Carstvo zla
U današnjem "Jutarnjem listu" koči se naslov: "Nadbiskupija Los Angelesa će platiti 600 milijuna dolara odštete zbog zlostavljanja", a članak me ponukao da napišem par riječi o KC.
Opravdavajući razlog svojeg postojanja, kao posrednika u odnosima čovjeka i Boga, rečenicom koja se pripisuje Isusu Kristu: "Petre ti si stijena i na toj stijeni izgradit ću crkvu koju ni vrata paklena neće moći razoriti!", KC nam sugerira svoju neizbježnost, jer eto uspostavljena je voljom Božjom.
Po svemu sudeći ta je rečenica izmišljena, jer ako prihvatimo tvrdnju da je Bog uvijek i na svakom mjestu, zašto bismo ga išli tražiti na neko određeno mjesto? I zašto bi nam uopće u našim odnosima s Bogom trebao posrednik i to počesto onaj koji je po svemu gori od nas samih?
Tako da je ipak vjerojatnije da je Isus rekao: "Podigni kamen i ispod njega ćeš me naći!", upravo tom rečenicom sugerirajućiu Božju sveprisutnost.
Protiv KC govore zapravo sva događanja koja su je pratila od njenog osnutka, jer za čitavo vrijeme njenog postojanja joj je, kao organizaciji, na prvom mjestu bila borba za imetak, vlast i moć.
Svoju vlast nad vjernicima je ostvarivala i ostvaruje, ne širenjem ljubavi prema bližnjemu (ne mislim na seks), nego utjerivanjem straha, prizivanjem strašnog suda koji će se obrušiti na one koji ne budu živjeli krijeposno. E ali, opet je povijest pokazala, ta krijepost i krijeposni život odnose se na druge, a ne na one koji bi trebali prednjačiti i svojim primjerom služiti vjernicima. Pa da sami ne bi bili izloženi kritici, izmislili su oni drugu krilaticu, koju opet pripisuju Isusu Kristu:: "Ne gledajte djela, slušajte riječi moje!" Znači klerik može biti svakakav, može biti najgora osoba, ali on propovijeda dobro, e pa ti ga slušaj, nemoj se osvrtati na to što je on lupež. A to znači samo jedno, da se namjerno ide protiv ljudske prirode, jer imanentno je čovjeku da gleda djela onog drugog, riječi sluša malo rijeđe.
Crkva je između ostalog neuništivi nagon za održanje vrste, seksualni nagon, odnosno njegovu praktičnu provedbu, proglasila "ISTOČNIM GRIJEHOM", proglašavajući tako odnos muškarca i žene, koji donosi najintenzivniji osjećaj ugode, a kao rezultat daje plod u majčinoj utrobi, koji znači novi život, novo biće, nečim prljavim, okaljanim, griješnim. Ona ide i dalje pa grijehom proglašava i samu pomisao na te odnose muškarca i žene ili izgovorenu riječ na tu temu, pa će svaki revni ispovijednik pitati vjernika, koji pristupi ispovijedi, je li "griješio mišlju, riječju, djelom". Te aktivnosti bi ljudi smjeli provoditi samo u okviru bračne zajednice i to opet samo one koju je blagoslovila crkva i to samo radi začeća novog života, sve ostalo je grijeh. I to smrtni. Dakle, svaki novorođeni, neovisno o tome kako su bili povezani muškarac i žena prilikom njegovog začeća, već samim činom svojeg rođenja nosi neoprostivi smrtni grijeh, koji se "skida" tek činom krštenja, koje je zapravo "kaparenje duše", odnosno osiguranje da taj novorođeni pripada KC. To znači zapravo da i duša onoga, koji je rođen kao plod odnosa muškarca i žene koji su "sjedinjeni u Bogu" voljom crkve, a nije kršten, završava u paklu, ma kako krijeposno živio.
E da, nema smisla, ali je odlično za širenje straha i držanje masa u pokornosti.
Sam institut celibata je uveden tobože radi toga da svećenik, koji je zapravo činom svojeg zaređenja vjenčan s crkvom, ne gubi vrijeme na neke efemerne stvari kao što su žene ili djeca, već da sve njegovo djelovanje bude posvećeno služenju Bogu, a ustvari crkvi. Međutim, to je samo izgovor, pravi razlog leži u činjenici da su zbog svoje moći na vlasti ili slizani s vlašću, mnogi svećenici pogotovo župnici bogatih župa, stjecali pozamašne imetke, što su onda naslijeđivali njihovi srodnici, dakle, celibatom su lišili svećenike prava na obitelj, vjenčali ih s crkvom, koja tim činom postaje univerzalni nasljednik ovosvjetovnih materijalnih dobara koje je svećenik za života stekao. Nije celibat uveden radi toga da svećenik ne bi dijelio ljubav prema Bogu još s nekim, a još manje da ne bi "griješio bludno", razlozi su kao što vidimo puno prozaičniji i za crkvu unosniji. Inače u vrijeme današnje smatram celibat potpuno besmislenim.
