Ustašija u ofanzivi
Od dolaska krivoustog ljigavog lažljivca na vlast u Hrvatskoj ili bi možda bilo bolje da kažem, od izbora lijenog kukavelja i oklijevala Ivice Račana za predsjednika Predsjedništva CK SKH, zato što bez Račana ne bi bilo Tuđmana na vlasti u Hrvatskoj, nije se dogodilo da trojac koji čini vrh vlasti u RH, tako unisono zagudi na strunama ustaškog revivala u Hrvatskoj.
Sam povod je zapravo marginalan u odnosu na druge svinjarije koje su se u RH već dogodile, a sve su bile u funkciji povijesnog revizionizma, blaćenja antifašizma, antifašističke borbe i ponižavanja antifašističkih boraca, nekakva spomen ploča s ustaškim pozdravom poginulim pripadnicima vojnički bezvrijedne paravojske, koji su s krunicom oko vrata i „Jurom i Bobanom“ na usnama krenuli 1991. rušiti Jugoslaviju i ustaškom pobjedom dovršiti 2. Svjetski rat, za pametne završen 1945.
Dakle predsjednica Države, predsjednik Hrvatskog sabora i predsjednik Vlade RH, nikako da dokuče što bi to bilo sporno u slučaju ustaškog pozdrava „Za dom spremni!“ ili ako tkogod poželi poistovjećivati se s ustašama i slaviti ih kao „borce za Hrvatsku“.
Ali eto, u mjestu najpoznatijem po najvećem stratištu nevinih ljudi, ljudi koji su imali nesreću da budu rođeni kao drugačiji po rasi ili nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti, za vrijeme 2. Svjetskog rata na području tada okupirane Jugoslavije, ustaškom logoru smrti, sjetili se „hrvatski vitezovi“ postaviti spomen-ploču svojim poginulim suborcima na kojoj se koči ustaški pozdrav „Za dom spremni!“
Radi te ploče, odnosno ustaškog pozdrav na njoj, već i radi mjesta na kojem je postavljena, ali ne samo radi toga, negodujući i zgražajući se reagirali su mnogi fašizmu neskloni pojedinci i skupine tražeći da ustaški pozdrav s te ploče bude uklonjen. Istinabog neki samo radi toga što se radi o Jasenovcu, kao da bi na nekom drugom mjestu taj pozdrav bio dobrodošao. Toliko smo se naime već navikli na promociju ustaštva i negaciju holokausta koja je poprimila zaista zastrašujuće razmjere u Hrvatskoj.
Drugi su očekivali osuđujuće reakcije od hrvatskog državnog vrha, pa i uklanjanje sporne spomen-ploče ili bar ustaškog pozdrava s nje, dakle onih koji su prisegnuli da će štititi Ustav RH u kojem se (bar zasad) nije našlo mjesta za ustaštvo, ali za antifašizam jest.
Nakon prozivke smo i doživjeli njihovu reakciju, pa će tim povodom predsjednica Države, Kolinda Grabar-Kitarović, u svojem pravoljublju probiseriti: „Ne možete samo tako ukloniti ploču ukoliko nju sam zakon ne zabranjuje. Ako ste pravna država, onda poštujete zakone i propise.“
Treba li pritom poštovati i Ustav i antifašističke temelje hrvatske države, da ne govorimo o civilizacijskim dosezima i osnovi na kojoj počiva EU, predsjednica ne govori. Ali što se zakona tiče, zaista je u pravu, naime niti u jednom zakonu ne piše da se u Jasenovcu ne smije postaviti spomen-ploču na kojoj je uz ostale sadržaje i ustaški pozdrav ZDS. Predsjednicu RH, tako sklonu zakonitosti postupanja, bi valjalo zapitati temeljem kojeg je to zakona uklonila Titovu bistu iz prostora Predsjedničkih dvora?
Predsjednik Hrvatskog sabora Božo Petrov proslavio se izjavom: „Ako nije provokacija, onda bi ta ploča trebala ostati zato što je taj pozdrav dio grba. Zašto druga strana sve doživljava kao provokaciju?“ s time da bi dotičnom izdanku Opus Dei valjalo postaviti pitanje kojeg je to grba dio i koja je to prva a koja druga strana kad je fašizam u pitanju. Očito je da predsjednik Hrvatskog sabora ne spada na stranu onih koji osuđuju fašizam i poštuju antifašističke temelje hrvatske države. Ni njega izgleda zakletva da će poštovati i štititi Ustav RH ni na što ne obvezuje.
