Dobar i loš zakon - država vladavine prava
Znate one priče o dobrim i lošim saobraćajnim policajcima?
Napravili ste prekršaj u prometu, policija vas zaustavi, policajac zatraži dokumente i kaže napravili ste to i to, kazna za to djelo je tolika i tolika, a vi onako bezobrazno kažete policajcu da ne piše kaznu i može li pola-pola, "dobar" policajac ne piše prijavu, u svoj džep strpa polovicu novca od onog iznosa kolika bi bila kazna, zadovoljni vi i on, hvalite policajca prijateljima što nije takav "idiot kakvih ima", već se razumno nagodio s vama. I fama volant o "dobrom" policajcu.
Nakon nekog vremena počinite opet isti prekršaj, policajac zatraži dokumente, kaže to će vas koštati toliko i toliko i odmah počinje pisati prijavu, a vi naučili na "dobrog" policajca, odmah nudite pola-pola, a policajac kaže da vam za to ide kaznena prijava radi pokušaja podmićivanja službene osobe pri vršenju službene dužnosti, pa uz prekršajnu kaznu ide i kaznena prijava, pa možda zaradite i zatvor. I fama volant o "lošem" policajcu, idiotu pače, koji čak nije pristao ni razgovarati, već odmah piše prijave, kreten.
Svi mi jako dobro znamo koji je policajac dobar, onaj koji radi po propisima, a koji je loš, onaj kojega možete "kupiti", koji je u funkciji pravne države, a koji nije.
Ali eto, u percepciji javnosti je to obrnuto.
U najnovije vrijeme tako je krenula hajka hrvatskih poslodavaca protiv Zakona o radu, ali i protiv pravosuđa, koje, je li, zahvaljujući tom "lošem" zakonu vraća poslodavcima "neradnike", koje su oni otpustili radi nerada, nestručnosti, bilo čega, nazad na posao. Pa sad jadni poslodavci zdvajaju kako eto ne mogu biti konkurentni pošto ne mogu otpustiti neradnika, odnosno ako ga otpuste, bezvezni sud, koji sudi po još bezveznijem zakonu, vraća im neradnika na posao.
I što treba učiniti?
Treba u Zakonu o radu skresati radnička prava i dopustiti poslodavcima da se iživljavaju na radnicima kako ih je volja.
U toj ataci na Zakon o radu snažni suport pružaju neke tiskovine, e sad ne znam, radi toga što novinari ne poznaju materiju ili radi politike novinskih kuća, koja ide poslodavcimana ruku.
Bilo kako bilo pogubno je i jedno i drugo.
Sindikati naime tvrde da je hrvatski Zakon o radu zapravo kopija njemačkog, osim u poglavlju radničkih prava, koja su, prema tvrdnjama sindikata, u hrvatskom zakonu bitno okljaštrena u odnosu na njemački zakon.
U današnjem, 28. 09. 2009., "Jutarnjem listu" čitamo članak novinarke Gordane Galović pod naslovom "Dobio otkaz jer nema pojma o poslu, a sud ga vratio nazad u tvrtku!?", koji po mojem sudu odiše potpunim nerazumijevanjem funkcioniranja pravne države kako od strane glavnog ravnatelja HUP-a g. Đure Popijača, tako i od strane novinarke.
Zašto?
Zato što sud prvenstveno zanima poštivanje zakona, odnosno pravne procedure u postupku.
Sud će vratiti radnika na posao u svakom slučaju kad je povrijeđena zakonom propisana pravna procedura, ne upuštajući se ni u jednom trenutku u ocjenu krivnje ili nedužnosti radnika.
Zato bi u konkretnom slučaju trebalo vidjeti obrazložnje presude.
Prisjećam se tako jednog slučaja otkaza radniku za djelo koje se moglo okarakterizirati kao sabotaža, pri čemu je nastala i veća materijalna šteta. Radnik je uzeo vrsnog odvjetnika specijalistu za sporove iz područja radnih odnosa, tužio tvrtku i sud ga ja vratio na posao.
Moram priznati da sam bio zgrožen, pitajući se pa za što se uopće može radniku dati otkaz, ako ovakvo djelo nije razlog za otkaz.
Zamolio sam suca koji je vodio spor da me primi i da mi, izvan suhoparnog pravnog riječnika presude, objasni zašto mi neradnika vraća na posao.
