Licemjerje hrvatskih vlasti
Eno nam se jučer Luka Bebić, predsjednik Hrvatskog sabora, raspekmezio u Otočcu prilikom proslave 65-godišnjce osnivanja ZAVNOH-a, čak se i pridružio prisutnim antifašistima i zapjevao s njima pokoju danas nepoćudnu partizansku pjesmu.
Izjavio je naš političar za sve sustave i sva vremena nešto što jest neprijeporno, kako "da nije bilo ZAVNOH-a, ne bi bilo ni današnjeg Hrvatskog sabora", uz pregršt hvalospjeva hrvatskom antifašizmu.
Naravno da nije propustio, potpuno nepotrebno "ugraditi" Tuđmana kao poznatog antifašista, ali i njegovog oca ...
Pitam se jel' to onaj isti Bebić s Bleiburškog polja, zato što ljudi od integriteta ne mogu slaviti antifašizam i "hodočastiti" na Bleiburško polje. Jer na Bleiburškom polju se ne komemorira žrtvama, tamo se uz ustašku ikonografiju slavi tzv. NDH, ustaštvo i predaja kvislinga. Licemjerje na djelu!
Na spomen-skupu u Otočcu osvanuo je i Milan Bandić, bez obzira na formalno članstvo u SDP-u, čovjek nesumnjive proustaške orijentacije, koji i jest dao svoj "doprinos" proslavi tako što ju je prespavao.
Osobno mi je nepojmljivo da čovjek koji organizira proustaški dernek u srcu Zagreba dolazi na proslavu ZAVNOH-a. Nije li to vrhunac licemjerja?
Promatrajući Hrvatsku kroz odnos vlasti prema antifašizmu, ona pokazuje dva lica, prema van je, bar deklarativno, nesumnjivo antifašistička, ističe se njen doprinos antifašističkoj koaliciji u vrijeme 2. Svjetskog rata, a na unutarnjem planu dopuštaju se manifestacije kojima se veliča ustaštvo, dakle fašizam.
Budući je, zahvaljiujući protoku informacija, svijet zaista postao globalno selo, spoznaja o tom negativnom unutarnjem odnosu prema antifašizmu kao civilizacijskoj tekovini se proširila svijetom, jednako kao i spoznaje o silini korupcije koja razjeda hrvatsko društvo i protiv koje se hrvatske vlasti ne bore, stvorena je realna slika o Hrvatskoj, koja je sve prije nego laskava, pa ne čudi ocijena "Financial Timesa" o Hrvatskoj kao o "muljevitom dnu Evrope".