Predsjednik Vlade Andrej Plenković, pronalazi nekakva dvostruka značenja ustaškog pozdrava izjavivši: „Što se samog pozdrava „Za dom spremni“ tiče, on ima dvostruke konotacije. To je pitanje na koje ne možemo tako jednostavno odgovoriti.“ I biti u pravu, jer zaista taj pozdrav, koji nota bene nije nikakvi stari hrvatski pozdrav, zato jer je korišten kao službeni pozdrav jedino u kvislinškoj zločinačkoj tzv. NDH, predstavlja jedno ustašama, a drugo antifašistima. A naš je predsjednik vlade RH izgleda odlučio zauzeti poziciju ekvidistance kad su fašizam i antifašizam u pitanju, jer za njega su to dva jednaka zla samo različitog predznaka.
Saborskom odboru za Ustav trebale su, radi protivljenja predstavnika vladajućih, dvije višesatne sjednice da postigne truli kompromis s preporukom da se sporna ploča ukloni ali samo zato što se radi o Jasenovcu, pa, je li, nije primjereno da tamo bude ploča sa ZDS uz kretensko obrazloženje otprilike kao ono zašto se ploče s ćiriličnim pismenima ne „šikaju“ Vukovaru.
Paralelno sa svim tim natezanjima i „antologijskim“ izjavama vrlih „antitotalitaristički“ opredijeljenih državnih dužnosnika, pa i onih najviših, odvijale su se gotovo nesmetano, osim u slučaju kad se pokušalo prići službenim prostorijama HDZ-a, aktivnosti, da ne kažem proustaška divljanja, one prema Boži Petrovu valjda „prve strane“.
Od Đapićeve najave organizacije referenduma o „starohrvatskom pozdravu“ ZDS, preko marša Keleminčevih jurišnika, do zahtjeva „Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac“ i nekih jednakomislećih pojedinaca sa „Bleiburga i Pilara“ od tog da se iz sastava Savjeta Spomen-područja Jasenovac isključi predstavnik SABAF-a, preko promjene statuta JUSP, pa sve do zabrane održavanja komemoracija na mjestu nekadašnjeg ustaškog logora smrti Jasenovac.
Sapienti sat!
Sam povod je zapravo marginalan u odnosu na druge svinjarije koje su se u RH već dogodile, a sve su bile u funkciji povijesnog revizionizma, blaćenja antifašizma, antifašističke borbe i ponižavanja antifašističkih boraca, nekakva spomen ploča s ustaškim pozdravom poginulim pripadnicima vojnički bezvrijedne paravojske, koji su s krunicom oko vrata i „Jurom i Bobanom“ na usnama krenuli 1991. rušiti Jugoslaviju i ustaškom pobjedom dovršiti 2. Svjetski rat, za pametne završen 1945.
Dakle predsjednica Države, predsjednik Hrvatskog sabora i predsjednik Vlade RH, nikako da dokuče što bi to bilo sporno u slučaju ustaškog pozdrava „Za dom spremni!“ ili ako tkogod poželi poistovjećivati se s ustašama i slaviti ih kao „borce za Hrvatsku“.
Ali eto, u mjestu najpoznatijem po najvećem stratištu nevinih ljudi, ljudi koji su imali nesreću da budu rođeni kao drugačiji po rasi ili nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti, za vrijeme 2. Svjetskog rata na području tada okupirane Jugoslavije, ustaškom logoru smrti, sjetili se „hrvatski vitezovi“ postaviti spomen-ploču svojim poginulim suborcima na kojoj se koči ustaški pozdrav „Za dom spremni!“
Radi te ploče, odnosno ustaškog pozdrav na njoj, već i radi mjesta na kojem je postavljena, ali ne samo radi toga, negodujući i zgražajući se reagirali su mnogi fašizmu neskloni pojedinci i skupine tražeći da ustaški pozdrav s te ploče bude uklonjen. Istinabog neki samo radi toga što se radi o Jasenovcu, kao da bi na nekom drugom mjestu taj pozdrav bio dobrodošao. Toliko smo se naime već navikli na promociju ustaštva i negaciju holokausta koja je poprimila zaista zastrašujuće razmjere u Hrvatskoj.