Sudac me je primio i objasnio da se sud ne upušta u kvalifikaciju djela zbog kojeg je radniku izrečena mjera prekida radnog odnosa, već je li u tom postupku došlo do povrede zakona ili normativnih akata tvrtke koji moraju biti usklađeni sa zakonom.
Čovjek mi je nabrojio ravno 18 proceduralnih pogrešaka koje je u vođenju postupka počinila pravna služba moje tvrtke, da bi mi na kraju rekao i da se na sudske rasprave, kad radnika zastupa odvjetnik te klase, ne šalje pripravnika da zastupa interese tvrtke, već se šalje najiskusnijeg pravnika.
Pokazalo se da mi "neradnika" na posao nije vratio ni "loš" zakon ni "nepriijateljski" nastrojeni sud, već nerad pravne službe u mojoj tvrtci.
Šefu pravne službe sam po povratku jasno i glasno rekao, da će on dobiti otkaz izgubi li tvrtka makar još jedan spor radi povrede pravne procedure. Nikad se više nije dogodilo da mi je sud vratio "neradnika" na posao. A vratit će ga i radi pogrešno upisanog datuma ili "tipfelera" u nekom od dokumenta.
Država vladavine prava, za koju se svi zalažemo na riječima, je divna stvar, samo nam ne odgovara kad upravo mi trebamo poštovati slovo zakona.
Više nam odgovara "dobar" policajac s početka priče, nego onaj "loš", samo što uz "dobre" policajce nema države vladavine prava.
Zato, prije nego se paušalno krene drvljem i kamenjem na zakone i sudove, treba dobro prokontrolirati rade li nam u našim tvrtkama pravne službe, pravnici ili odvjetnici koji ih zastupaju, svoj posao poštujući zakone.
Novinari bi opet, radeći svoj posao, trebali također polaziti od provjere je li ili nije poštovana pravna procedura, nije baš uputno ni g. Đuri Popijaču vjerovati na riječ.
Osobno stojim na stanovištiu da Zakon o radu nipošto ne bi trebali mijenjati, u smislu smanjivanja radničkih prava, već naprotiv prisiliti poslodavce da se drže slova zakona i procedure, pa im "zločesti" sudovi na temelju "lošeg" zakona neće neradnike vraćati na posao.
Napravili ste prekršaj u prometu, policija vas zaustavi, policajac zatraži dokumente i kaže napravili ste to i to, kazna za to djelo je tolika i tolika, a vi onako bezobrazno kažete policajcu da ne piše kaznu i može li pola-pola, "dobar" policajac ne piše prijavu, u svoj džep strpa polovicu novca od onog iznosa kolika bi bila kazna, zadovoljni vi i on, hvalite policajca prijateljima što nije takav "idiot kakvih ima", već se razumno nagodio s vama. I fama volant o "dobrom" policajcu.
Nakon nekog vremena počinite opet isti prekršaj, policajac zatraži dokumente, kaže to će vas koštati toliko i toliko i odmah počinje pisati prijavu, a vi naučili na "dobrog" policajca, odmah nudite pola-pola, a policajac kaže da vam za to ide kaznena prijava radi pokušaja podmićivanja službene osobe pri vršenju službene dužnosti, pa uz prekršajnu kaznu ide i kaznena prijava, pa možda zaradite i zatvor. I fama volant o "lošem" policajcu, idiotu pače, koji čak nije pristao ni razgovarati, već odmah piše prijave, kreten.
Svi mi jako dobro znamo koji je policajac dobar, onaj koji radi po propisima, a koji je loš, onaj kojega možete "kupiti", koji je u funkciji pravne države, a koji nije.
Ali eto, u percepciji javnosti je to obrnuto.
U najnovije vrijeme tako je krenula hajka hrvatskih poslodavaca protiv Zakona o radu, ali i protiv pravosuđa, koje, je li, zahvaljujući tom "lošem" zakonu vraća poslodavcima "neradnike", koje su oni otpustili radi nerada, nestručnosti, bilo čega, nazad na posao. Pa sad jadni poslodavci zdvajaju kako eto ne mogu biti konkurentni pošto ne mogu otpustiti neradnika, odnosno ako ga otpuste, bezvezni sud, koji sudi po još bezveznijem zakonu, vraća im neradnika na posao.
I što treba učiniti?
Treba u Zakonu o radu skresati radnička prava i dopustiti poslodavcima da se iživljavaju na radnicima kako ih je volja.
