Izvorišne osnove - ideološka potka
Preambule ustava ili izvorišne osnove tog temeljnog zakonskog akta svake države, zasnivaju se u biti na stanovitoj nacionalnoj ideologiji, koja je ili bi trebala biti putokazom razvoja odnosnog društva.
Sad, na primjeru Srbije, postavlja se pitanje kakav se razvoj mogao ili može očekivati na osnovi nauka Ilije Garašanina ("Načertanije") noveliranog Memorndumom SANU potpomognutim kosovkim mitom?
Pa upravo takav kakav je i bio, gurajući Srbiju u velikodržavlje i provođenje hegemonističke politike, što je nprekidnpo gura u neprijateljstvo i sukob s okruženjm.
Ali pustimo Srbe i Srbiju, naš problem je naša ideološka potka, a to je nauk "Oca domovine" Ante Starčevića, noveliran "Načelima ustaškog pokreta" za potrebe tzv. NDH, odnosno najnovijim "tumaranjima" Franje Tuđmana.
Taj nauk i ta ideološka potka sadrži svašta, a prevladava autarkija, zatvaranje u vlastiti tor, netrpeljivost prema drugima i drugačijima i okrivljavanjem drugih za vlastite propuste i neuspjehe, koja u određenim povijesnim prilikama prerasta u otvorenu mržnju i neprijateljstvo.
Nadalje određena povijesna zbivanja i ključni trenuci u hrvatskoj povijesti tumače se na u najmanju ruku čudan način, primjerice spasonosna Pacta Conventa, jedan od najuspješnijih međunarodnih sporazuma koje su hrvatske vlasti, u ovom slučaju hrvatsko plemstvo, sklopile u povijesti, jer je taj sporazum spašavao Hrvatsku od presizanja drugih.
Ja naravno neću tvrditi da nije bilo majorizacije u odlučianju pa i otvorenih pokušaja mađarizacije, ali sporazum je bio toliko kvalitetan da su svaki pokušaj uspostave nekakve mađarske nadvlasti u Hrvatskoj Hrvatski sabor i ban mogli otkloniti, što najbolje ilustrira čuvena izjava bana Ivana Erdoedyja, izrečena u zajedničkom Saboru u Budimpešti 1790., povodom prijedloga za uvođenje mađarskog jezika kao službenog jezika u Hrvatskoj: "Regnum regno non prescribit leges!"
Urota Zrinsko-Frankopanska tumači se kao nekakvav pokušaj oslobađanja Hrvatske od vlasti Habsburga, pa se tome pjevaju hvalospjevi, a ustvari bio je to komplot koji je i Hrvatsku trebao podvesti pod osmalijsku vlsat, ali uz uvjet da Zrinski i Frankopani sačuvaju svoja brojna prostrana imanja.
Tipični čin veleizdaje koji je kao takav i sankcioniran.
Jer je gotovo nezamislivo da bi Hrvatima bilo bolje pod osmanlijskom vlašću nego pod Habsburzima.
Neću sad ni o tome da se kvslinge i fašističke zločince proglašava borcima za hrvatsku državu.
Najznačajnijim Hrvatima odriče se svaki značaj kao npr. Josipu Jurju Strossmayeru osnivaču akademije i najvećem njenom meceni i to radi njegove privrženosti jugoslavenskoj ideji, a onda i prema anatemama iz same KC, jer je čovjek imao tri čiste da, o užasa, odrekne papi nepogrešivost.
A on je u okviru jugoslavenstva namijenio svojem hrvatskom narodu ulogu predvodnika u znanosti i umjetnosti, pa je dajući Akademiji jugoslavensko ime ovu učinio prihvatljivom i za druge južne Slavene.
Uloga erudite i kozmopolite J. J. Strossmayera, najznačajnijeg Hrvata i jednog od naviđenijih ljudi svoga doba u ovom dijelu svijeta, svijesno se zanemaruje, ali se zato slave ni na čemu zasnovani mučeništvo i svetost potpuno beznačajnog mračnog askete i uskogrudnog zadrtog nacional-p
šovinista Alojzija Stepinca.
