Kancelarka nam je iznenađena i uvrijeđena
Po mojem skromnom mišljenu nepodnošljivoj lakoći vladanja HDZ-a u RH dolazi kraj ili kako je to rekao i O. Matijašević, što god tko mislio o njemu, poslije ovoliko prikupljenih glasova za održavanje referenduma o izmjenama ZOR-a, u Hrvatskoj više ništa neće biti isto.
Kancelarka je mislila da sve radi po PS i da su građani silno zadovoljni njome i njenim kormilarenjem državnim brodom, pa neće, bar ne u dovoljnom broju, potpisivati zahtjev za održavanje referenduma.
Njenim pak ministrima nije jasno što bi se tu trebalo potpisivati i o čemu odlučivati na referendumu.
Referent HU(P)S-a (Hrvatska udruga (poslodavaca) skorojevića) zaposlen u Vladi RH kao ministar gospodarstva, čak sindikatima, a kroz njih i svim građanima, odriče bilo kakvo pravo da o nečem odlučuju, jer po njemu o svemu trebaju odlučivati oni koji pune proračun, a to su opet po njemu hrvatski skorojevići.
Božidar Kalmeta, predsjednik GSV, ministar u čijem resoru je afera sustizala aferu, a bilo je i ljudskih žrtava, koji se održao i iz svega izašao netaknut, čudom se čudi zašto sindikalni čelnici "neće razgovarati", pa im je uputio pismo kojim ih poziva na dijalog, nakon što su oni odustali od pregovora u Vladi radi monologa kojega su tamo držali predstavnici Vlade na čelu s premijerkom.
Svi zahtjevi i sugestije sindikalnih čelnika bili su bahato odbijani, pa su sindikalisti pozvali u pomoć građane da se na referendumu izjasne pristaju li na daljnje obespravljivanje radnika.
A te potpisnike se proglašava maloumnim, jer oni kao nisu znali što potpisuju.
Naravno da ni D. Kuštrak ispred hrvatskih skorojevića nije mogao ostati bez komentara i on će se naravno obrušiti na sindikate, kao da su oni u najmanju ruku krivi za gospodarski kolaps u RH i njeno daljnje propadanje.
S druge strane usprkos službenom završetku kampanje prikupljanja potpisa za održavanje referenduma, građani samoinicijativno nastavljaju potpisivati i dalje, što bi premijerki mogao biti najjasniji signal koliko građani "ne znaju što potpisuju", a prema svemu sudeći potpisuju premijerkin kraj mandata.
Otuda ta silna nervoza, pa onda i premijerkino plašenje javnosti "nepotrebnim trošenjem sredstava", jer za te potrebe nema predviđenih sredstava u proračunu, pa će se onda sredstva morati namaknuti smanjivanjem nekog od prava.
Ja je želim podsjetiti da postoj i tzv. proračunske pričuve iz kojih se pokrivaju proračunom nepredviđeni troškovi.
No ne staje naša premijerka tu, ona upozorava sindikate da bi oni mogli biti krivi za neuspjeh gospodarskih reformi o kojima "ne ovisi samo oporavak države, nego i gospodarski opstanak Hrvatske, jer je Hrvatska na prekretnici ili reforme za bolji život ili dramatičan pad kojem se ne vidi kraj".
A tko nas je to još prije godinu i pol uvjeravao da nismo u krizi i tko je stameno stajao uz onog tko je, kad je vidio da obmane i samoobmane više ne pale, petama dao "malo vitra"?
Nečinjenje hrvatske Vlade je kroz nepodnošljivu lakoću vladanja glavni krivac za uznapredovalu gospodarsku ali i svekoliku društvenu krizu, čiji teret bi trebalo prevaliti na leđa onih koji je nisu kreirali.
Na primjeru uvođenja "harača" činilo se da će to glatko ići, ali izgleda da narod sazrijeva i da je odlučio nesposobnim vlastima pokazati zube.
