To ZERP or not to ZERP, ...
... that is the question.
ZERP je nužda, ZERP je nešto bez čije pune implementacije Hrvatska ne može, ZERP je conditio sine qua non hrvatske suverenosti i njen puni izraz .... tvrde zagovornici.
ZERP ne riješava gotovo ništa, ZERP nas samo svađa sa susjedima, puna primjena ZERP-a nas udaljava od EU .... tvrde oponenti.
Gdje je istina? Tko je u pravu?
Istina je vjerojatno negdje između navedenih suprotstavljenih tvrdnji, jer niti je ZERP conditio sine qua non hrvatske opstojnosti, a nije istina ni da ne riješava baš ništa.
Po mojem sudu zaista je trebalo stati na kraj nekontroliranom izlovu ribe što ga u Jadranu provodi moćna talijanska ribarska flota, čiji brodovi se po pravilu "zalijeću" i u hrvatske teritorijalne vode i kočarenjem bezobzirno "oru" podmorje pustošeći ga i pretvarajući ga u beživotnu sredinu.
Naš odgovor bio je donošenje ZERP-a, a trebalo je možda postupiti drugačije, bar u pripremnoj fazi za donošenje tog zakona.
Trebalo je izraditi opsežne znanstveno utemeljene ekološko-ribolovne studije, koje bi zorno pokazale i dokazale kako se nekontroliranim izlovom ribe u Jadranu onemogućuje reprodukcija ribljeg fonda, a bezobzirnim kočarenjem naprosto uništava podmorje. Te studije zajedno s projektom održivog razvoja trebalo je prezentirati našim susjedima Talijanima i Slovencima, tražeći da svi preuzmu svoj dio odgovornosti za to da Jadran uskoro ne postane beživotna kloaka. Pa ukoliko naši susjedi naše prijedloge odbiju, upoznati ih s namjerom da će RH donijeti zakon kojim će bar u području na koje RH polaže pravo, temeljem međunarodnih normi prava mora, preuzeti odgovornost za zaštitu toga dijela Jadrana gospodareći njime u smislu održivog razvoja.
Mi smo, međutim, krenuli bahato, što je inače od njegovog dolaska na političku scenu, obilježje HDZ-a. Uvijek je dosad bilo uz "šamare" i "zvučne pljuske" koje su dolazili iz MZ, a nakon čega bi uslijedilo posvemašnje reteriranje i odustajanje od bahato najavljivanih "svetih" namjera i "naravnog" prava koje RH pripada.
U fazi prije samog upoznavanja susjeda sa stanjem stvari u Jadranu u sklopu priprema za donošenje ZERP-a, trebalo je oformiti snažnu obalnu stražu opremljenu suvremenim sustavima nadzora i brzim namjenskim patrolnim brodovima, koji bi suvereno "gazdovali" u hvatskim teritorijalnim vodama, onemogućavali strane ribolovce u pokušajima devastiranja hrvatskog dijela podmorja, privodeći i plijeneći strane ribarske i švercerske brodove.
Hrvatska ni danas nema odgovarajuće obalne straže, pa se postavlja pitanje kojim to sredstvima RH kani u praksi provoditi taj zakon, jer da bi se bilo koji zakon mogao provoditi, moraju postojati instrumenti pravne države, koji provedbu zakona omogućavaju. Bez tog instrumentarija svaki zakon je "prazna puška", pa je u pravilu bolje i ne imati zakone koje se ne može provoditi.
Malobrojnom, neadekvatno obučenom i neopremljenom obalnom stražom to jednostavno nije moguće. A imali smo dovoljno vremena, mogli smo osposobiti potrebne kadrove, u šibenskom brodogradilištu izgraditi potreban broj suvremeno opremljenih namjenskih brodova i danas suvereno nadzirati bar naše teritorijalne vode.
Ovako smo bahato donijeli zakon, kojeg ne možemo primijenjivati, ne poduzimajući ništa da i susjede učinimo odgovornim za sudbinu Jadranskog mora.
Pitam se, da smo išli u pregovore s Italijom i Slovenijom, sileći ih da nam se u zaštiti zajedničkog mora pridruže ili u slučaju da se izjasne da to ne žele, bi li danas bilo ikakvog prigovora iz EU radi primjene ZERP-a.
Naravno da bi neke odredbe tog zakona malo drugačije glasile, da se donosio uz suglasje susjednih zemalja, koje sigurno ne bi riskirale da se izjasne da su protiv projekta održivog razvoja u funkciji gospodarenja i ribolova na području Jadranskog mora.
Ovako ako ne proglasimo primjenu ZERP-a, ispadamo nevjerodostojni i neozbiljni, a ako ga opet proglasimo, upadamo u silne nevolje sa susjedima i EU.
Naši političari još uvijek ne razumiju da je politika umijeće mogućeg, osim u slučaju ako idemo voditi politiku "drugim sredstvim", a tako valjda ludi nismo.