Jugoslavensko opredjeljenje pokretača Ilirskog preporoda također se krije kao zmija noge, kao nešto sramno, fuj i bekino.
Mislim da bi ih se najradije zaobišlo, ali ipak ne može, radi nesumnjive i velike uloge koju je taj Pokret imao u buđenju nacionalne svijesti hrvatskog naroda.
Po značaju u svijetu, usudio bih se reći, najpoznatijeg Hrvata, Josipa Broza Tita, koji u percepciji svijeta spada u sam vrh onih ljudi koji su u pozitivnom smilu obilježili 20 stoljeće, se proglašava zločincem.
Svemu pobrojanom treba dodatii sve one floskule, laži i podvale koje je hrvatskom narodu podvalio Franjo Tuđman, a aktualne vlasti ih guraju kao proglašene istine, čije propitivanje nije uputno, neovisno radilo se tu o "stvaranju" države i "agresiji" kojih nije bilo, D(ogovporenom) R(atu) kojeg je itekako bilo i svim Tuđmanovim "čudima", kojih nije bilo.
Didijeljivanjem "titule" branitelji ratnim veteranim uspostavljena je kasta nedodirljivih "najzaslužnijih za stvaranje hrvatske države".
Čemu može voditi naglašavanje notorne neistine kako je KC "uvijek bila uz svoj hrvatski narod", a uvijek je bila uz vlast, a ne uz narod, jedino nije bila uz vlast u bivšoj državi, ali zato što je ta država kao partnera nije htjela, a ne zato što to KC ne bi htjela.
Radi prenaglašenog prisustva KC u svim segmentima društvenog djelovanja, danas gotovo da i ne možmo govoriti o Hrvatskoj kao sekularnoj državi.
Postavlja se pitanje može li se uopće na tim temeljima graditi država blagostanja za sve i država vladavine prava?
Ja mislim da ne može, jer se ni na rasklimanim temeljima ne može izgraditi solidna građevina.
Dakle, kakve izvorišne osnove, takva i država, Katoličko-braniteljska džamahirija Hrvatska.
Sad, na primjeru Srbije, postavlja se pitanje kakav se razvoj mogao ili može očekivati na osnovi nauka Ilije Garašanina ("Načertanije") noveliranog Memorndumom SANU potpomognutim kosovkim mitom?
Pa upravo takav kakav je i bio, gurajući Srbiju u velikodržavlje i provođenje hegemonističke politike, što je nprekidnpo gura u neprijateljstvo i sukob s okruženjm.
Ali pustimo Srbe i Srbiju, naš problem je naša ideološka potka, a to je nauk "Oca domovine" Ante Starčevića, noveliran "Načelima ustaškog pokreta" za potrebe tzv. NDH, odnosno najnovijim "tumaranjima" Franje Tuđmana.
Taj nauk i ta ideološka potka sadrži svašta, a prevladava autarkija, zatvaranje u vlastiti tor, netrpeljivost prema drugima i drugačijima i okrivljavanjem drugih za vlastite propuste i neuspjehe, koja u određenim povijesnim prilikama prerasta u otvorenu mržnju i neprijateljstvo.
Nadalje određena povijesna zbivanja i ključni trenuci u hrvatskoj povijesti tumače se na u najmanju ruku čudan način, primjerice spasonosna Pacta Conventa, jedan od najuspješnijih međunarodnih sporazuma koje su hrvatske vlasti, u ovom slučaju hrvatsko plemstvo, sklopile u povijesti, jer je taj sporazum spašavao Hrvatsku od presizanja drugih.
Ja naravno neću tvrditi da nije bilo majorizacije u odlučianju pa i otvorenih pokušaja mađarizacije, ali sporazum je bio toliko kvalitetan da su svaki pokušaj uspostave nekakve mađarske nadvlasti u Hrvatskoj Hrvatski sabor i ban mogli otkloniti, što najbolje ilustrira čuvena izjava bana Ivana Erdoedyja, izrečena u zajedničkom Saboru u Budimpešti 1790., povodom prijedloga za uvođenje mađarskog jezika kao službenog jezika u Hrvatskoj: "Regnum regno non prescribit leges!"
