Problemi s pitkom vodom u Zagrebu
Prateći ovu trakavicu oko zagađene vode, prvenstveno u naselju Vrbani III, ali u zadnje vrijeme vidimo da to baš i nije usamljen slučaj, spominju se neke kuće u Rudešu, mislim da se može zaključiti da je i ovdje na djelu sve ono "dobro" što nam je donio kabadahije iz Pogane Vlake na privremenom radu na radnom mjestu gradonačelnika Zagreba: neodgovornost, nebrigu i korupciju.
Voda je zgađena, potvrdilie su to analize provedene u tuzemnim i inozemnim laboratorijima, ali za to, kao što se vidi prema reakcijama rečenog kabadahije, nitko nije ni odgovoran ni kriv. Mislim na one koji bi trebali osjećati bar malu grižnju savjesti zbog toga što su ljudi, namjerno ili nenamjerno, svejedno, sustavno trovani mjesecima.
A pogođeni stanari su upozoravali, kumili i molili nadležne da nešto učine, jer njihova voda zaudara., a onda kad su kemijske analize pokazale da su stanari itekako u pravu, nadležni ne čine ništa sve do trenutka kad problem s vodom počinje poprimati konture afere.
A kako problem pokušava riješiti kabadahija iz Pogane Vlake, koji prema svojim reakcijama nije ništa doli opasni luđak?
Negiranjem!
Ne toliko problema samog, koliko odgovornosti za stanje opskrbe vodom u Zagrebu, kroz nepoduzimanje mjera zaštite vodocrpilišta, a neradom sanitarne inspekcije na mikroplanu, kao što pokazuje ovaj slučaj u Vrbanima III.
A svakome, tko iole poznaje problematiku, je jasno da se u lancu odgovornih nikoga ne može ekskulpirati, ni investitora, odnosno generalnog izvođača radova na oizgradnji objekata, ni sanitarnu inspekciju, ni Zavod za javno zdravstvo, ni Poglavarstvo Grada Zagreba.
Naime nijedan objekt ne može proći tehnički pregled i dobiti uporabnu dozvolu, ukoliko nema uvjerenja o ispravnosti vode za piće. Predmetne zgrade su prošle i na tehničkom pregledu i dobile uporabnu dozvolu, što znači da je prilikom tehničkog prijema investitor, odnosno generalni izvođač radova, priložio važeća uvjerenja o ispravnosti vode za piće.
Kako je to moguće?
Jednostavno, ovlaštena institucija je dobila na analizu vodu, ne sa slavina predmetnih objekata, nego iz nekog drugog izvora, izvora za koji se zna da je na njemu voda ispravna. Znači da je investitor dostavljajući drugu vodu na analizu išao na svjesnu obmanu.
Zavod za javno zdravstvo ili druga ovlaštena institucija/laboratorij nije poslala, a morala je, svojeg tehničara da uzme uzorke vode sa slavina objekta, već se oslonila na deklaraciju na od investitora/izvođača radova dostavljenim uzorcima.
Zato sam napisao da se ekskulpirati od odgovornosti ne može nikoga u lancu odgovornih.
Pročelnik za zdravstvo u Poglavarstvu, Zvonimir Šostar, trebao je biti prvi koji podnosi neopozivu ostavku, valjda ne zato što mu je striperica sjedila u krilu!
Ali naš populista, kabadahija iz Pogane Vlake, na mjestu gradonačelnika Zagreba, ne smatra odgovornim ni sebe ni svoje suradnike, lunja vodeći te svoje apologete, ljude koji zaista u potpunosti ovise o njemu, od hidranta do hidranta, od vodocrpilišta do vodocrpilišta i javno ispija vodu, uvjeravajući nas kako "pijemo najbolju vodu na svijetu", koju će on, eto, "konfekcionirati i prodavati u trgovinama kao vodu za piće", jer "je bolja od bilo koje izvorske vode koju možete kupiti u trgovini".
Može li se na taj način riješiti pitanje ispravnosti vode za piće u Zagrebu, zaključite sami.
Što ne uđe u neku od apostrofiranih zgrada u Vrbanima III i tamo iz slavine natoči i popije makar jednu čašu vode!?
Ne bih htio nikoga plašiti, ali zbog totalne nebrige kabadahije iz Pogane Vlake, Zagrebu, koji doslovno leži na ogromnim količinama pitke vode, jednom od rijetkih gradova na svijetu u kojem se ulice peru prvoklasnom pitkom vodom, prijeti opasnost da sutra počne žeđati, jer se područja vodocrpilišta ne štite na adekvatan način. Na zaštićenim vodocrpilišnim prostorima, gdje bi svaka gradnja, ali i intenzivno bavljenje poljoprivredom, trebali biti strogo zabranjeni, niču bespravno sagrađeni objektl bez riješenone kanalizacije, a u zemlju dospijevaju velike količine umjetnih gnojiva herbicida i pesticida, sve potencijalnih zagađivača podzemnih voda. Odlaganje otpada, pa i otrovnog, kao i strvina uginulih životinja neću ni spominjati. Ako se zna da litra mineralnog ulja može do neupotrebljivosti zagaditi milijun litara vode, onda i najvećem laiku postaje jasno kolika opasnost prijeti zagrebačkim vodocrpilištima.
Napisao sam već, pišući o Rukometnoj areni, da će Zagrebu doći na naplatu svi potezi koje vuče kabadahija iz Pogane Vlake, nevažno radilo se o prekomjernom i nepotrebnom finacijskom zaduživanju Zagreba ili nebrigom o vodocrpilištima, samo neke stvari u međuvremenu mogu postati nenaplative, kao što se može dogoditi ukoliko se zagade zagrebačka vodocrpilišta.
Trebam li napomenuti da Ameri takve lokacije štite čuvarima naoružanim dugim cijevima.
Što mislite zašto?
Pa zato što pitka voda sve više i više poprima obilježja prvoklasnog strateškog resursa.
RH, a s njome i Zagreb, je na sreću bogata izvorima pitke vode, koja to može prestati biti, ukuliko se taj dar prirode ne zaštiti na adekvatan način, prvenstveno uklanjanjem s pozicija potpuno neodgovornih ljudi kao što je kabadahija iz Pogane Vlake.
