Obilježavanje i "obilježavanje" Evropskog dana ...
... sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima
Novi nasrtaji na antifašizam
Jučer, 23. 08. 2011., (23. 08. 1939. u Moskvi je potpisan čuveni sporazum Molotov – Ribbentrop) je po prvi puta u Hrvatskoj obilježen Evropski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.
Na očekivani način.
Nasrtajima na antifašizam.
Ne znam da li su Parlamentarna skupština Vijeća Evrope pa i samo Evropsko vijeće imali na umu da se taj dan obilježava kao dan nasrtaja na antifašizam, jer u Hrvatskoj je, izuzmemo li izjave najviših predstavnika službene hrvatske vlasti, premda iritira Josipovićevo stavljanje antifašizma i DR u istu ravninu, jer DR ništa zajedničkog s antifašizmom nema, a trabunjanje Jadranke Kosor je ionako u funkciji mobilizcije krajnje desnice kao dijela glasačkog tijela HDZ-a, upravo na taj način obilježen.
Zanimljivo je da taj dan u Hrvatskoj ne obilježavaju deklarirani antifašisti niti NVO koje se bave zaštitom ljudskih i građanskih prava.
Obilježavali su ga uglavnom hrvatski fašisti i klerofašisti kao i neki nedotupavni pojedinci poput Ive Banca, ma može on imati pet doktorata i biti profesor na ne znam kakvom prestižnom sveučilištu ... Uostalom i Josip Jurčević je, doduše na ne baš prestižnom sveučilištu ...
No nisu oni ni jedini ni usamljeni.
Samo od sebe se nameće pitanje što uopće znaju o povijesti i razvoju društveno-političkih odnosa oni koji su kadri društveno-politički sustav u bivšoj SFRJ opisati jednakim onima u bivšem SSSR-u ili zemljama bivšeg VU?
Ili čak i gorim od toga!
Jedina sličnost je što ni tamo ni kod nas nije bilo višestranačja i što su se i tamo i kod nas vladajuće partije nazivale komunističkim.
Sustav vlasništva nije bio ni isti ni sličan, a samoupravni sustav u bivšoj SFRJ, kao jedan od oblika direktne demokracije, veze nije imao s centraliziranim čvrstorukašklim sustavima u zemljama bivšeg VU gdje se Rumunjska ili DDR mogu opisati kao predložak policijskih država zatvorenih granica, dok je naprotiv SFRJ godinama slovila za najsigurniju i najotvoreniju zemlju svijeta.
Tako će sisački biskup Košić naricati nad sudbinom kvislinga stradalih u završnim operacijama NOR-a, proglašavajući ih nevinim žrtvama, ni jednom rječju ne spominjući stvarne žrtve iz blizine Siska, one jasenovačke.
O da, „znade“ on za sve jame na sisačkom području koje kriju posmrtne ostatke „nevinih žrtava“ komunističkih zvjeri.
Njih ravno 45.000 (sic!).
Jer eto u svojem pravednom gnjevu biskup Košić zna kako se progone „naši heroji i domoljubi“ poput Đure Brodarca, a ogavni partizančine slobodno šeću
Karamarko, što se čeka, lopatu u ruke i otkapaj, biskup Košić će ti pokazati gdje da kopaš.
Proglasit će on žrtvama totalitarnog sustava i valjda sve one iz redova „križarskih“ bandi koji i jesu postali „križari“ nakon što su Stepinac i KC preuzeli ulogu generalnog sponzora nad tim „borcima za Hrvatsku“.
A zadnja „križarska“ skupina likvidirana je tek 1953., dakle osam godina po završetku rata.
Hrvatske fašiste i klerofašiste se navodno ometa u njihovom „pravednom gnjevu“, zahtjevu za kažnjavanje „komunističkih zločinaca“, kao da ih netko spriječava u podnošenju kaznenih prijava.
E da, ali jedno je laprdanje, a drugo konkretna tužba uz podastiranje dokaza. Zamisli ti to da čak ni masovna grobnica nije dokaz, naime u njoj su pokopani poginuli u žestokim borbama u završnim rtatnim operacijama izgona okupatorta i oslobođenja zemlje. A mi tamo pokopane baš imamo želju proglasiti Hrvatima i žrtvama i to ne bilo kakvim, nego baš nevinim. Tako nam paše. Samo ...
Sve to i nije važno, jedino što je važno je anatemizirati antifašizam, što se radi tako da se antifašizam pripiše komunistima, tako da postanu istoznačnica, a poznato je da su komunisti rođeni zločinci, pa je onda i antifašizam zločin.