Drugi su očekivali osuđujuće reakcije od hrvatskog državnog vrha, pa i uklanjanje sporne spomen-ploče ili bar ustaškog pozdrava s nje, dakle onih koji su prisegnuli da će štititi Ustav RH u kojem se (bar zasad) nije našlo mjesta za ustaštvo, ali za antifašizam jest.
Nakon prozivke smo i doživjeli njihovu reakciju, pa će tim povodom predsjednica Države, Kolinda Grabar-Kitarović, u svojem pravoljublju probiseriti: „Ne možete samo tako ukloniti ploču ukoliko nju sam zakon ne zabranjuje. Ako ste pravna država, onda poštujete zakone i propise.“
Treba li pritom poštovati i Ustav i antifašističke temelje hrvatske države, da ne govorimo o civilizacijskim dosezima i osnovi na kojoj počiva EU, predsjednica ne govori. Ali što se zakona tiče, zaista je u pravu, naime niti u jednom zakonu ne piše da se u Jasenovcu ne smije postaviti spomen-ploču na kojoj je uz ostale sadržaje i ustaški pozdrav ZDS. Predsjednicu RH, tako sklonu zakonitosti postupanja, bi valjalo zapitati temeljem kojeg je to zakona uklonila Titovu bistu iz prostora Predsjedničkih dvora?
Predsjednik Hrvatskog sabora Božo Petrov proslavio se izjavom: „Ako nije provokacija, onda bi ta ploča trebala ostati zato što je taj pozdrav dio grba. Zašto druga strana sve doživljava kao provokaciju?“ s time da bi dotičnom izdanku Opus Dei valjalo postaviti pitanje kojeg je to grba dio i koja je to prva a koja druga strana kad je fašizam u pitanju. Očito je da predsjednik Hrvatskog sabora ne spada na stranu onih koji osuđuju fašizam i poštuju antifašističke temelje hrvatske države. Ni njega izgleda zakletva da će poštovati i štititi Ustav RH ni na što ne obvezuje.
Predsjednik Vlade Andrej Plenković, pronalazi nekakva dvostruka značenja ustaškog pozdrava izjavivši: „Što se samog pozdrava „Za dom spremni“ tiče, on ima dvostruke konotacije. To je pitanje na koje ne možemo tako jednostavno odgovoriti.“ I biti u pravu, jer zaista taj pozdrav, koji nota bene nije nikakvi stari hrvatski pozdrav, zato jer je korišten kao službeni pozdrav jedino u kvislinškoj zločinačkoj tzv. NDH, predstavlja jedno ustašama, a drugo antifašistima. A naš je predsjednik vlade RH izgleda odlučio zauzeti poziciju ekvidistance kad su fašizam i antifašizam u pitanju, jer za njega su to dva jednaka zla samo različitog predznaka.
Saborskom odboru za Ustav trebale su, radi protivljenja predstavnika vladajućih, dvije višesatne sjednice da postigne truli kompromis s preporukom da se sporna ploča ukloni ali samo zato što se radi o Jasenovcu, pa, je li, nije primjereno da tamo bude ploča sa ZDS uz kretensko obrazloženje otprilike kao ono zašto se ploče s ćiriličnim pismenima ne „šikaju“ Vukovaru.
Paralelno sa svim tim natezanjima i „antologijskim“ izjavama vrlih „antitotalitaristički“ opredijeljenih državnih dužnosnika, pa i onih najviših, odvijale su se gotovo nesmetano, osim u slučaju kad se pokušalo prići službenim prostorijama HDZ-a, aktivnosti, da ne kažem proustaška divljanja, one prema Boži Petrovu valjda „prve strane“.
Od Đapićeve najave organizacije referenduma o „starohrvatskom pozdravu“ ZDS, preko marša Keleminčevih jurišnika, do zahtjeva „Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac“ i nekih jednakomislećih pojedinaca sa „Bleiburga i Pilara“ od tog da se iz sastava Savjeta Spomen-područja Jasenovac isključi predstavnik SABAF-a, preko promjene statuta JUSP, pa sve do zabrane održavanja komemoracija na mjestu nekadašnjeg ustaškog logora smrti Jasenovac.
Sapienti sat!