Volja za svjetovnom vlašću bila je vrlo izražana od samih crkvenih početaka, pa je u pojedinim povijesnim periodima ona i bila svjetovni gospodar. No kako su velmože iz svjetovnog života jačali, željeli su svoj dio kolača, potiskujući crkvu iz svjetovnih poslova, koja se onda prilagođava lansirajući krilaticu. "Bogu Božje, caru carevo!" ostajući uz vlast, zadržavajuči svoju moć kroz katoličke dinastije, jer i Habsburzi i Bourboni i Jagelovići ,,, nisu imali nacije, oni su bili samo Katolici.
Materijalna dobra ja KC vjekovima stjecala nasljeđivanjem, iz milodara i zakonom propisanih davanja crkvi. Kao primjer navest ću nešto za što postoje podaci, naime papa Pio XII je od svojeg prijatelja Hitlera iskamčio donošenje Zakona o crkvenom porezu, koji se primjenjivao u porobljenoj Evropi, a s malim izmjenama se i danas primijenjuje u Njemačkoj, koji je samo 1943. donio u trezore Vatikana 100 milijuna ondašnjih dolara. Pokušajte preračunati na današnju vrijednost.
Svećeničke seksualne zloupotrebe, pogotovo pedofilija, su u KC konstanta i one su među tom populacijom daleko češće, nego među običnim građanima. Ja zaista ne zamjeram onim svećenicima koji pronađu srodnu žensku dušu koja im je spremna olakšavati sumornu svakodnevnicu, ali zlouporabu malodobnika osuđujem bez ostatka. Otkud ta potreba, zanimljivo je, rjeđe za curicama, nego za dečkićima? Curice oni hoće radi toga jer su u najveće broju opsjednuti nevinošću, a nevinost mogu naći samo u toj životopj dobi. Dečkići su drugo, ta težnja je posljedica odgoja i načina života u sjemeništima, koji stvara homoseksualce. Znam da će sad neki ustati i reći da pričam budalaštine, jer da se s tim osjećajima rodi itd. Tima bih ja odmah skrenuo pažnju da su pripadnici najbolje profesionalne vojske ikad, janjičari, koji su regrutirani kao dječaci, ne stariji od osam godina i bili odgajani tako da "sve svoje potrebe zadovoljavaju u trupi", a to je podrazumijevalo i seksualne potrebe, dakle oni su odgojem postajali homoseksualci. To je jedina vojska koju nisu pratile prostitutke.
Slično tom odgoju, a je li i sa sličnom namjerom ne znam, odvija se i u sjemeništima. To, ta ljubav prema dječacima, izgleda određuje pojedine svećenike za čitav život.
Nekad se to svećeničko nasilje nad djecom i ta zloupotreba djece, pogotovo u zaostalim sredinama, zbog "sramote", ne za silovatelja, već za silovanog, nije smjelo spominjati, a to je, vidimo i kod nas prilikom uhićenja svećenika pedofila, još uvijek jako prisutno, jer kako za nešto tako gnjusno optuživati "Božjeg slugu"? Međutim, otvaranjem i daljnjom demokratizacijom društva te će pojave sve više izlaziti na svjetlost dana i sve više pokazivati pravi karakter KC.
Ja ne bih htio sugerirati KC što da učini kako bi se bar kod mlađih generacija svećenika pedofilija svela na što manju moguću mjeru, to je njen problem i neka ona o tome sama razmišlja i traži rješenja.
Ali žrtvama savjetujem da se ne libe tražiti velike materijalne odštete od KC, kako bi se bar time ublažili ožiljci na dušama onih koje su svećenici zloupotrijebili. Biti silovan nije sramota za žrtvu, to je sramota za počinitelja, to veća, što je žrtva mlađa. Financijskim terećenjem KC progovorit će se jedinim jezikom koji ona uvažava i razumije, jer ju je samo tako moguće prisiliti da sama počne obračunavati sa zločincima iz svojih redova, a i da takve prestane proizvoditi svojim nakaradnim odgojnim metodama. E baš zbog tih metoda ne vjerujem da se ukidanjem celibata može nešto postići.