Nitko da se upita, ako su komunisti bili jedini antifašisti, tko su bili ostali, velika većina, u redovima NOV i POJ, jer je poznato da komunista nije bilo više od desetak posto?
Protiv koga i za što se ta većina borila?
Protiv hrvatske države, a za Jugoslaviju, reći će oni koji ne znaju da su Hrvati u redovima NOV i POJ dugo vremena činili apsolutnu većinu, a do kraja rata su ostali relativna većina.
Protiv hrvatske države, a ZAVNOH već 1943. uspostavlja Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda, nositelja izvornog suvereniteta?
Notorni Karamarko ukazat će se na simpoziju koji je organizirala Udruga Daksa, a položit će i vijenac na otočiću na kojem su komunističke zvijeri poslije „okupacije“ Dubrovnika 1944., pogubile četrdesetak „hrvatskih domoljuba“.
Naime po ulasku u Dubrovnik partizani su na Stradunu pokupili mirne šetače, odveli ih na Daksu i tamo ih strijeljali.
A nisu?
Što, „pokupili“ su najvjernije talijanske i ustaške suradnike, kolaboracioniste, na osnovu čijih denuncijacija su okupatori i kvislinzi smaknuli nekoliko stotina simpatizera NOP-a, osudili ih na smrt i strijeljali na Daksi?
I sad su to nevine žrtve totalitarnog režima, a koje, čije i kakve su žrtve oni koje su „žrtve“ s Dakse denuncirale svojim okupatorskim i kvislinškim gospodarima?
To našeg Karamarka ne zanima, on obračunava s antifašizmom, neće valjda s talijanskim fašistima i „borcima za Hrvatsku“.
Kad je bal, nek' je bal, pa se obilježavanju Evropskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima pridružio i čelnik HSP-a, „stožerne hrvatske državotvorne stranke“, Danijel Srb, koji dobro zna da će se s antifašizmom najlakše obračunati uništi li njegov simbol na ovim prostorima, Josipa Broza Tita.
On u te svrhe predlaže da se Trg maršala Tita u Zagrebu preimenuje u Trg Branimira Glavaša, Tomislava Merčepa, Tihomira Oreškovića, Mirka Norca, Ivana Korade, Vlade Katića, Đure Brodarca, Vladimira Milankovića, pripadnika „trojki“, „Jesenjih kiša“, labinske „Handžar divizije“ ... rječju Trg hrvatskih branitelja.
Josipovićevog ponosa!
Novi nasrtaji na antifašizam
Jučer, 23. 08. 2011., (23. 08. 1939. u Moskvi je potpisan čuveni sporazum Molotov – Ribbentrop) je po prvi puta u Hrvatskoj obilježen Evropski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.
Na očekivani način.
Nasrtajima na antifašizam.
Ne znam da li su Parlamentarna skupština Vijeća Evrope pa i samo Evropsko vijeće imali na umu da se taj dan obilježava kao dan nasrtaja na antifašizam, jer u Hrvatskoj je, izuzmemo li izjave najviših predstavnika službene hrvatske vlasti, premda iritira Josipovićevo stavljanje antifašizma i DR u istu ravninu, jer DR ništa zajedničkog s antifašizmom nema, a trabunjanje Jadranke Kosor je ionako u funkciji mobilizcije krajnje desnice kao dijela glasačkog tijela HDZ-a, upravo na taj način obilježen.
Zanimljivo je da taj dan u Hrvatskoj ne obilježavaju deklarirani antifašisti niti NVO koje se bave zaštitom ljudskih i građanskih prava.
Obilježavali su ga uglavnom hrvatski fašisti i klerofašisti kao i neki nedotupavni pojedinci poput Ive Banca, ma može on imati pet doktorata i biti profesor na ne znam kakvom prestižnom sveučilištu ... Uostalom i Josip Jurčević je, doduše na ne baš prestižnom sveučilištu ...
No nisu oni ni jedini ni usamljeni.
Samo od sebe se nameće pitanje što uopće znaju o povijesti i razvoju društveno-političkih odnosa oni koji su kadri društveno-politički sustav u bivšoj SFRJ opisati jednakim onima u bivšem SSSR-u ili zemljama bivšeg VU?
Ili čak i gorim od toga!
Jedina sličnost je što ni tamo ni kod nas nije bilo višestranačja i što su se i tamo i kod nas vladajuće partije nazivale komunističkim.
Sustav vlasništva nije bio ni isti ni sličan, a samoupravni sustav u bivšoj SFRJ, kao jedan od oblika direktne demokracije, veze nije imao s centraliziranim čvrstorukašklim sustavima u zemljama bivšeg VU gdje se Rumunjska ili DDR mogu opisati kao predložak policijskih država zatvorenih granica, dok je naprotiv SFRJ godinama slovila za najsigurniju i najotvoreniju zemlju svijeta.
