"Lica Nacije"

Gledam tako sinoć emisiju B. Bilića "Lica nacije", Tema ICTY, njegova uloga i suradnja s njime, a gosti V. Starešina i prof. I. Ančić.

I naravno ponovno priče o tome kako Hrvatska ni za što nije kriva, kako nas nitko u svijetu ne trpi, naravno, samo zato jer smo Hrvati, kako je ICTY isključivo politički sud, čija je jedina uloga izjednačavanje krivnje za krvavi raspad SFRJ, pa nekompetencije hrvatskih vlasti u suradnji s ICTY, a ta nekompetencija se zapravo očituje tek u tome što te vlasti s tim sudom surađuju ....

Jedne jedine riječi samokritike, kao da smo omađijani vlastitom nepogrešvošću, važnošću i veličinom, proglašenim istinama i svim drugim floskulama koje je Tuđman podvalio hrvatskom narodu i svim građanima Hrvatske.

Po njima Hrvatsku se pokušava pribiti na stup srama, a ne Tuđmanov režim, koji je jedini doprinosio lošem imidžu Hrvatske u svijetu.

Zabrinjavajuće do bola.

Nitko, ni voditelj ni gosti, da se zapita bi li ICTY sudio ijednom Hrvatu da je hrvatska vlast radila svoj posao i procesuirala one koji su činili zločine.

Ali ta vlast, vođena doktrinom svojeg predsjednika Vrhovnog suda kako se "u obrambenom ratu ne mogu činiti zlolčini", propustila je raditi svoj posao, pa taj propust onda mora ispravljati netko drugi.

Kao da se sramimo istine, kao da smo ponosni na sve nepodopštine Tuđmana i njegove sljedbe, koja je rat htjela, jer da nije, radila bi i ponašala se drugačije.

Pregovarati, pregovarati i samo pregovarati pa i sklapati kompromise, sve u cilju postizanja i očuvanja mira, bila bi isključiva politika pametnog državnog vrha RH. Ali mi smo na čelu države imali šizofreničara, čovjeka od poslanja, čovjeka koji je težio prema prošlosti, umjesto da je gledao u budućnost.

Taj i takav idiot okružio sa sa sličnima, namijenivši sebi ulogu "hrvatskog George Washingtona", jer eto Hrvatska je bila u kolonijalnoj zavisnosti, pa ju je samo inetelektualni, politički i vojnički genij dr. Franje Tuđmana iz toga gliba izvukao.

Taj je čovjek, u uvjetima vladanja doktrine "nemijenjanja granica silom", htio ostvariti Hrvatsku u "banovinskim granicama", ne uvažavajući princip "novog stanja stvari", a to je da je BiH, jednako kao i Hrvatska bila 1945. ustavno definirana kao država s jasno omeđenim teritorijem, a "banovinske granice" se, bez uzimanja dijela teritorija BiH silom, ne mogu ostvariti.

Nadalje, kao istaknuti pouzdanik proustaške emigracije, koja hoće u nadolazećim političkim promjenama i teritorijalnom preustroju SFRJ svoj dio kolača, pristaje na uvjete Norvala da se po dolasku na vlast u Hrvatskoj izvrši sveobuhvatna lustracija Srba, a ne komunista.

Ustaška i proustaška emigraciaj nije imala u svojim redovima nikoga koga bi mogla istaknuti kao kandidata za vrh vlasti u Hrvatskoj, koji bi istodobno bio prihvatljiv i "partizanskoj" Hrvatskoj, koja je u tom vremenu bila, a i danas je, znatno jača od "ustaške" Hrvatske, zato nepogrešivo nalaze "istaknutog borca protiv fašizma", "najmlađeg Titovog generala", "komunističkog disidenta", "čovjeka neupitnog hrvatstva", a zapravo uvijek i samo karijeristu, dr. Franju Tuđmana.

Kako na osnivačkom skupu HDZ-a, tako kasnije u predizbornoj kampanji na skupovima HDZ-a prevladava žestoka protusrpska retorika. Ponovo se Srbima u Hrvatskoj obećavaju "drine", "vrbe" i "guste magle", a sam Tuđman izjavljuje da će "nastaviti tamo gdje su ustaše stali 1945. i istjerati Srbe iz Hrvatske".

Srbi u Hrvatskoj, otprije načeti velikosrpskom propagandom, ipak u startu ne pristaju masovno uz SDS, nego se svrstavaju iza SDP-a dajući toj stranci reformiranih komunista većinski svoje glasove.

