"Ima gadova ....
... koji negiraju i samo postojanje logora smrti u Jasenovcu." - rekao je između ostalog S. Mesić na obilježavanju 63. obljetnice proboja logoraša iz logora Jasenovac.
Dakle, nešto što je istodobno bilo sabirni logor, radni logor, prolazni logor, a nadasve logor smrti, u kojem su likvidirani drugi i drugačiji po nacionalnoj pripadnosti, rasi, vjeri ili političkom uvjerenju, njih oko 80.000, nije postojalo ili bar nije bilo ništa strašno!?
Nakon zračnih savezničkih napada na logor, a predosjećajući i skori kraj, ustaše su krenuli u likvidaciju logora, odlučivši pobiti sve zatočenike. Zadnje logorašice su likvidirane 21. travnja, a 22. travnja u proboj je krenulo 600 logoraša od kojih je uspjelo preživjelo njih 107, a od onih 176 koji su krenuli u proboj iz Kožare, preživjelo ih je svega 11.
Zato je 22. travanj uzet kao datum komemoracije svim žrtvama Jasenovca.
Komamoracija je prošla dostojanstveno, kao uostalom i uvjek dosad, bez ekscesa, ali i bez prisutnosti predstavnika KC, što je I. Fumić komentirao kao zaziranje vrha KC od Jasenovca radi toga jer je ona sve vrijeme podržavala ustaški režim, a i "danas je zadnji bastion u obrani te idejei tog režima".
U svjetlu činjenice da su se mnogi svećenici otvoreno deklarirali kao ustaše, neki bili i uredni članovi ustaškog pokreta, a neki čak uzeli učešća kao direktni izvrštelji najmonstruoznijih zločina, Fumić je izrekao istinu.
Ovo dodatno potkrijepljuju i Stepinčeva pastoralna pisma kojima obavezuje kler na suradnju s ustaškim vlastima.
Bilo kako bilo, komemoracija je održana u svečanoj atmosferi koja je odisala pijetetom za žrtve i može poslužiti kao predložak kako se takvi skupovi trebaju održavati. Dakle bez ideoloških i drugih obilježja i bez programatskih govora.
Imat ćemo prilike i ovaj skup usporediti s od države bogato financiranim, ja ne sumnjam u to, ustaškim dernekom na bleiburškom polju, mjestu na kojem nije pala nijedna žrtva.