Tako će sisački biskup Košić naricati nad sudbinom kvislinga stradalih u završnim operacijama NOR-a, proglašavajući ih nevinim žrtvama, ni jednom rječju ne spominjući stvarne žrtve iz blizine Siska, one jasenovačke.
O da, „znade“ on za sve jame na sisačkom području koje kriju posmrtne ostatke „nevinih žrtava“ komunističkih zvjeri.
Njih ravno 45.000 (sic!).
Jer eto u svojem pravednom gnjevu biskup Košić zna kako se progone „naši heroji i domoljubi“ poput Đure Brodarca, a ogavni partizančine slobodno šeću
Karamarko, što se čeka, lopatu u ruke i otkapaj, biskup Košić će ti pokazati gdje da kopaš.
Proglasit će on žrtvama totalitarnog sustava i valjda sve one iz redova „križarskih“ bandi koji i jesu postali „križari“ nakon što su Stepinac i KC preuzeli ulogu generalnog sponzora nad tim „borcima za Hrvatsku“.
A zadnja „križarska“ skupina likvidirana je tek 1953., dakle osam godina po završetku rata.
Hrvatske fašiste i klerofašiste se navodno ometa u njihovom „pravednom gnjevu“, zahtjevu za kažnjavanje „komunističkih zločinaca“, kao da ih netko spriječava u podnošenju kaznenih prijava.
E da, ali jedno je laprdanje, a drugo konkretna tužba uz podastiranje dokaza. Zamisli ti to da čak ni masovna grobnica nije dokaz, naime u njoj su pokopani poginuli u žestokim borbama u završnim rtatnim operacijama izgona okupatorta i oslobođenja zemlje. A mi tamo pokopane baš imamo želju proglasiti Hrvatima i žrtvama i to ne bilo kakvim, nego baš nevinim. Tako nam paše. Samo ...
Sve to i nije važno, jedino što je važno je anatemizirati antifašizam, što se radi tako da se antifašizam pripiše komunistima, tako da postanu istoznačnica, a poznato je da su komunisti rođeni zločinci, pa je onda i antifašizam zločin.
Nitko da se upita, ako su komunisti bili jedini antifašisti, tko su bili ostali, velika većina, u redovima NOV i POJ, jer je poznato da komunista nije bilo više od desetak posto?
Protiv koga i za što se ta većina borila?
Protiv hrvatske države, a za Jugoslaviju, reći će oni koji ne znaju da su Hrvati u redovima NOV i POJ dugo vremena činili apsolutnu većinu, a do kraja rata su ostali relativna većina.
Protiv hrvatske države, a ZAVNOH već 1943. uspostavlja Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda, nositelja izvornog suvereniteta?
Notorni Karamarko ukazat će se na simpoziju koji je organizirala Udruga Daksa, a položit će i vijenac na otočiću na kojem su komunističke zvijeri poslije „okupacije“ Dubrovnika 1944., pogubile četrdesetak „hrvatskih domoljuba“.
Naime po ulasku u Dubrovnik partizani su na Stradunu pokupili mirne šetače, odveli ih na Daksu i tamo ih strijeljali.
A nisu?
Što, „pokupili“ su najvjernije talijanske i ustaške suradnike, kolaboracioniste, na osnovu čijih denuncijacija su okupatori i kvislinzi smaknuli nekoliko stotina simpatizera NOP-a, osudili ih na smrt i strijeljali na Daksi?
I sad su to nevine žrtve totalitarnog režima, a koje, čije i kakve su žrtve oni koje su „žrtve“ s Dakse denuncirale svojim okupatorskim i kvislinškim gospodarima?
To našeg Karamarka ne zanima, on obračunava s antifašizmom, neće valjda s talijanskim fašistima i „borcima za Hrvatsku“.
Kad je bal, nek' je bal, pa se obilježavanju Evropskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima pridružio i čelnik HSP-a, „stožerne hrvatske državotvorne stranke“, Danijel Srb, koji dobro zna da će se s antifašizmom najlakše obračunati uništi li njegov simbol na ovim prostorima, Josipa Broza Tita.
On u te svrhe predlaže da se Trg maršala Tita u Zagrebu preimenuje u Trg Branimira Glavaša, Tomislava Merčepa, Tihomira Oreškovića, Mirka Norca, Ivana Korade, Vlade Katića, Đure Brodarca, Vladimira Milankovića, pripadnika „trojki“, „Jesenjih kiša“, labinske „Handžar divizije“ ... rječju Trg hrvatskih branitelja.
Josipovićevog ponosa!