Urota Zrinsko-Frankopanska tumači se kao nekakvav pokušaj oslobađanja Hrvatske od vlasti Habsburga, pa se tome pjevaju hvalospjevi, a ustvari bio je to komplot koji je i Hrvatsku trebao podvesti pod osmalijsku vlsat, ali uz uvjet da Zrinski i Frankopani sačuvaju svoja brojna prostrana imanja.
Tipični čin veleizdaje koji je kao takav i sankcioniran.
Jer je gotovo nezamislivo da bi Hrvatima bilo bolje pod osmanlijskom vlašću nego pod Habsburzima.
Neću sad ni o tome da se kvslinge i fašističke zločince proglašava borcima za hrvatsku državu.
Najznačajnijim Hrvatima odriče se svaki značaj kao npr. Josipu Jurju Strossmayeru osnivaču akademije i najvećem njenom meceni i to radi njegove privrženosti jugoslavenskoj ideji, a onda i prema anatemama iz same KC, jer je čovjek imao tri čiste da, o užasa, odrekne papi nepogrešivost.
A on je u okviru jugoslavenstva namijenio svojem hrvatskom narodu ulogu predvodnika u znanosti i umjetnosti, pa je dajući Akademiji jugoslavensko ime ovu učinio prihvatljivom i za druge južne Slavene.
Uloga erudite i kozmopolite J. J. Strossmayera, najznačajnijeg Hrvata i jednog od naviđenijih ljudi svoga doba u ovom dijelu svijeta, svijesno se zanemaruje, ali se zato slave ni na čemu zasnovani mučeništvo i svetost potpuno beznačajnog mračnog askete i uskogrudnog zadrtog nacional-p
šovinista Alojzija Stepinca.
Jugoslavensko opredjeljenje pokretača Ilirskog preporoda također se krije kao zmija noge, kao nešto sramno, fuj i bekino.
Mislim da bi ih se najradije zaobišlo, ali ipak ne može, radi nesumnjive i velike uloge koju je taj Pokret imao u buđenju nacionalne svijesti hrvatskog naroda.
Po značaju u svijetu, usudio bih se reći, najpoznatijeg Hrvata, Josipa Broza Tita, koji u percepciji svijeta spada u sam vrh onih ljudi koji su u pozitivnom smilu obilježili 20 stoljeće, se proglašava zločincem.
Svemu pobrojanom treba dodatii sve one floskule, laži i podvale koje je hrvatskom narodu podvalio Franjo Tuđman, a aktualne vlasti ih guraju kao proglašene istine, čije propitivanje nije uputno, neovisno radilo se tu o "stvaranju" države i "agresiji" kojih nije bilo, D(ogovporenom) R(atu) kojeg je itekako bilo i svim Tuđmanovim "čudima", kojih nije bilo.
Didijeljivanjem "titule" branitelji ratnim veteranim uspostavljena je kasta nedodirljivih "najzaslužnijih za stvaranje hrvatske države".
Čemu može voditi naglašavanje notorne neistine kako je KC "uvijek bila uz svoj hrvatski narod", a uvijek je bila uz vlast, a ne uz narod, jedino nije bila uz vlast u bivšoj državi, ali zato što je ta država kao partnera nije htjela, a ne zato što to KC ne bi htjela.
Radi prenaglašenog prisustva KC u svim segmentima društvenog djelovanja, danas gotovo da i ne možmo govoriti o Hrvatskoj kao sekularnoj državi.
Postavlja se pitanje može li se uopće na tim temeljima graditi država blagostanja za sve i država vladavine prava?
Ja mislim da ne može, jer se ni na rasklimanim temeljima ne može izgraditi solidna građevina.
Dakle, kakve izvorišne osnove, takva i država, Katoličko-braniteljska džamahirija Hrvatska.