Pobjedom na izborima i preuzimanjem vlasti HDZ se ne zadržava samo na protusrpskoj retorici, već se pored "izgona iz ustava", Srbi izgone s posla, iz stanova, pa i iz života. Račan i SDP, koji su uredno "inkasirali" srpske glasove, ne poduzimaju ništa da to divljanje HDZ-ovih poslušnika i jurišnika bar pokušaju spriječiti, nego samo nijemo promatraju što se zbiva, a Srbi bivaju sve više pritiskivani i tjerani u njihov "nacionalni tor".

S jedne strane zaglušujuća velikosrpska propaganda, jer kad neće SDP, onda će Srbija pomoći srpskom narodu u Hrvatskoj da se zaštiti od "ustaškog terora", a s druge strane stvarno ustaška retorika i nasilje rezultiraju "kninskim balvanima" i širenjem pobune čak i na ona područja gdje ni vodstvo pobunjenih Srba nije nalazilo uporište u domaćem stanovništvu, kao što je to bio slučaj u Općini Slunj, koja je bila većinski Hrvatska, ali se težilo pridobiti tamošnje Srbe na pobunu kako bi se osigurao teritorijalni kontinuitet tzv. Krajine, koju je upravo Općina Slunj dijelila.

Što ne uspijeva srpsko pobunjeničkom vodstvu, uspijeva Tuđmanu dovođenjem na mjesto predsjednika SO Slunj stanovitog V. Katića, čovjeka nesumnjivo ustaških uvjerenja.

Tadašnjem predsjedniku IV SO Slunj i predsjedniku kriznog stožera, danas pokojnom, J. Štefancu, predstavnici lokalnih Srba doslovno kažu: "Gospodine Štefanac mi vama vjerujemo i znamo da Srbima u slunjskoj općini ne prijeti od vas nikakva opasnost, samo vi niste vlast, vlast je Katić."

Štefanac je pokušao, u interesu mira ishoditi da se Katića skloni, ali u tome nije uspio, tako da su se i slunjski Srbi svrstali na stranu pobunjenika.

Mogao bih ja u nedogled navoditi fakte o ponašanju lokalnih šerifa tipa Merčepa, Glavaša, Brodarca, Oreškovića ....

I onda Srbi u Hrvatskoj su se "digli samo zato jer nisu mogli podnijeti nikakvu hrvatsku državu a Tuđman im je nudio riješenje manjiskog pitanja prema najvišim standardima", optužujući ih za sve nedaće Hrvatske u prošlosti i sadašnjosti, maltretirajući ih na sve moguće načine i prijeteći izgonom iz Hrvatske.

I onda mi dolaze balonje iz dijaspore da me poduče o tome u kakvom paklu sam ja to živio 45 godina i da me iz njega oslobode, dajući svoj doprinos širenju mržnje i razaranju duhovnih i materijalnih vrijednosti hrvatskog naroda i Hrvatske u stvaranju kojih sami nisu sudjelovali.

U Hrvatskoj je pod Tuđmanovim vodstvom, razoreno sve što se mukotrpno stvaralo destljećima.

Od dobrog sudstva napravljeno je farsično. Od dobre teritorijalne organizacije, do koje se došlo nakon dugo lutanja, gdje su općine bile ustrojene tako da su mogle vlastitm prihodima podmirivati svoje potrebe, došlo se do sadašnjeg bastarda u kojem pojedine općine ne mogu osigurati niti plaće za svoje načelnike. Pa ova centralizacija u Zagrebu, što je i kome dobra donijela, osim enormne moći svojem kriminogenom gradonačelniku?

O uništenom gospodarstvu i opljačkanom stanovništvu neću govoriti.

Tuđman je sustav vrijednosti okrenuo nagalavačke, pa je tako moralna veritkala, a onda valjda i uzor mladima, Ante Gotovina, inače ordinarni probisvijet, čovjek osuđivan za teška kaznena djela, a to nije netko od hrvatskih stvarnih veličina na umjetničkom znanstvenom ili gospodarskom planu, uopće istaknuthi pojedinaca iz kulturnog i javnog života.
Ili mi takvih ljudi nemamo?

Grupacija poznata pod nazivom "hrvatski generali", ništarija do ništarije, ali silno bogati i moćni dojučerašnji siromasi, s ogromnim političkim utjecajem.

Ma kome kao uzor mogu služiti spomenuti A. Gotovina, Lj. Ć.Rojs, Đ. Dečak, M Norac ...?