Vrijeme pljačke i vrijeme iščuđavanja
INA koja je mogla, u vrijeme kad ju je "obasjala Tuđmanova svjetlost", bez problema kupiti desetak MOL-ova ili OMV-a, završila je sama na "jelovniku" MOL-a, a njena prodaja, a pogotovo većinska prava upravljanja, koja je stekao MOL, je sve prije nego čista i transparentna.
Osim onoga što se odvijalo pred očima javnosti, najavljuje se da se puno više toga odvijalo daleko od njezinih očiju, pa se čak govori da bi INU mogla zadesiti sudbina PLIVE, pa da jednostavno nestane sa sa spiska relevantnih poduzeća.
Izašle su na svjetlo dana i makinacije s ININIM dionicama u aferi PODRAVKA, što je sve dovelo do toga da SDP zatraži osnivanje saborskog istražnog povjerenstva koje bi trebalo istražiti koji se to vrag događao i još se događa s INOM.
Problem je u tome što je kao ishodište uzeta prodaja MOL-u 25 % plus jedne dionice koja transakcija je proveedena za vrijeme koalicijske vlade. Jer treabalo je istražiti što se događalo s INOM od vremena HDZ-ovog dolaska na vlast.
U to vrijeme INA diljem svijeta istražuje potencijalna ležišta nafte i plina koristeći trinaest bušaćih garnitura i tri platforme, svoju, "Panon" i dvije u zakupu.
Poslije pobjede na izborima i osvajanja vlasti HDZ gotovo uopće ne pokazuje zanimanje za organe i tijela vlasti, ali zato u roku od 24 sata preuzima sve financijske institucije, fondove i sva druga mjesta gdje su makar mislili da ima novca.
A INA je bila svojevrsni generator novca, pa ako joj dođe kraj, početak toga kraja treba tražiti u počecima HDZ-ovog upravljaanja INOM, kad ju je HDZ, uvijek gladan novca, pretvorio u parabudžetsku instituciju isisavajući silni kapital iz nje, ubrzano je siromašeći i onesposobljavajući je za rad i poslovanje. Tako 1996. INA više uopće ne može financirati istražna bušenja, nijedna njena bušača garnitura ne radi, a ne rade ni platforme, a INA se pretvara u najvećeg hrvatskog gubitaša.
Račanova Vlada oslobađa INU okova omogućujući joj da malo dođe do daha, ali posrnula kompanija se teško i sporo oporavlja.
Tada se donosi odluka o privatizaciji INE, donosi se odnosni zakon i MOL-u prodaje tih 25 % plus jedna dionica.
Nakon toga slijedi 7 HDZ-ovih godina gdje afera sustiže aferu, a INA ne ostaje izvan toga. Upravljačka prava u INI prenesena su na MOL.
Danas se spominju te neke čudne stvari od izvlačeenja kapitala pa i nepoštivanje ugovora od strane MOL-a koje je najuočljivije u izostanku svake modernizacije ININIH rafinerija, već se sve češće spominje njihovo zatvaranje.
I eto ti povoda da saborsko istražno povjerenstvo rasvijetli sve okolnosti kako je do toga došlo, kao što rekoh, ne krećući od samih početaka, nadajmo se ne ipak ININIG kraja.
Pa ako to povjerenstvo i bude jednako "uspješno" kao i ono iz afere "vojni kamioni", ako kao i ono dovede do suđenja, ispunilo je svrhu, iako to ne mora značiti i spas za INU.
Osim onoga što se odvijalo pred očima javnosti, najavljuje se da se puno više toga odvijalo daleko od njezinih očiju, pa se čak govori da bi INU mogla zadesiti sudbina PLIVE, pa da jednostavno nestane sa sa spiska relevantnih poduzeća.
Izašle su na svjetlo dana i makinacije s ININIM dionicama u aferi PODRAVKA, što je sve dovelo do toga da SDP zatraži osnivanje saborskog istražnog povjerenstva koje bi trebalo istražiti koji se to vrag događao i još se događa s INOM.
Problem je u tome što je kao ishodište uzeta prodaja MOL-u 25 % plus jedne dionice koja transakcija je proveedena za vrijeme koalicijske vlade. Jer treabalo je istražiti što se događalo s INOM od vremena HDZ-ovog dolaska na vlast.
U to vrijeme INA diljem svijeta istražuje potencijalna ležišta nafte i plina koristeći trinaest bušaćih garnitura i tri platforme, svoju, "Panon" i dvije u zakupu.
Poslije pobjede na izborima i osvajanja vlasti HDZ gotovo uopće ne pokazuje zanimanje za organe i tijela vlasti, ali zato u roku od 24 sata preuzima sve financijske institucije, fondove i sva druga mjesta gdje su makar mislili da ima novca.
A INA je bila svojevrsni generator novca, pa ako joj dođe kraj, početak toga kraja treba tražiti u počecima HDZ-ovog upravljaanja INOM, kad ju je HDZ, uvijek gladan novca, pretvorio u parabudžetsku instituciju isisavajući silni kapital iz nje, ubrzano je siromašeći i onesposobljavajući je za rad i poslovanje. Tako 1996. INA više uopće ne može financirati istražna bušenja, nijedna njena bušača garnitura ne radi, a ne rade ni platforme, a INA se pretvara u najvećeg hrvatskog gubitaša.
Račanova Vlada oslobađa INU okova omogućujući joj da malo dođe do daha, ali posrnula kompanija se teško i sporo oporavlja.
Tada se donosi odluka o privatizaciji INE, donosi se odnosni zakon i MOL-u prodaje tih 25 % plus jedna dionica.
Nakon toga slijedi 7 HDZ-ovih godina gdje afera sustiže aferu, a INA ne ostaje izvan toga. Upravljačka prava u INI prenesena su na MOL.
Danas se spominju te neke čudne stvari od izvlačeenja kapitala pa i nepoštivanje ugovora od strane MOL-a koje je najuočljivije u izostanku svake modernizacije ININIH rafinerija, već se sve češće spominje njihovo zatvaranje.
I eto ti povoda da saborsko istražno povjerenstvo rasvijetli sve okolnosti kako je do toga došlo, kao što rekoh, ne krećući od samih početaka, nadajmo se ne ipak ININIG kraja.
Pa ako to povjerenstvo i bude jednako "uspješno" kao i ono iz afere "vojni kamioni", ako kao i ono dovede do suđenja, ispunilo je svrhu, iako to ne mora značiti i spas za INU.
