelnika grada Zagreba, Milana Bandića.
Drugo, zato što struka procjenjuje da su sva četiri posla plaćena nekoliko puta više od njihove tržišne vrijednosti, uzimajući u obzir građevinske normative, cijene materijala, cijene rada, projektiranja i nadzora.
Pitate se kako je to moguće u uvjetima javnog natječaja?
Tehnologija, koja bi mogla biti tehnologija pljačke, je je vrlo uhodana; građevinski lobi dogovara tko će se na koji natječaj javiti i koji posao dobiti, tako da na raspisani natječaj ponude šalju samo oni koji su tako "odabrani".
Te "odabrane" tvrtke u svojim ponudama nude izuzetno "napuhane" cijene, a ona tvrtka koja je određena da dobije posao nudi nešto do osjetno "povoljnije" cijene. Budući da drugih ponuđača nema, posao se povjerava tvrtki koja je dala "najpovoljniju" pobudu.
Po dobivenom poslu, sam posao često ne izvodi tvrtka koja je kao najbolji ponuđač posao dobila, a ako je pametna i neće ga raditi, jer pronalaskom podizvođača, koji će posao napraviti po tržišnim cijenama, ne radeći ništa, zarađuje najviše, što najbolje ilustrira spomenuta obnova paviljona.
I sad, kad novinari upitaju o takvim poslovima i kumstvu gradonačelnika, on im bahato i bezobrazno odgovara, da s tim nema nikakve veze, ali zna a je posao odrađen po zakonu, jer je proveden javni natječaj na koji se javilo više ponuđača, a posao povjeren najpovoljnijem, sam Ured za kontrolu je provjerio dokumentaciju i ustanovio da je javni natječaj sproveden po slovu zakona i posao povjeren najpovoljniojem ponuđaču.
I tako, sve je u redu, sve po zakonu, a ipak sve smrdi do neba i to radi samo jedne sitnice, stvarne tržišne vrijednosti izvršenih radova.
Nezavisni građevinski stručnjaci su ad hoc procijenili vrijednost izvedenih radova, a te njihove procjene pokazuju da se u sva četiri slučaja radi o cijenama radova koje su višestruko veće od tržišnih, što upućuje na moguću pljačku, a za pretpostaviti je da je to samo vrh ledene sante kad su u pitanju javne nabave u gradu Zagrebu.
Poslije svih tih saznanja pa i medijske buke postavlja se pitanje zašto USKOK već nije ušao u Zagrebački Holding i Poglavarstvo, jer "suradnici", bez kojih realizacija "kumovskih poslova" ne bi bila moguća, sjede i u jednom i u drugom?
Zašto se ne angažiraju nezavisni vještaci u svrhu provjere svih takvih poslova, pa da se vidi je li i koliko je "stradao" proračun grada Zagreba otkako mu je Milan Bandić gradonačelnik, s posebnim naglaskom na period "boravka" S. Ljubičića u gradskim strukturama.
