Bandido mucho danger
Promatrajući sve predsjedničke kandidate, kako ozbiljne, tako i one živopisne, koji su ipak samo dio folklora, mislim da od njih, bez obzira tko pobijedio na izborima, ne treba očekivati ništa spektakularno.
Ne prijeti ni opasnost po razvoj demokracije u RH, osim u jednom slučaju, a to je da nedajbože pobijedi Weflax Pilferer.
U slučaju njegove pobjede mogli bismo za kratko vrijeme očekivati na području čitave države situaciju sličnu ili istu onoj u Zagrebu.
Umjesto makar i stidljivih naznaka borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala, dobili bismo njen uzlet, jer je korupcija stil rada i ponašanja gauleitera Zagreba.
Zanimljivo je iz kojih redova se čuju najglasnije riječi potpore kandidaturi Weflaxa Pilferera; iz redova hrvatskih nacionla-šovinista i redova hrvatskih klerofašista, a on niti je hrvatski nacionalist, niti je nekakav vjernik.
On je jedino karijerist, tome božanstvu se on jedino klanja.
Godinama je oko sebe stvarao famu kao o čovjeku s poslanjem, karizmatiku, kao o nekom tko samo "dela" u interesu Zagreba, a sad će na isti način samo "delati" u interesu Hrvatske.
U povijesti su teško stradali oni narodi kojih je "dopala čast" da ih u presudnim trenucima povedu ljudi s poslanjem, "spasitelji naroda i države".
Najzorniji primjer takvog spašavanja iskusio je njemački narod s Adolfom Hitlerom, a ni hrvatski nije bio pošteđen, dogodio mu se Franjo Tuđman, čovjek s poslanjem, koji nije časa časio da povede narod na klaonicu.
Od faktički dječačke dobi maštao je da osvoji vlast, dođe na čelo hrvatskog naroda i da u djelo provede svoje zamisli, u tom smislu je žrtvovao izglednu vojnu karijeru, umirovljuje se u 41. godini života, postaje "disident", radi čega je i zatvaran ...
A onda se urušava SSSR, padaju komunističke vlasti, a našem karizmatiku Franji otvaraju se sva nebeska vrata, osvaja vlast i nedugo potom nudi "voljenom narodu" krv i suze.
Znoj mu se nije sjetio ponuditi.
Franjo Tuđman nije bio hrvatski nacionalist, bio je samo i jedino karijerist, vješto vješto uzjahao hrvatski nacional-šovinizam, pothranjivao ga i tako uspijevao da ga ovaj služi.
Okružio se ljudima s ruba, poltronima i onima bez osobnih stavova o bilo čemu, nekima koji su koketirali s kriminalom, pa i s onima preko ruba, jer je njih uvijek mogao ucjenama kontrolirati.
Takvo "ugodno radno okružje" je sebi u Zagrebu uspostavio Weflax Pilferer, sinekure je podijelio poslušnicima ovisnim o sebi ili plaćenicima, zašto sumnjati da bi kao predsjednik države radio drugačije.
Tako radeći postao je u Zagrebu neprikosnoveni gazda bez kojeg se ništa niti može, niti se što događa.
Zamislite si sada da uspostavi takav sustav u čitavoj Hrvatskoj, bez obzira na ustavne ovlasti predsjednika države, postao bi apsolutna vlast u zemlji.
Zato Weflaxa Pilferera treba onemogućii u njegovom naumu, jer postane li on predsjednikom, Hrvatska će potpuno potonuti u tamu, inkompatibilna sa svijetom koji je okružuje.
