Lukavo, nema što ...
Svojedobno, kad je Evropa počela pritiskati onoga što je besmisleno bauljao bespućima, radi njegove bosanske avanture, kad je Kinkel govorio da se "Tuđmana na vrata istjera iz Bosne, a on se kroz prozor u nju vraća", on se ozbiljno naljutio na Evropu i odlučio "presaviti tabak" približavajući se SAD.
Bar je on tako mislio.
Mislio je on i da je nenadmašan u "umjetnosti mogućega", pa je tako bio uvjeren da mu nitko nije dorastao, a istina je da je on politiku shvaćao kao "momačko nadjebavanje" i priliku da se onoga s kojim se pregovara ustvari pokuša prevariti često na vrlo prizemne načine.
Mislim da ne trebam posebno naglašavati da je i u nadmudrivanju uglavnom izvlačio deblji kraj.
Sporazum iz Daytona to najbolje pokazuje.
Tuđam je bio uvjeren da će on svojim "umijećem" uspjeti, ako ne baš posvaditi Evropu i SAD, a ono bar suprostaviti ih, pri čemu će Ameri zauzeti njegovu stranu, pa će on tako profitirati.
Kako je bio izuzetno sujetan nitko mu se, od onih koji su znali da od toga "brašna ne može biti pogače", nije usudio usprotiviti ili ga bar upozoriti, ali su zato svi oni, koji u mu nekritički pljeskali, širili bajke u smislu da nama pored SAD Evropa i ne treba, a oni najluđi su već bili sigurni da je "sve sprermno da Hrvatska postane 51. država SAD".
A čitava priča završava tako da Evropa i SAD zajednički prijete izricanjem sankcija Hrvatskoj radi njegove politike prema BiH, a M. Albright sasvim nediplomatski poantira sa: "Vi lažete, gospodine predsjedniče!"
Jednostavno, Tuđman nije nikako mogao shvatiti, da sve njegove "nadnaravne moći i umijeća pregovaranja" nisu niti izbliza dovoljne da suprotstave Evropu i SAD.
Zašto ovaj uvod?
Pa zato što imam dojam da je Jadranka Kosor krenula istim putem kojim je tako neuspješno kročio Tuđman.
Ona je isto ljuta na Evropu, jer Evropa "koči" hrvatski ulazak u EU, ne prihvaćajući niti trena makar i najmanju hrvatsku krivnju, od neprovpđenja radikalne reforme pravosuđa do politike "toplo - hladno" prema sudu u den Haagu.
I evo nas opet, lobiramo po SAD, zahlađujemo odnose s EU, jer kao Joe Biden i M. Albright će prisiliti Obamu da on potakne EU da promijeni svoje stavove, prestane "gnjaviti" Hrvatsku i prihvati je odmah u punopravno članstvo.
How yes no!
Ne pada Amerima na um "zaratiti" s Rusima radi nas, a pogotovo to neće s Evropom.
Dakle i iz ovog primjera je vidljivo da aktualne vlasti ništa iz grešaka iz prošlosti naučili nisu, pa ih onda ponavljaju.
A rezultat će biti isti ili sličan onome kojeg je polučio Tuđman.
Bar je on tako mislio.
Mislio je on i da je nenadmašan u "umjetnosti mogućega", pa je tako bio uvjeren da mu nitko nije dorastao, a istina je da je on politiku shvaćao kao "momačko nadjebavanje" i priliku da se onoga s kojim se pregovara ustvari pokuša prevariti često na vrlo prizemne načine.
Mislim da ne trebam posebno naglašavati da je i u nadmudrivanju uglavnom izvlačio deblji kraj.
Sporazum iz Daytona to najbolje pokazuje.
Tuđam je bio uvjeren da će on svojim "umijećem" uspjeti, ako ne baš posvaditi Evropu i SAD, a ono bar suprostaviti ih, pri čemu će Ameri zauzeti njegovu stranu, pa će on tako profitirati.
Kako je bio izuzetno sujetan nitko mu se, od onih koji su znali da od toga "brašna ne može biti pogače", nije usudio usprotiviti ili ga bar upozoriti, ali su zato svi oni, koji u mu nekritički pljeskali, širili bajke u smislu da nama pored SAD Evropa i ne treba, a oni najluđi su već bili sigurni da je "sve sprermno da Hrvatska postane 51. država SAD".
A čitava priča završava tako da Evropa i SAD zajednički prijete izricanjem sankcija Hrvatskoj radi njegove politike prema BiH, a M. Albright sasvim nediplomatski poantira sa: "Vi lažete, gospodine predsjedniče!"
Jednostavno, Tuđman nije nikako mogao shvatiti, da sve njegove "nadnaravne moći i umijeća pregovaranja" nisu niti izbliza dovoljne da suprotstave Evropu i SAD.
Zašto ovaj uvod?
Pa zato što imam dojam da je Jadranka Kosor krenula istim putem kojim je tako neuspješno kročio Tuđman.
Ona je isto ljuta na Evropu, jer Evropa "koči" hrvatski ulazak u EU, ne prihvaćajući niti trena makar i najmanju hrvatsku krivnju, od neprovpđenja radikalne reforme pravosuđa do politike "toplo - hladno" prema sudu u den Haagu.
I evo nas opet, lobiramo po SAD, zahlađujemo odnose s EU, jer kao Joe Biden i M. Albright će prisiliti Obamu da on potakne EU da promijeni svoje stavove, prestane "gnjaviti" Hrvatsku i prihvati je odmah u punopravno članstvo.
How yes no!
Ne pada Amerima na um "zaratiti" s Rusima radi nas, a pogotovo to neće s Evropom.
Dakle i iz ovog primjera je vidljivo da aktualne vlasti ništa iz grešaka iz prošlosti naučili nisu, pa ih onda ponavljaju.
A rezultat će biti isti ili sličan onome kojeg je polučio Tuđman.
