Što sindikati i štrajkaši u CA ne razumiju?
Onaj „bogati duhom“, kojemu je već dosad za zasluge dovođenja u pitanje opstanka hrvatske države, jer ono što je on postigao zvalo se Plan Z-4, osamostaljenje Hrvatske su „izvojevali“ Njemačka i Vatikan, svako iz svojih razloga, niču spomenici u naravnoj i nadnaravnoj veličini, u svakom pogledu se ponašao kao oni afrički diktatori koji su se dokopali vlasti nakon oslobađanja svojih zemalja ispod kolonijalnog jarma.
Nakon što su se dokopali vlasti, prva im je ili jedna od prvih stvari bila osnivanje nacionalnih aviokompanija ...
Tako je i „neumrli“ po dolasku na vlast odmah osnovao nacionalnu aviokompaniju hrvatskim imenom „Croatia Airlines“, a na njeno čelo postavio čovjeka koji ni dobar referent nije bio, ali ako je isto tako “nadarenog” njegovog brata mogao dovesti na čelo najveće hrvatske banke, zašto ne?
Ne da u to doba nije bilo dovoljno pametnih ljudi, koji su bili svijesni da je ono što Hrvatskoj najmanje treba upravo nacionalna aviokompanija, koji su upozoravali „neumrlog“ da takav avioprijevoznik a) Hrvatskoj ne treba i b) da jednoastaavno ne može biti rentabilan, no svaka sugestija i svako upozorenje, ma koliko opravdni i pametni bili, jednostavno su se od „najrazboritijeg“ odbijali kao od ploče od najkvalitetnijeg pancirnog čelika.
„Croatia Airlines“ je rođena kao nedonošće i ne bi se mogla održati niti uz daleko bolje uprave, ni daleko manja potkradanja i rad u korist vlastite štete, nego što je to bio slučaj.
Ulaskom u EU hrvatske vlasti gube mogućnost daljnjeg subvencioniranja kompanije koja se nalazi u tržišnoj utakmici, jednostavno su se našle pred zidom, pa kompaniju ili restrukturirati i osposobiti za rentabilno poslovnje, što je nemoguća misija ili progutati govno i nad njom otvoriti stečaj i likvidirati je.
No, kako je „Croatia Airlines“ jedna od „šarenih laža“ iz repertoara „hrvatskog ponosa“, njena likvidacija je nešto što bi moglo biti dočekano na nož, ne samo u redovima opozicije, nego i u dijelu naroda, valjalo je za taj potez naći krivca izvan redova vlasti.
Krivac je nađen u sindikatima, koji su prijedlozima tobožnjeg, a ustvari nenamjeravnog restrukturiranja, čiju cijenu bi trebli platiti zaposleni, vješto natjerani na štrajk, koji će izazvati „nepodnošljivu štetu“ i Vladu „prisiliti“ da nad kompanijom otvori stečjni potupak koji vodi direkno u likvidaciju. Time će naravno sama besmislenost osnivanja kompanije, ali i sve nepodopštine svih uprava pa i aktualne, biti obavijeni velom guste magle, a sindikati proglašeni krivcima za propast kompanije.
Da među onima koji savjetuju sindikalne čelnike CA postoji itko tko zna razmišljati vlastitom glavom savjetovao bi im da odmah prekinu štrajk i prihvate sve uvjete uprave uz sljedeće zahtjeve:
1. Da se raskinu svi managerski ugovori
2. Da predsjednuk uprave, svi članovi uprve i svi nositelji managerskih ugovora zasnuju radni odnos sa CA na neodređeno vrijeme i pod općim uvjetima kao i svi zaposlenici
3.. Da netto plaća predsjednika uprave bude u visini 4 prosječne netto plaće u CA isplaćene u prethodnom mjesecu
4. Da plaće članova uprave budu u visini 3 netto plaće u CA isplaćene u prethodnom mjesecu
5. Da plaće svih drugih sadašnjih nositelja managerskih ugovora budu određene skladno značaju poslova koj obavljaju stavljeni u odnos prema članovima uprave i prosječnoj plaći u CA isplaćenoj u prethodnom mjesecu
6. Predsjedniku uprave, članovim uprave i svim dosadašnjim nositeljima managerskih ugovora ukidaju se sva prava i sve povlastice na koje su imali pravo po managerskim ugovorima, pa i pravo na otpremnine i company karticu, a korištenje osobnih automobila i mobitela, kao i refundiranje troškova reprezentcije ureditti posebnim propisima uz suglasnost sindikata.
Na taj način bi se upravi ali i vlasniku CA (Vlada RH u ime RH) stavila “muda u procijep”, jer bi dobili takvu “nemoralnu” ponudu koju ne bi mogli odbiti, a ipak bi morali kompaniju likvidirati, što će ionako napraviti, samo ne bi mogli za njenu propast optužiti sindikate, nego bi sav odijum morali primiti na svoja vlastita pleća.
Sve sam ovo napisao zato jer sam siguran da štrajkši nastavkom štrajka, ma koliku štetu prouzrokovali, ne mogu izboriti ništa osim ubrzavanja pokretanja likvidacije tvrtke uz preuzimanje odgovornosti na sebe zato što su bili “nekooperativni”, “nerazumni” i “neodgovorni.
