Restrukturiranje Agrokora na putu ili stranputici?
Ne ulazeći uopće u genezu Agrokora i slučaja Agrokor, niti u to tko je svemu kumovao, jer su se sve vrijeme svi u vlasti i uz vlast, neovisno o političkoj opciji, trudili pogodovati Ivici Todoriću i naći mu se pri ruci, a on je te usluge blagonaklonosti i zatvaranje očiju znao obilno honorirati.
No kao i sve građevine građene na temeljima u živom pijesku i Agrokor se počeo naginjati prijeteći potpunim urušavanjem.
Zanimljivo je da je EBRD prva zaključila da od tog brašna, njihovog daljnjeg kreditiranja Agrokora, neće biti pogače, vješto se prva izvukla iz tog zagrljaja. Ona je svoje kredite osiguravala ulaskom u vlasništvo Agrokora, da bi ubrzo to svoje vlasništvo prodala Todoriću, ostala je dioničar sa zanemarivim brojem dionica.
To naginjanje je trajalo i trajalo, građevina je ovisila o podupiračima koji su se sastojali od kašnjenja u plaćanju, a onda i neplaćanja dobavljača, odnosno plaćanju izdavanjem mjenica bez pokrića i sve većih i sve nepovoljnijih kredita. I kako to u životu biva vrč je išao na vodu sve dok se nije razbio ili kako narod voli nazvati trenutak istine „došla je maca na vratanca“.
Dalje se nije moglo. Nitko od onih iz svih segmenata vlasti, koji su znali ili su po službenoj dužnosti morali i trebali znati što Agrokor u stvarnosti predstavlja, kako posluje i pod kojim se uvjetima zadužuje, nije se zapitao zašto se EBRD nakon višegodišnje suradnje izvlači iz Agrokora, odnosno odbija kompaniju dalje kreditirati.
A da su u tom trenutku zaustavili Todorića, a mogli su, a trebali su ga zaustaviti i odmah fijokirati radi izdavanja mjenica bez pokrića, što je kazneno djelo par excellence, šteta bi bila, ali bi bila daleko manja. Istinabog Todorića su mogli zaustaviti i dobavljači, ali i oni su mu pogodovali i uz pomoć bankara mu omogućavali da igra tu (samo)uništavajuću igru …
Dakle ako uzmemo u obzir puninu „slučaja Agrokor“ dolazimo do neprijepornog zaključka da tu naprosto nema nevinih, jer tko god je na bilo kakav način došao u dodir s Agrokorom, uprljao je ruke.
A onda gnojni čir zvan Agrokor je pukao, u dogovoru s drugim vjerovnicima dvije ruske banke povedoše igru, pokušavajući bez posredovanja države uvesti red u posrnulog diva, kroz angažman renomiranih partnera specijaliziranih za restrukturiranje kompanija u poteškoćama.
Mene je sam taj početak podsjetio na početak najpoznatijeg restrukturiranja posrnule kompanije poznato kao „Case Chrysler“ iz 1979.
Todorić se bez ikakve prisile odriče prava na upravljanje Agrokorom, potpisuje suglasnost za početak procesa restrukturiranja i baš kad smo očekivali da će se stvari odvijati na način kako se to u svijetu radi i pred očima javnosti, evo nam Andreja Plenkovića i jarana, da zaustavi već započeti proces, predlaže Hrvatskom saboru donošenje zakona popularno nazvanog Lex Agrokor, kojeg Sabor i usvaja.
No dobro reći ćete kompanija u poteškoćama je u privatnom vlasništvu neovisno o načinu stjecanja tog vlasništva, ali je i hrvatska, njen slom može imati drastične posljedice po velik dio ukupnog hrvatskog gospodarstva, pa ne treba odricati pravo Vladi RH da intervenira i u privatno vlasništvo.
E sad kod svih onih koji nešto znaju istog časa po stupanju na snagu Lex Agrokor javlja se sumnja u dobronamjernost onih koji ali baš nikad nisu pokazali da su dobronamjerni, prvo radi toga jer se drži da je Plenković krenuo „uredovati samo kako bi spriječio ruske banke.
Onda, očekivalo se da za povjerenika vlade RH za Agrokor bude imenovan netko tko se dokazao i pokazao u uspješnom vođenju velikih gospodarskih sustava, a ne nekakvog „podanika“ ministrice gospodarstva i omniprezentnog Borislava Škegre, dvojbenog znanja i još dvojbenijih dobrih namjera, što se najbolje manifestira „uvođenjem u igru“ američkih „lešinarskih“ fondova pogodujući im da se u procesu restrukturiranja Agrokora, „ogrebu“ za milijarde kuna. Da sad u enormne isplate savjetnicima ali i samom vladinom povjereniku i ne ulazimo.
Ponovno, najpoznatiji CEO američke automobilske industrije, Lee Iaccocca, sklapa ugovor s dioničarima Chryslera na godinu dana uz honorar od 1 USD, naplatit će se, ako bude uspješan.
I je!
Vladin povjerenik u Agrokoru je za razliku od Iaccocce već postao milijunaš, a ishod restrukturiranja Agrokora je još debelo neizvjestan. Prema nekim poznavateljima prilika prije bliži stečaju nego što je to bio pred godinu dana.
Prema onom što je dosad procurilo u javnost, neki analitičari ali i ekonomisti od imena, zaključuju da je u Agrokoru u toku pljačka koja ne zaostaje za onom privatizacijskom.
I tako dok su tisak, analitičari, ekonomisti, saborski zastupnici … kritički propitivali, zaključivali, ocjenjivali i optuživali, Todorić, očito dobro obavješten, optužuje vlasti i povjerenika, podnosi kaznene prijave i na druge načine čekića sa svoje strane, vlasti su šutjele.
I koliko god je predsjednik Vlade na sve prijašnje prigovore i dobronamjerna upozorenja na ponašanja ministra financija i potpredsjednice Vlade bio gluh, na ovu gomilu podataka o marifetlucima i ne samo vladinog povjerenika, koja je dospjela u javnost, pogotovo nakon kritičkog odmaka predsjednika Hrvatskog sabora i Predsjednice Države, koji su mu sve vrijeme bespogovorno držali štangu, se nije mogao oglušiti, zatražio je od povjerenika podatke o savjetnicima i upitnim isplatama.
Neki poznavatelji prilika kažu da bi to mogao biti uvod ne samo u smjenu povjerenika već i potpredsjednice vlade, ali i odmicanje od Agrokora kreatura poput već spomenutog B. Škegre, ali i mnogih drugih, onih koji se spominju, ali i onih koje nitko ne spominje, a negdje su pronašli Agrokorovu sisu koju nemilice sišu.
No bilo kako bilo, ako se i ne dogodi ništa spektakularno, već sama prinuda bahatog Plenkovića da preispita ponašanja glavnih aktera u procesu restrukturiranja Agrokora je puno, a pogotovo ako to dovede do uvođenja malo reda i poslovnog i drugog morala na hrvatsku javnu i političku scenu, značit će to da je hrvatska žabokrečina dobrano uzburkana.
Živi bili, pa vidjeli!
