Dan antifašističke borbe u Hrvatskoj
22. 06. 1941. na dan nacističkog napada na SSSR osnovan je prvi partizanski odred u Hrvatskoj, Sisački partizanski odred. Tim činom počela je antifašistička narodno-oslobodilačka borba u Hrvatskoj, borba protiv okupatora i njihovih slugu.
Zbog taštine KPJ/SKJ taj dan nikad nije prihvaćen kao dan na koji je započeo ustanak u Hrvatskoj, jer je partija htjela mati monopol na organizaciju i započinjanje NOB-e, a ona je odluku o podizanju ustanka donijela 04. 07. 1941., pa nije mogla prihvatiti da ju je netko preduhitrio.
Pa iako antifašizam u Hrvata ne baštine isključivo i samo komunisti, oni su na čelu s Titom bili organizatori ustanka i najistaknutiji i najenergičniji borci protiv fašizma.
Već i zbog toga većina Hrvata je prema reprezentativnoj anketi tjednika Nacional (siječanj 2004.) za najvećeg Hrvata u povijesti izabrala Josipa Broza Tita
Značaj Sisačkog odreda je velik već i radi toga, jer je to bio prvi partizanski odred ne samo na području Jugoslavije, već prvi u čitavoj Evropi. To je činjenica na koju mi Hrvati trebamo biti izuzetno ponosni.
Trebamo biti ponosni i na činjenicu da je u Hrvatskoj, u okvirima narodno-oslobodilačkog pokreta naroda bivše Jugoslavije, izrastao snažan pokret otpora njemačkim i talijanskim okupatorima i njihovim saveznicima ustašama, četnicima i drugim fašistima.
Od devet korpusa NOVJ Hrvatska je dala pet.
Bez obzira na to što se Ustav RH poziva na antifašizam i činjenicu da je prvi predsjednik demokratske Hrvatske Franjo Tuđman bio sudionik antifašističke borbe, hrvatski antifašizam je za HDZ-ove vladavine, ponajviše zaslugom samog 'antifašista' Tuđmana, sustavno potiskivan i omalovažavan.
Preko tri tisuće spomenika NOB-i na području RH je posve uništeno ili devastirano, a da za to nitko nije odgovarao, a antifašizam je na koncu postao sinonim za komunizam.
Mnogi političari, nastojeći legitimirati svoju politiku kao antifašističku, zaboravljaju da antifašizam ne podrazumijeva samo oružani otpor Nijemcima i silama Osovine, već da on ima i jednu dublju, unutarnju komponentu koja se ogleda u kritici nacional-šovinizma i etnonacionalizma, dakle pravi antifašizam u sebi sjedinjuje borbu protiv okupatora i fašističkih ideologija, ali i borbu protiv uskogrudnog šovinizma.
Zato je antifašizam prihvaćen kao civilizacijsko dostignuće, dostignuće na kojem se zasniva moderna demokracija, a u globaliziranom svijetu antifašizmom se protivimo korporativnom kapitalizmu.
Danas su građanski politički koncept i građanski pokreti vodeće političke snage u borbi za političku, vjersku i nacionalnu toleranciju, suprotstavljenu neofašizmu, s jasnim stremljenjima prema izgradnji multinacionalnog, multikulturalnog i bogatog društva.
“Iskustvo antifašističke borbe i socijalističke revolucije, najpouzdanija je povijesna osnova za suvremeni antifašizam i promišljanje o strateškom usmjerenju ovdašnjeg društva.“- tvrdi slovenski profesor sociologije Rastko Močnik.
