Korade je "otišao", a koliko je ubojica, ...
.... nasilnika i kriminalaca, koje je iznjedrio Tuđmanov režim, još među nama?
U svakoj zemlji u turbulentnim i ratnim vremenima izranjaju kriminalci svih vrsta i pokušavaju se domoći što većeg dijela "kolača". Samo što svaka vlast koristi sva sredstva koja joj stoje na raspolaganju da takve i onemogući, a one koje ne uspije "smiriti" u ratno vrijeme, smiruje poslije rata procesuirajući ih radi u ratu počinjenih nedjela ili radi "ratne dobiti".
Što međutim činiti kad režim, a Tuđmanov je to obilno činio, upravo daje šansu kjriminalcima i nasilnicima da dođu do izražaja.
Radili su to i drugi režimi u povijesti, kad je bilo stani-pani, puštajući okorjele kriminalce iz zatvora i uključivali ih u vojne jedinice na prvoj liniji fronte. Ali odgovorni režimi su nakon rata te kriminalce i vraćali u zatvor na dosluženje kazne. To su radile odgovorne vlasti, ali ne i Tuđmanov režim, koji je pustio iz zatvora kriminalce, ali ih poslije završenog rata nije vratio nazad u zatvor.
Vradimo se nazad na pokojnog I. Koradea, čovjeka poznatog po svojem nasilničkom ponašanju iz vremena prije rata. On se, kad mu se pružila šansa, prijavljuje u sastav posebne policije, kad nitko ne provjerava, a morao je, ponašanje i sklonosti svakog pristupnika, pa i ne dopustiti da policijsku odoru obuče onaj tko je nije dostojan. Inače svuda u svijetu je pravilo da policajac ne može biti osoba koja je sklona ekscesima i nasilničkom ponašanju, premda se lukavi pojedinci uspijevaju "prošvercati" unatoč rigoroznim provjerama.
Tuđmanov režim, međutim upravo je vapio za nasilnicima, koji su spremni bez pitanja počiniti i najteže zločine kakve su i činile čuvene "trojke", svojevrsni prijeki sudovi, oformljeni izvan pravnog sustava države, koji su izricali odmah izvršive smrtne kazne bez prava žalbe i priziva.
Varaju se oni koji će odmah pomisliti da su to bili sudovi koji su "sudili" samo Srbima, ne, sudili su i Hrvatima koji nisu bili "u trendu" tj. nisu prihvaćali djelovati pod sloganom da je "rat šansa koju ne smijemo propustiti".
Kažu da je tako presuđeno i Josipu Reihl Kiru, koji je imao dva "grijeha", prvo, bio uvjeren u mogućnost mirnog rješenja krize u Hrvatskoj i drugo, Srbi su mu vjerovali.
Nasilnici i ubojice, koji su se "proslavili" čineći nedjela, a posebno oni koji su kao vrhovnog zapovjednika priznavali jedino Maksa Luburića, napredovali su posebno u vojnoj hijerarhiji, nije se štedjelo na dodjelama činova i unaprijeđenjima, kao i na dodjelama svakovrsnih odlikovanja.
Ako uzmemo slučaj I. Koradea kao svojevrsnu paradigmu ili vrh "ledenog brijega", nameće se pitanje iz naslova, pogotovo u svjetlu činjenica da su gotovo sve osobe te provenijencije registrirane kao ubojice, ucijenjivači, šverceri droge i oružja ili počinitelji drugih nasilničkih djela, čija se nedjela zataškavaju ili ne procesuiraju (primjer J. Đakić), a neke se čak i dalje promovira (primjer general M. Kruljac). Svima im je zajedničko to da su se za vrijeme rata obogatili, od kojih neki enormno.
Uz pitanje što i zašto je Hrvatskoj trebao rat, postavlja se i i još aktualnije pitanje što i zašto su joj trebali "psi rata", kriminalci i nasilnici u redovima represivnog aparata ili vojske?
Sve naravno u vezi činjenice da se u Hrvatskoj, najvećim dijelom radi postupaka Tuđanovog režima prema njima, pobunilo 5 % njenih državljana.
Nije to bio nikakav sukob s "trećom komunističkom i četvrtom vojnom silom Evrope", a još manje pobjeda nad njom.
Kao što rekoh, ako bismo bili dobronamjerni, bilo je to slamanje pobune jednog manjeg dijela vlastitih državljana, neovisno o tome tko ih je naoružao i pružao im podršku.
Činjenica jest da je Tuđmanov režim, pod egidom da se rat ne vodi "angažiranjem časnih sestara", dopustio da redove policije i vojske preplave kriminalci i nasilnici, koji su poslije rata ostali među nama i ponašaju se kako se već ponašaju, ishodeći građevinske dozvole zoljama, pucajući pa i ubijajući po kafićima, šamarajući policajce koji su ih uhvatili pri nekom od brojnih prijetupa itd.
A vlasti gotovo da i ne pokazuju želju da im stanu ka kraj, kao što to nisu činile ni u slučaju I. Korade sve do trenutka kad je ovaj potpuno podivljao.
Trebamo li čekati novi "slučaj Korade", da upregnemo pravnu državu da radi svoj posao? Pa i ispravlja Tuđmanove pogreške, zašto ne!?
