Sa Sljemena gledam tako
Grad u izmaglici
Što sudbine krije mnogih
Plesača na žici.
Umjetnici to su pravi,
Traju svoje dane
Kontejnera mnogih ti su
Upoznali tajne.
Slobodni su kao ptice,
Perspektive sjajne,
Svaki pravo na red ima
Do kuhinje javne.
Nekažnjeno smiju svašta,
Došli su do daha,
Predsjedniku psuju majku
Bez imalo straha.
Na "svjetlo" ih tata Franjo
Izveo iz "mraka",
Ti ljudi su redom žrtve
Tog starog luđaka.
|