Zdravko Mamić - Doprinos Franje Tuđmana
U zadnje vrijeme gotovo da i nema medija koji se ne bavi "fenomenom" koji se zove Zdravko Mamić. I sud si je, vidim, dopustio luksuz pa traži za Mamića psihijatrijsko vještačenje, umjesto da izriče mjere kojima će društvo zaštiti od neprihvatljivog ponašanja pojedinaca.
A je li Zdravko Mamić baš sam toliko kriv? Neovisno od toga je li na kokainu ili nije?
Po meni ne, jer Zdravko Mamić je produkt Tuđmanovog nasilja nad sustavom vrijednosti u hrvatskom društvu, kojim je taj sustav doslovno okrenut na glavu, pa su se društvu počeli kao uzori nametati kojekakvi kriminogeni tipovi i oni, u ljudskom smislu, potpuno beznačajni ili čak potpuno neprihvatljivi ljudi. Takve je Tuđman dovodio na ključna mjesta, pa i ona najodgovornija, u državnoj upravi. Da iza Franje Gregurića nije stajalo ništa drugo osim afera "Zelenjak" i "Kemosklad", radi kojih bi u samoupravnom sustavu vjerojatno zaglavio višegodišnji zatvor, nije smio biti imenovan generalnim direktorom INE, a kamo li predsjednikom vlade. Nikica Valentić, "poduzetnik" čiji je ured uvijek bio u prizemlju, da bi pred najezdom vjerovnika mogao pobjeći kroz prozor, također je bio i generalni direktor INE i predsjednik Vlade i to onaj koji će ostati poznat, ne po stabilizaciji i uvođenju kune, nego po temeljitoj pljački fondova MIORH-a, koji se nikad poslije od tog udara oporavio nije. Što reći o svatovima poput Vice Vukojevića, Milana Vukovića, Gojka Šuška ili "hrvatskih generala", posebno Ante Gotovine, kriminalca osuđivanog za najteža kriminalna djela? Svi su oni postali "stupovi" hrvatskog društva, uzori koji služe kao orijentacija hrvatskoj mladeži, koja bi valjda trebala težiti da se poistovjeti s takvim "veličinama".
Komu je, na Tuđmanovoj skali vrijednosti, mogao kao uzor služiti npr. pokojni Ivan Supek, humanista i znanstvenik svjetskog glasa, pored jednog Gojka Šuška?
To Tuđmanovo poimanje društvenog sustava vrijednosti, u kojem je on sam, onako nedoučeni i neprilagođeni skriboman, sklon plagiranju i lažima, predstavljao sam vrh piramide, iznjedrilo je i na odgovorne pozicije u društvu dovodilo i još uvijek dovodi kabadahije tipa Ljube Ćesića Rojsa ili Milana Bandića. Pa i "najodlikovaniji hrvatski general", Vladimir Zagorec, je samo jedan od produkata Tuđmanovog sustava vrijednosti. O Anti Đapiću ne treba tratiti riječi.
Pa po čemu je Zdravko Mamić gori od Milana Bandića, kabadahije iz Pogane Vlake, aktualnog gradonačelnika Zagreba?
Ni po čemu, čak bih se usudio reći da su Bandićevi postupci po društvo daleko opasniji i pogubniji od "psovačkog pristupa" Zdravka Mamića.
Ne mogu se dosjetiti koliko-toliko demokratski uređene zemlje u kojoj Milan Bandić, da i nema ničeg drugog, nakon onog pijanstva, pokušaja korumpiranja policajca i bijega s poprišta saobraćajnog prekršaja, ne bi bio "politički mrtvac" za sva vremena. Ali, eto, Tuđmanov sustav društvenih vrijednosti omogućio mu je da bude gradonačelnik glavnog grada i značajni, rekao bih nezaobilazni, faktor na hrvatskoj političkoj sceni.
Taj i takav Milan Bandić tom i takvom Mamiću doznačuje na račun "Dinama" ogromna sredstva iz proračuna Grada Zagreba, jer nadam se da je dosad već svima jasno da je Mirko Barišić, opet jedna beznačajna kreatura, koja si je osigurala status "a la Tuđmaniana" prodavajući ATM Siemensu budzašto, samo figura a stvarni gazda, gotovo vlasnik "Dinama", je njegov "izvršni dopredsjednik", Zdravko Mamić.
Pa onda tko i što je Zdravko Mamić?
Nitko i ništa u ljudskom smislu, ali vrlo izraženi simptom bolesti hrvatskog društva zaraženog pogubnim virusom Tuđman.
Na hrvatskoj društvenoj sceni, ne učini li se zaokret i ne postavi li se sustav društvenih vrijednosti na noge, bit će sve više mamića.
Jedini način zdravljenja hrvatskog društva je provođenje temeljite detuđmanizacije. Ne provede li se to, Hrvatska će i dalje ostati "muljevito dno Evrope" kako ju je već okarakterizirao Financial Times.
