Dva brata u Boga ...

Znam da se pitate na koga mislim, pa evo odmah na početku na predsjednika Vlade dr. Ivu Sanadera i hrvatskog najpjevača Marka Perkovića Thompsona.

Ooo, pitat ćete, pa što to tako bratski povezuje njih dvojicu?

Povezuje ih odnos prema antifašizmu, ustaštvu i tzv. NDH.

Niti jedan od njih pojma nema što je antifašizam i kakav je njegov značaj u suvremenom svijetu, obojica naime misle da je to borba koju su jugoslavenski partizani pod vodstvom KPJ vodili protiv hrvatske države.

Ne, nemaju oni nikakvih rezervi prema kvislinškoj tvorevini, ustaška država je bila, kako ih je Franjo Tuđman podučio, "ne samo fašistički zločin, nego i izraz vjekovnih težnji hrvatskog naroda za svojom državom".

Mislim li ja to ozbiljno?

Naravno da ne mislim, mislim baš suprotno da obojica dobro znaju i tko su bili ustaše i što je bila tzv. NDH.

Pa zašto se onda niti Sanader niti Thompson neće jasno osuđujući izraziti protiv domaće inačice fašizma, ustaštva, nego i jedan i drugi pentaju nešto protiv fašizma, boljševizma, totaltarizma, ali ne i protiv ustaša i NDH.

Kad bi se primjerice Sanader decidirano izjasnio kao antifašista, a protiv ustaštva i i njihovih zločina, HDZ bi ostao bez otprilike 10 % glasova na izborima, a te glasove dobio bi Đapić, s kojim se onda više ne bi moglo manipulirati kao što je to danas slučaj, kad je moguće prikritii samo postojanje prilično brojnog proustaškog krila u HDZ, jer se prstom može uprijeti na Đapića i HSP kao proustaše, što oni u suštini i jesu.

Niti jedna od evropskih država nije imuna na neofašizam, udio čijih pristaša se, zavisno od države, kreće između 5 i 10 %. U Hrvatskoj je broj neoustaša veći i procijenjuje se na oko 15 %, od kojih na parlamentarnim izborima jedna trećina najzadrtijih glasa za HSP i minorne pravaške stranke, a dvije trećine su vjerni glasači HDZ-a.

Thompson je, s druge strane, svoju karijeru izgradio upravo na promociji ustaštva, prikazujući ustaše eksplicite i implicite kao odlučne borce za hrvatsku državu, vješto ubacujući u svoje glazbene uratke ustaške pozdrave ili Herceg Bosnu kao dio Hrvatske ili pjevajući poznate ustaške budnice od krajnje degutantnog "Jasenovca i Gradiške Stare", preko "Jure i Bobana" do "Boj se bije, bije ..."

Njegova publika stasala i školovana na školskim programima nastave povijesti prema kojima

ustaštvo i nije fašizam, pa ni ustaše onda nisu bad guys, logor smrti Jasenovac se lapidarno spminje, a antifašizam je komunistički zločin, pa onda i njegovi protagonisti i ne mogu biti good guys. Osim toga prema tom tumačenju oni su se borili za Jugoslaviju a ne za Hrvatsku.

Kao da je antifašizam samo oružana borba protiv fašizma.

Ta i tako "domoljubljem" nabrijana publika hrpimice dolazi na Thompsonove koncerte odzdravlja na njegove ustaške pozdrave, podiže ruke na ustaški pozdrav, pjeva ustaške budnice i iskazuje svoju beskrajnu mržnju prema drugom narodu.

E da, ali antifašizam nije samo oružana borba protiv fašizma, on je pronositelj principa slobode i kao takav prihvaćen kao civilizacijsko dostignuće i ugrađen u temelje modernog svijeta.

To je razlog zašto se na bilo kakvo bujanja bilo kojeg pojavnog oblika fašizma iz svijeta reagira burno.

Nisu radi ustaštva jedamput Tuđmanu natrljane uši, kao što ih svako toliko trljaju i Sanaderu, pa onda nevoljko propentava pokoju o "antifašističkom opredjeljenju ugrađenom u temelje hrvatske države" ili o tome da je zadnji Thomposonov koncert održan na središnjem zagrebačkom trgu vrlo "štetan po Hrvatsku i njene interese".

I sad povodom dana državnosti Sanader kao premijer se, pored Mesića koji se vrlo jasno deklarira kao antifašista i osuđuje ustaške zločine, kad i Luka Beboić jasno iznosi antifašistički stav, izjašnjava kao da je protiv tzv. NDH, jer bi onda "njegov rodni Split bio u sastavu Italije, pa on nebi mogao biti hrvatski premijer".

Izostala je njegova svaka osuda ustaštva i njihovih zločina.

Stigmu ustaštva koju si je priskrbio Thompson samo on može i skinuti i to javnom, jasnom i nedvosmislenom osudom ustaša i njihovih zločina te distanciranjem od svih koji promoviraju ustaštvo, nose obilježja ustaškog režima, pjevaju ustaške budnice ili pozdravljaju rukom podignutom na fašistiki pozdarav.

Jasno je to i njemu, samo što više ne bi publikom punio stadione niti bi mu predstavnici KC organizirali koncerte u dijaspori.

Drugim riječima takvom izjavom potpisao bi si smrtnu presudu kao izuzetno uspješan pjevač, koji se je na ustaštvu doslovno obogatio. I on se toga odreći ne želi, bez obzira kakvu time štetu nanosio ugledu Hrvatske u svijetu, zato se od njega i ne može očekivati da će se distancirati od ustaštva.

Eto taj strah od gubitaka stečenih pozicija povezuje Sanadera i Thomposona i spriječava ih da se eksplicitno izjasne kao antifašisti i osude, ne fašizam, nego baš ustaštvo.

Jedina razlika među njima što Sanader sigurna nije zaljublejnik u ustašku idelju i NDH, dok kod Thompsona baš nisam u to siguran.

A to znači da će Sanaderu i dalje bridjeti uši od zvučnih pljuski koje će i nadalje dobivati radi bujanja ustaštva u Hrvatskoj.

On će postupiti tek u slučaju konkretne prijetnje, kao što je postupio i u slučaju Gotovine, za kojeg "nikako nije znao gdje se nalazi", sve do trenutka dok mu nije ozbiljno zaprijećeno prekidom pregovora s EU, tad je naglo doznao gdje se Gotovina krije i isporučio ga u den Haag.

Španjolci su bili pomoćni igrači.

Kad bi takva prijetnja bila izrečena povodom Thompsonovog promoviranja ustaštva, uvjeren sam da Thompson više u Hrvatskoj, a teško i izvan nje, nastupao ne bi, ne bi mu više bilo dopušteno ni da organizira onu brgulju svakog 05. 08. u Čavoglavama.