Pravo na privatnost?
Iz događanja oko ubojstva Davora Zečevića Zeca može se po tko zna koji puta očitati pogubni utjecaj Franje Tuđmana na sustav vrijednosti u hrvatskom društvu. Tuđman je sve izrelativizirao, okružio se ljudima s ruba, ljudima nerijetko iz kriminalnog miljea, pa je tako s pokojnim Z. Bagarićem pratio i utakmice hrvatske reprezentacije u Francuskoj.
Pa kad može boss, zašto ne bi mogli i drugi.
Tako je došlo do međusobnog prožimanja svih struktura društva s kriminalnim miljeom, a organizirani kriminal ušao je i u sve pore vlasti, posebno izvršne i sudske, premda ni zakonodavna, kažu znalci, nije ostala netaknuta. Zahvaljujući toj simbiozi moguće su i brojne nemušte presude izrečene od nedoraslih sudaca, koji su vjerojatno i sucima postali samo kao zaštitnici nečijih interesa.
Hrvatska visoka politika je ishodište i žaršte koprupcije, pravosuđe je korumpirano, policija je premrežena ljudima poevzanim s kriminalnim miljeom, ni MORH nije izuzet, pa zar je onda čudo što novinarke javne televizije javno ljubuju s osuđenim kriminalcima, a skupina novinara HRT dolazi i na sprovod, likvidiranom pravomoćno osuđenom kriminalcu.
Ne biramo mi ni kad ni gdje ćemo se roditi, ne određujemo mi ni životni put nekoga koga smo u djetinjstvu ili mladosti upoznali. E ali ako taj netko, koga smo upoznali, pa možda se i družili s njime, krene stramputicom, onda ćemo se od njega distancirati, a ne se s njime poistovjećivati.
I sad dolazimo do Ivane Šikić, novinarke HRT, koja je imala pravo biti zaljubljena u pokojnog D. Zečevića, imala je pravo biti mu djevojka, ali nije to imala pravo biti kao novinarka javne televizije. Mogli su i drugi novinari, radeći svoj posao, doći u kontakt i upoznati se s nekim iz kriminalnog miljea, pa i pravomoćno osuđenim kriminalcima, ali bojim se da svojim dolaskom na pogreb takvim osobama šalju javnosti neprihvatljive signale. Pa za Boga milog, nisu oni došli na pogreb nekoga tko je bio osuđen zato što je iz nehata počinio neko kažnjivo djelo, već pripadniku organiziranog kriminala.
Ali kao što rekoh, hrvatsko društvo je premreženo vezama s kriminalnim miljeom, pa zašto bi javna televizija bila izuzetak?
Onda toj televiziji kao ravnatelja imenuješ osobu koja je, ne od jučer, poznata po tome da "niti smrdi niti miriši", osobu koja nema tri čiste napraviti reda u kući kojom rukovodi, dakle uručiti momentalni otkaz Ivani Šikić, Ružici Renić, Petru Vlahovu i Jozi Barišiću, dakle primjereno ih kazniti za njihovu nepromišljenost.
Ali ne, ta persona bez boje okusa i mirisa, prepušta slučaj dosad u bezbroj navrata iskompromitiranoj Hloverki Novak Srzić, koja spomenute novinare kažnjava jednotjednom suspenzijom i odbitkom 10 % od plaće, kao da su se večer prije napili pa sutradan zakasnili na posao.