U toj ataci na Zakon o radu snažni suport pružaju neke tiskovine, e sad ne znam, radi toga što novinari ne poznaju materiju ili radi politike novinskih kuća, koja ide poslodavcimana ruku.
Bilo kako bilo pogubno je i jedno i drugo.
Sindikati naime tvrde da je hrvatski Zakon o radu zapravo kopija njemačkog, osim u poglavlju radničkih prava, koja su, prema tvrdnjama sindikata, u hrvatskom zakonu bitno okljaštrena u odnosu na njemački zakon.
U današnjem, 28. 09. 2009., "Jutarnjem listu" čitamo članak novinarke Gordane Galović pod naslovom "Dobio otkaz jer nema pojma o poslu, a sud ga vratio nazad u tvrtku!?", koji po mojem sudu odiše potpunim nerazumijevanjem funkcioniranja pravne države kako od strane glavnog ravnatelja HUP-a g. Đure Popijača, tako i od strane novinarke.
Zašto?
Zato što sud prvenstveno zanima poštivanje zakona, odnosno pravne procedure u postupku.
Sud će vratiti radnika na posao u svakom slučaju kad je povrijeđena zakonom propisana pravna procedura, ne upuštajući se ni u jednom trenutku u ocjenu krivnje ili nedužnosti radnika.
Zato bi u konkretnom slučaju trebalo vidjeti obrazložnje presude.
Prisjećam se tako jednog slučaja otkaza radniku za djelo koje se moglo okarakterizirati kao sabotaža, pri čemu je nastala i veća materijalna šteta. Radnik je uzeo vrsnog odvjetnika specijalistu za sporove iz područja radnih odnosa, tužio tvrtku i sud ga ja vratio na posao.
Moram priznati da sam bio zgrožen, pitajući se pa za što se uopće može radniku dati otkaz, ako ovakvo djelo nije razlog za otkaz.
Zamolio sam suca koji je vodio spor da me primi i da mi, izvan suhoparnog pravnog riječnika presude, objasni zašto mi neradnika vraća na posao.
Sudac me je primio i objasnio da se sud ne upušta u kvalifikaciju djela zbog kojeg je radniku izrečena mjera prekida radnog odnosa, već je li u tom postupku došlo do povrede zakona ili normativnih akata tvrtke koji moraju biti usklađeni sa zakonom.
Čovjek mi je nabrojio ravno 18 proceduralnih pogrešaka koje je u vođenju postupka počinila pravna služba moje tvrtke, da bi mi na kraju rekao i da se na sudske rasprave, kad radnika zastupa odvjetnik te klase, ne šalje pripravnika da zastupa interese tvrtke, već se šalje najiskusnijeg pravnika.
Pokazalo se da mi "neradnika" na posao nije vratio ni "loš" zakon ni "nepriijateljski" nastrojeni sud, već nerad pravne službe u mojoj tvrtci.
Šefu pravne službe sam po povratku jasno i glasno rekao, da će on dobiti otkaz izgubi li tvrtka makar još jedan spor radi povrede pravne procedure. Nikad se više nije dogodilo da mi je sud vratio "neradnika" na posao. A vratit će ga i radi pogrešno upisanog datuma ili "tipfelera" u nekom od dokumenta.
Država vladavine prava, za koju se svi zalažemo na riječima, je divna stvar, samo nam ne odgovara kad upravo mi trebamo poštovati slovo zakona.
Više nam odgovara "dobar" policajac s početka priče, nego onaj "loš", samo što uz "dobre" policajce nema države vladavine prava.
Zato, prije nego se paušalno krene drvljem i kamenjem na zakone i sudove, treba dobro prokontrolirati rade li nam u našim tvrtkama pravne službe, pravnici ili odvjetnici koji ih zastupaju, svoj posao poštujući zakone.
Novinari bi opet, radeći svoj posao, trebali također polaziti od provjere je li ili nije poštovana pravna procedura, nije baš uputno ni g. Đuri Popijaču vjerovati na riječ.
Osobno stojim na stanovištiu da Zakon o radu nipošto ne bi trebali mijenjati, u smislu smanjivanja radničkih prava, već naprotiv prisiliti poslodavce da se drže slova zakona i procedure, pa im "zločesti" sudovi na temelju "lošeg" zakona neće neradnike vraćati na posao.