To pokazuju dosad prikupljeni potpisi, koji nisu samo za raspisivanje referednduma o ZOR-u, već su upereni, kao što rekoh, više protiv nesposobne Vlade.
To i premijerka zna, pa otud i ta silna nervoza.
Kancelarka je mislila da sve radi po PS i da su građani silno zadovoljni njome i njenim kormilarenjem državnim brodom, pa neće, bar ne u dovoljnom broju, potpisivati zahtjev za održavanje referenduma.
Njenim pak ministrima nije jasno što bi se tu trebalo potpisivati i o čemu odlučivati na referendumu.
Referent HU(P)S-a (Hrvatska udruga (poslodavaca) skorojevića) zaposlen u Vladi RH kao ministar gospodarstva, čak sindikatima, a kroz njih i svim građanima, odriče bilo kakvo pravo da o nečem odlučuju, jer po njemu o svemu trebaju odlučivati oni koji pune proračun, a to su opet po njemu hrvatski skorojevići.
Božidar Kalmeta, predsjednik GSV, ministar u čijem resoru je afera sustizala aferu, a bilo je i ljudskih žrtava, koji se održao i iz svega izašao netaknut, čudom se čudi zašto sindikalni čelnici "neće razgovarati", pa im je uputio pismo kojim ih poziva na dijalog, nakon što su oni odustali od pregovora u Vladi radi monologa kojega su tamo držali predstavnici Vlade na čelu s premijerkom.
Svi zahtjevi i sugestije sindikalnih čelnika bili su bahato odbijani, pa su sindikalisti pozvali u pomoć građane da se na referendumu izjasne pristaju li na daljnje obespravljivanje radnika.
A te potpisnike se proglašava maloumnim, jer oni kao nisu znali što potpisuju.
Naravno da ni D. Kuštrak ispred hrvatskih skorojevića nije mogao ostati bez komentara i on će se naravno obrušiti na sindikate, kao da su oni u najmanju ruku krivi za gospodarski kolaps u RH i njeno daljnje propadanje.
S druge strane usprkos službenom završetku kampanje prikupljanja potpisa za održavanje referenduma, građani samoinicijativno nastavljaju potpisivati i dalje, što bi premijerki mogao biti najjasniji signal koliko građani "ne znaju što potpisuju", a prema svemu sudeći potpisuju premijerkin kraj mandata.
Otuda ta silna nervoza, pa onda i premijerkino plašenje javnosti "nepotrebnim trošenjem sredstava", jer za te potrebe nema predviđenih sredstava u proračunu, pa će se onda sredstva morati namaknuti smanjivanjem nekog od prava.
Ja je želim podsjetiti da postoj i tzv. proračunske pričuve iz kojih se pokrivaju proračunom nepredviđeni troškovi.
No ne staje naša premijerka tu, ona upozorava sindikate da bi oni mogli biti krivi za neuspjeh gospodarskih reformi o kojima "ne ovisi samo oporavak države, nego i gospodarski opstanak Hrvatske, jer je Hrvatska na prekretnici ili reforme za bolji život ili dramatičan pad kojem se ne vidi kraj".
A tko nas je to još prije godinu i pol uvjeravao da nismo u krizi i tko je stameno stajao uz onog tko je, kad je vidio da obmane i samoobmane više ne pale, petama dao "malo vitra"?
Nečinjenje hrvatske Vlade je kroz nepodnošljivu lakoću vladanja glavni krivac za uznapredovalu gospodarsku ali i svekoliku društvenu krizu, čiji teret bi trebalo prevaliti na leđa onih koji je nisu kreirali.
Na primjeru uvođenja "harača" činilo se da će to glatko ići, ali izgleda da narod sazrijeva i da je odlučio nesposobnim vlastima pokazati zube.
To pokazuju dosad prikupljeni potpisi, koji nisu samo za raspisivanje referednduma o ZOR-u, već su upereni, kao što rekoh, više protiv nesposobne Vlade.
To i premijerka zna, pa otud i ta silna nervoza.
