Negiranje holokausta i "miksanje kostiju"
Nakon što je 19. travnja živopisno društvo, predvođeno alkoholom potpuno razorenim prvim žrtvoslovom (što god to bilo) u Hrvata, Zvonimirom Šeparovićem i tajnikom PBV, osuđenim ubojicom, Božom Vukušićem, posjetilo Spomen-području Jasenovac, izjavilo tamo što je izjavilo, postaje jasnija svojedobna iznenadna "povijesna" posjeta predsjednika HBK, nadbiskupa Marina Srakića, Jasenovcu.
Na poticaj Hrvatskog žrtvoslovnog društva Spomen-područje Jasenovac 19. travnja posjetili su predstavnici Počasnoga bleiburškog voda, Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, Udruge ratnih veterana "Hrvatski domobran", Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva, Hrvatskoga katoličkog dobrotvornog društva iz Sarajeva, Nacionalnog ureda za inozemnu pastvu Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH.
Šaroliko društvo položilo je vijence uz spomenik ali i na neobilježenom mjestu, odajući time počast "žrtvama poslijeratnog rada Jasenovca", jer oni imaju nepobitne dokaze da je logor u Jasenovcu "radio" i poslije kraja rata pa sve do 1947. " a neki istraživači tvrde i do 1951.", kako su to obznanili na konferencijii za tisak održanoj u oraganizaciji PBV-a povodom ove "komemoracije",
Izražen je zahtjev da se istraže "masovne grobnice od poslije rata", pa da se tim žrtvama podigne spomenik, jer žrtve iz toga perioda postojeći spomenik u Jasenovcu ne predstavlja.
Na spomenutoj konferenciji za tisak, uz čekičanje dvojca Šeparović - Vukušić, učešća je uzeo i "prekrasni čovjek", Vice Vukojević, koji je otišao i korak dalje ustvrdivši da su logorom Jasenovac upravljali Židovi, da je država (tzv. NDH) samo dala stražu, dok prema Vukojeviću postoji i ugovor između vlade NDH i Židovske općine Zagreb o financiranju uprave toga logora (sic!).
Ako ovo nije najgrublja negacija holokausta, onda ne znam što je.
Ovo je potpuna abolicija ustaškog režima za zločine u Jasenovcu, jer eto, prema Vukojeviću desetine tisuća Židova, Srba, Roma i nepoćudnih Hrvata ubili su zapravo Židovi.
Kada danas povežemo Tuđmanovu želju uređenja Spomen-područja Jasenovca kao spomen-groblja odnosno spomen-kosturnice po uzoru na onu iz Valle de la Cruz u kojoj su sahranjeni svi oni koji su u španjolskom građanskom ratu pali "za Boga ili Španjolsku", s posjetom predsjednika HBK i sad ovih prekrasnih ljudi s njihovim ni na čemu zasnovanim tvrdnjama i zahtjevima, dolazimo do zaključka da bi se "miksanje kostiju", kako su odmila prozvane Tuđmanove namjere, moglo i realizirati.
No to i nije ono što čudi, daleko više čude povjesničari i oni koji znaju što se i zašto radilo na području ustaškog logora smrti Jasenovac poslije njegovog oslobođenja.
Naime na području logora smrti su na poslovinm asanacije terena, a prema nalogu Zemaljske komisije Vlade NRH, radili ratni zarobljenivci i odmetnici iz sabirnog logora kod Siska, koji su ujutro kamionima dovoženui na područje Jasenovca, a navečer vraćani nazad.
Zemaljska komisija je predmetni nalog za asanaciju terena dala poslije svojeg obilaska podučja logora, na kojem nije bilo apsolutno ničega, jer su ustaše prilkom povlačenja sadržaje logora potpuno razorili miniranjem, ali se radi tisuća nepokopanih ili preplitko pokopanih leševa desetak kilometra uokolo širio nesnosan smrad, a krda divljih svinja i čopori pasa razvlačili su leševe, tako da je postojala realna opasnost da izbije epidemija zaraznih bolesti.
Na poticaj Hrvatskog žrtvoslovnog društva Spomen-područje Jasenovac 19. travnja posjetili su predstavnici Počasnoga bleiburškog voda, Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, Udruge ratnih veterana "Hrvatski domobran", Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva, Hrvatskoga katoličkog dobrotvornog društva iz Sarajeva, Nacionalnog ureda za inozemnu pastvu Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH.
Šaroliko društvo položilo je vijence uz spomenik ali i na neobilježenom mjestu, odajući time počast "žrtvama poslijeratnog rada Jasenovca", jer oni imaju nepobitne dokaze da je logor u Jasenovcu "radio" i poslije kraja rata pa sve do 1947. " a neki istraživači tvrde i do 1951.", kako su to obznanili na konferencijii za tisak održanoj u oraganizaciji PBV-a povodom ove "komemoracije",
Izražen je zahtjev da se istraže "masovne grobnice od poslije rata", pa da se tim žrtvama podigne spomenik, jer žrtve iz toga perioda postojeći spomenik u Jasenovcu ne predstavlja.
Na spomenutoj konferenciji za tisak, uz čekičanje dvojca Šeparović - Vukušić, učešća je uzeo i "prekrasni čovjek", Vice Vukojević, koji je otišao i korak dalje ustvrdivši da su logorom Jasenovac upravljali Židovi, da je država (tzv. NDH) samo dala stražu, dok prema Vukojeviću postoji i ugovor između vlade NDH i Židovske općine Zagreb o financiranju uprave toga logora (sic!).
Ako ovo nije najgrublja negacija holokausta, onda ne znam što je.
Ovo je potpuna abolicija ustaškog režima za zločine u Jasenovcu, jer eto, prema Vukojeviću desetine tisuća Židova, Srba, Roma i nepoćudnih Hrvata ubili su zapravo Židovi.
Kada danas povežemo Tuđmanovu želju uređenja Spomen-područja Jasenovca kao spomen-groblja odnosno spomen-kosturnice po uzoru na onu iz Valle de la Cruz u kojoj su sahranjeni svi oni koji su u španjolskom građanskom ratu pali "za Boga ili Španjolsku", s posjetom predsjednika HBK i sad ovih prekrasnih ljudi s njihovim ni na čemu zasnovanim tvrdnjama i zahtjevima, dolazimo do zaključka da bi se "miksanje kostiju", kako su odmila prozvane Tuđmanove namjere, moglo i realizirati.
No to i nije ono što čudi, daleko više čude povjesničari i oni koji znaju što se i zašto radilo na području ustaškog logora smrti Jasenovac poslije njegovog oslobođenja.
Naime na području logora smrti su na poslovinm asanacije terena, a prema nalogu Zemaljske komisije Vlade NRH, radili ratni zarobljenivci i odmetnici iz sabirnog logora kod Siska, koji su ujutro kamionima dovoženui na područje Jasenovca, a navečer vraćani nazad.
Zemaljska komisija je predmetni nalog za asanaciju terena dala poslije svojeg obilaska podučja logora, na kojem nije bilo apsolutno ničega, jer su ustaše prilkom povlačenja sadržaje logora potpuno razorili miniranjem, ali se radi tisuća nepokopanih ili preplitko pokopanih leševa desetak kilometra uokolo širio nesnosan smrad, a krda divljih svinja i čopori pasa razvlačili su leševe, tako da je postojala realna opasnost da izbije epidemija zaraznih bolesti.