Prestankom štrajka i prihvaćnjem prijedloga uprave, uvjetovanjem zahtjevima koje sam naveo, sindikati bi se pokazali ne samo kooperativnim, razumnim i odgovornim, nego i kao oni koji nisu krivci za pokretanje stečaja i likvidaciju kompanije.
Nakon što su se dokopali vlasti, prva im je ili jedna od prvih stvari bila osnivanje nacionalnih aviokompanija ...
Tako je i „neumrli“ po dolasku na vlast odmah osnovao nacionalnu aviokompaniju hrvatskim imenom „Croatia Airlines“, a na njeno čelo postavio čovjeka koji ni dobar referent nije bio, ali ako je isto tako “nadarenog” njegovog brata mogao dovesti na čelo najveće hrvatske banke, zašto ne?
Ne da u to doba nije bilo dovoljno pametnih ljudi, koji su bili svijesni da je ono što Hrvatskoj najmanje treba upravo nacionalna aviokompanija, koji su upozoravali „neumrlog“ da takav avioprijevoznik a) Hrvatskoj ne treba i b) da jednoastaavno ne može biti rentabilan, no svaka sugestija i svako upozorenje, ma koliko opravdni i pametni bili, jednostavno su se od „najrazboritijeg“ odbijali kao od ploče od najkvalitetnijeg pancirnog čelika.
„Croatia Airlines“ je rođena kao nedonošće i ne bi se mogla održati niti uz daleko bolje uprave, ni daleko manja potkradanja i rad u korist vlastite štete, nego što je to bio slučaj.
Ulaskom u EU hrvatske vlasti gube mogućnost daljnjeg subvencioniranja kompanije koja se nalazi u tržišnoj utakmici, jednostavno su se našle pred zidom, pa kompaniju ili restrukturirati i osposobiti za rentabilno poslovnje, što je nemoguća misija ili progutati govno i nad njom otvoriti stečaj i likvidirati je.
No, kako je „Croatia Airlines“ jedna od „šarenih laža“ iz repertoara „hrvatskog ponosa“, njena likvidacija je nešto što bi moglo biti dočekano na nož, ne samo u redovima opozicije, nego i u dijelu naroda, valjalo je za taj potez naći krivca izvan redova vlasti.
Krivac je nađen u sindikatima, koji su prijedlozima tobožnjeg, a ustvari nenamjeravnog restrukturiranja, čiju cijenu bi trebli platiti zaposleni, vješto natjerani na štrajk, koji će izazvati „nepodnošljivu štetu“ i Vladu „prisiliti“ da nad kompanijom otvori stečjni potupak koji vodi direkno u likvidaciju. Time će naravno sama besmislenost osnivanja kompanije, ali i sve nepodopštine svih uprava pa i aktualne, biti obavijeni velom guste magle, a sindikati proglašeni krivcima za propast kompanije.
Da među onima koji savjetuju sindikalne čelnike CA postoji itko tko zna razmišljati vlastitom glavom savjetovao bi im da odmah prekinu štrajk i prihvate sve uvjete uprave uz sljedeće zahtjeve:
1. Da se raskinu svi managerski ugovori
2. Da predsjednuk uprave, svi članovi uprve i svi nositelji managerskih ugovora zasnuju radni odnos sa CA na neodređeno vrijeme i pod općim uvjetima kao i svi zaposlenici
3.. Da netto plaća predsjednika uprave bude u visini 4 prosječne netto plaće u CA isplaćene u prethodnom mjesecu
4. Da plaće članova uprave budu u visini 3 netto plaće u CA isplaćene u prethodnom mjesecu
5. Da plaće svih drugih sadašnjih nositelja managerskih ugovora budu određene skladno značaju poslova koj obavljaju stavljeni u odnos prema članovima uprave i prosječnoj plaći u CA isplaćenoj u prethodnom mjesecu
6. Predsjedniku uprave, članovim uprave i svim dosadašnjim nositeljima managerskih ugovora ukidaju se sva prava i sve povlastice na koje su imali pravo po managerskim ugovorima, pa i pravo na otpremnine i company karticu, a korištenje osobnih automobila i mobitela, kao i refundiranje troškova reprezentcije ureditti posebnim propisima uz suglasnost sindikata.
Na taj način bi se upravi ali i vlasniku CA (Vlada RH u ime RH) stavila “muda u procijep”, jer bi dobili takvu “nemoralnu” ponudu koju ne bi mogli odbiti, a ipak bi morali kompaniju likvidirati, što će ionako napraviti, samo ne bi mogli za njenu propast optužiti sindikate, nego bi sav odijum morali primiti na svoja vlastita pleća.
Sve sam ovo napisao zato jer sam siguran da štrajkši nastavkom štrajka, ma koliku štetu prouzrokovali, ne mogu izboriti ništa osim ubrzavanja pokretanja likvidacije tvrtke uz preuzimanje odgovornosti na sebe zato što su bili “nekooperativni”, “nerazumni” i “neodgovorni.
Prestankom štrajka i prihvaćnjem prijedloga uprave, uvjetovanjem zahtjevima koje sam naveo, sindikati bi se pokazali ne samo kooperativnim, razumnim i odgovornim, nego i kao oni koji nisu krivci za pokretanje stečaja i likvidaciju kompanije.
