Što ne valja u Hrvatskoj?
Na hrvatskoj političkoj sceni nema "pravih igrača", nema vjerodostojnih političara, nema volje za okretanje samih sebi, nema ispravnog vrednovanja najnovije povijesti, previše je bijega od odgovornosti i ziheraškoog igranja.
Prevelik je raskorak između riječi i dijela, pogotovo u vladajućoj nomenklaturi.
Hrvatska politička scena pomaknuta je toliko u desno da se čak i HNS proglašava za stranku ljevice.
A gdje u bijelom svijetu su narodnjaci ljevičari?
Ova pomaknutost političke scene i nepostojanje autentične i vjerodostojne ljevice, otupljuje političku borbu, a opoziciju čini mlakom jer se sporovi vode oko mnogih stvari u kojima su recimo HDZ i SDP istomišljenici, zato jer je HDZ crna desnica, a SDP desni centar koji suštinski veze nema sa socijaldemokracijom. HSP je ekspozitura HDZ-a i bit će to sve dotle dok je vodi Đapić, što HDZ-u odgovara puno više nego da u svoje redove primi autentične fašiste i nacional-šoviniste koji su sada u HSP i ne kvare imidž HDZ-u.
Ninić i Bebić nisu uspjeli ujediniti sve lijeve strančice, kako su planirali, prvenstveno radi liderskih ambicija nekih predsjednika minornih strančica koje ne mogu na izborima dobiti 0,1 % glasova, ali oni su silno važni. Pa onda onaj Klarić, sve napore opstruira, a objektivno, koji je on pusti ljevičar?
Dakle bez čitavog spektra relevantnih stranaka od desnice preko centra do ljevice, odnosno bar bez stranačkog dualizma; dviju jakih stranaka jedne izrazito desne (zaboga, ne fašističke) i jedne izrazito lijeve, nema prave političke borbe, nema sukoba mišljenja, nema prave opozicije vladajućoj opciji, jer jaka i vjerodostojna opozicija je jedini i pravi korektiv vlasti.
Pojedine frakcije, premda se nikad nije priznavalo da one postoje, u bivšem SK su, prema političkim opcijama koje su zastupale, bile udaljenije nego što su to danas HDZ i SDP.
Dakle iz nepostojanja ljevice, pa onda nepostojanja prave i vjerodostojne opozicije, nepostojanja "jakih" prepoznatljivih ljudi u strankama koji imaju programe i koji te programe znaju predočiti javnosti i izboriti se za njihovu realizaciju, proizlaze sve negativnosti koje se događaju u hrvatskom društvu s malim šansama da stvari pođu nabolje.
Zamislite si sad situaciju gdje opozicija žestoko "puše za vrat" vladajućima i "razapinje" ih za svaku i najmanju pogrešku, pa se upitajte bi li u Hrvatskoj bilo ovoliko korupcije, bil' bilo šanse za ovako neučinkovito pravosuđe?
E, ali u situaciji npr. kad za suca Ustavnog suda HDZ hoće pod svaku cijenu progurati Vicu Vukojevića, SDP pruža podršku, jer hoće progurati svoga kandidata, pa treba privolu HDZ-a.
A prava principijelna opozicija postavila bi se na "zadnje noge" odbijajući svaku mogućnost da se ikada složi da Vukojević budu imenovan sucem Ustavnog suda. Bez obzira na "vlastite" kandidate.
O tome se radi.
